Promet prvim zagrebačkim električnim tramvajem svečano je otvoren 18. kolovoza 1910. godine. Time je zamijenjen konjski tramvaj koji je vozio od 1891. godine. Konjski tramvaj ostao je u prometu još sljedećih godinu dana, sve dok u potpunosti nije dovršena električna tramvajska mreža. Rashodovani zagrebački konjski tramvaj premješten u Veliku Goricu, u kojoj je nastavio voziti sve do 1937. godine.
Gradnja prve pruge započela je 1891. godine kada prometuje i prvi konjski tramvaj, a prvi domaći tip suvremenih tramvajskih kola završen je 1951.
Inicijativu o tramvaju u Zagrebu 1887. potaknuo je francuski inženjer Gautier. Gradnja prve pruge započela je u svibnju 1891. od Mitnice u Vlaškoj ulici, a već 5. rujna 1891. prometuje prvi konjski tramvaj. U deset zatvorenih i šest otvorenih (ljetnih) kola prevezlo se više od 20.000 Zagrepčana, odnosno gotovo pola stanovnika kojih je u to doba u Zagrebu bilo nešto više od 42.000. Utržak je predan Gradu u dobrotvorne svrhe.
Prvi električni tramvaj krenuo je 1910. na istim trasama kojima je vozio i konjski tramvaj. Zagrebački električni tramvaj tek se 1916. oslobađa stranoga kapitala i prelazi u vlasništvo Gradske štedionice. Prvi domaći tip suvremenih tramvajskih kola pod vodstvom inženjera Mandla kao glavnoga konstruktora završen je 1951. godine. U ZET-u su izrađena tri prototipa, serijsku proizvodnju preuzela je tvornica Đuro Đaković iz Slavonskog Broda. Tijekom 1978. započinje gradnja tramvajske pruge preko Mosta mladosti za Novi Zagreb, dok je 1985. u promet puštena trasa od Savske ceste novom Horvaćanskom preko Jadranskog mosta i roto-raskrižja do Sopota, time je zatvoren prsten kroz Novi Zagreb. Skupština Trgovačkog društva ZET 2001. prihvatila je pet projekata od kojih je prvi uvođenje niskopodnih tramvaja u javni gradski prijevoz grada Zagreba. Prvi natječaj za 70 niskopodnih tramvaja vrijednih 160 milijuna eura raspisan je u prosincu 2001.
Do 1923. godine zagrebački su tramvaji bili žute boje, a današnja prepoznatljiva plava boja uvedena je znatno kasnije.
