Ekonomist o koraku koji Hrvatska mora napraviti: ‘To se stalno spominje, ali ostaje slovo na papiru’

U ponedjeljak je u organizaciji Motus Medie u Zagrebu održana konferencija “Budućnost hrane i maloprodaje”. Konferencija je okupila stručnjake iz poljoprivredne proizvodnje, prehrambene industrije, gospodarstva, javne politike, ali i akademske zajednice, s ciljem dubinske analize aktualnog stanja domaće poljoprivrede, prehrambene industrije i ovisnosti Hrvatske o uvozu hrane.

Konferencija je obuhvatila dvije glavne teme, “Mora li Hrvatska biti ovisna o uvozu hrane – trend, nužnost ili iluzija?”, te “Cijene hrane – tko ubire ‘vrhnje'”, a na obje su održane panel rasprave.

Na početku konferencije okupljenima se obratio Tugomir Majdak, državni tajnik u Ministarstvu poljoprivrede, istaknuvši da Ministarstvo aktivno prati ovakve događaje kako bi naglasilo važnost poljoprivrede, koja je često zanemarena, iako predstavlja stratešku gospodarsku granu. Upozorio je da se, u kontekstu globalnih kriza, posebno nakon Covida, sve više govori o prehrambenoj suverenosti i potrebi samodostatnosti.

‘Potrebna je jača uloga Ministarstva’

Naglasio je potrebu ulaganja u zapostavljene dijelove sektora, osobito u prehrambenu industriju i preradu proizvoda visoke dodane vrijednosti. Ministarstvo će raditi na novim zakonima – o poljoprivrednom zemljištu i komasaciji, s ciljem očuvanja i boljeg iskorištavanja obradivih površina. Upozorio je da je u posljednjih nekoliko godina izgubljeno 20.000 hektara obradivog zemljišta, a čak 90.000 hektara državne zemlje nije u sustavu potpora.

Istaknuo je potrebu jače uloge Ministarstva, i najavio pregovore s EU za novi višegodišnji proračun u kojem će se Hrvatska zalagati za jaču poljoprivrednu omotnicu i snažnije potpore proizvođačima. Također je naveo važnost ulaganja u preventivne mjere poput navodnjavanja (gdje je odaziv poljoprivrednika nizak) te pomoći pogođenima vremenskim nepogodama.

Posebno je pohvalio hrvatski Zakon o suzbijanju nepoštenih trgovačkih praksi, nazvavši ga jednim od najboljih u Europi, ali je najavio njegovo dodatno unaprjeđenje, posebno u kontekstu prekogranične trgovine. Trgovačke lance pozvao je na poštenu tržišnu utakmicu.

Kad hladnjak postaje ‘leglo zaraze’: Mnogi kod kuće rade golemu grešku

Tri glavna izazova

Dražen Knežević, voditelj Centra za sigurnost hrane iz Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu (HAPIH), upozorio je da su globalni izgledi za 2025. loši, prema nedavnoj procjeni Svjetske trgovinske organizacije – očekuje se veći pad trgovine nego u vrijeme pandemije, što bi moglo negativno utjecati i na Hrvatsku.

Naveo je tri glavna izazova: ratovi i krize u svijetu, klimatske promjene i zakonske obveze vezane uz zelenu tranziciju, te imperativ povećanja domaće proizvodnje hrane. Istaknuo je da je teško uskladiti sve te zahtjeve, osobito jer Hrvatska nije samodostatna u stočarstvu i proizvodnji mlijeka, dok kod uljarica još ima zadovoljavajuću samodostatnost. Zaključno, naglasio je otvorenost HAPIH-a za suradnju i podršku domaćim proizvođačima.

O ovisnosti o uvozu raspravljali su izvršni direktor Orka Grupe Denis Matijević, predsjednik HUP – Udruge trgovine Martin Evačić te glavni ekonomist HUP-a Hrvoje Stojić.

‘Svi imaju svoje izazove’

U raspravi o cijenama hrane i strukturi prehrambenog lanca, sudionici su naglasili kako krajnja cijena proizvoda ne ovisi samo o sirovini, već o složenom lancu proizvodnje, prerade, distribucije i trgovine, na što dodatno utječu porezi, energenti i rast plaća. Evačić je istaknuo kako kruh, iako počinje s jeftinom pšenicom, prolazi kroz mnoge faze u kojima svi dodaju svoje marže, a država na kraju ubire PDV. Smatra da pritisak Vlade na smanjenje cijena ne daje rezultate.

Matijević, vlasnik ORKA Grupe, poručio je da svi u lancu imaju svoje izazove te da trgovina, iako često kritizirana, donosi najmanju zaradu i nosi visoke troškove. Tvrdi da su tvrdnje o iskorištavanju neutemeljene i da politika manipulira percepcijom sukoba između proizvođača i trgovaca.

Ekonomist Hrvoje Stojić dodao je da cijene hrane ne padaju jer su sirovine vezane dugoročnim ugovorima, a inflacija i rast kupovne moći građana također utječu na formiranje cijena. Upozorio je da je prosječna trgovačka marža manja od prinosa državne obveznice, što znači da trgovina nije unosna kao što se često misli.

‘Šalteruša’ otkrila što ne smijete raditi dok čekate u redu: ‘Nemate pojma koliko spore možemo biti’

‘Poljoprivreda je prepuštena pojedincima’

“Hrvatska je i mali kupac, malo tržište, nemamo jaku pregovaračku moć. Izlaz nam je samo jačanje samodostatnosti, a primarna je reforma politike zemljišta, pogotovo kroz okrupnjivanja. To se stalno spominje, ali ostaje slovo na papiru. To pod hitno treba provesti”, komentirao je Stojić.

Zaključeno je da je nužno ulagati u veću samodostatnost, osobito u voćarstvu, te provesti reformu zemljišne politike. Spomenuto je da Hrvatska ima slab pregovarački položaj i da bez kontrole vodnih resursa i ozbiljnijih ulaganja neće moći stabilizirati proizvodnju, što je ključno u kontekstu klimatskih promjena.

Evačić je upozorio da je hrvatska poljoprivreda prepuštena pojedincima i da nije strateški vođena, već samo deklarativno. Matijević je zaključio da država mora jasno odrediti ciljeve za sektor, jer se nakon kriza, poput pandemije i rata, stvari brzo zaborave, a problemi ostaju neriješeni.

‘Odgovornost je na svim razinama’

Nakon kraće stanke krenuo je razgovor ‘1 na 1’ novinara Tomislava Cerovca i Vlade Čondića Galiničića, predsjednika Udruženja poljoprivrede i člana Nadzornog odbora Podravka Agri.

U raspravi se postavilo ključno pitanje – gdje se gubi kontrola nad domaćom poljoprivrednom industrijom. Sudionici su zaključili da odgovornost leži na svim razinama: od proizvođača do Ministarstva poljoprivrede i čitave Vlade. Poljoprivreda se ističe kao strateški važna grana za sigurnost i budućnost zemlje, ali zanemarena je, a sustavno ulaganje i kadrovsko jačanje, poput obrazovanja za veterinarska i agronomska zanimanja, nije provedeno.

Naglašeno je da su mnogi nekadašnji kombinati propali, dok su rijetki uspjeli preživjeti i postati uspješni primjeri. Sela se depopuliraju već desetljećima, a interes za poljoprivredu je opao. Ipak, postoje pozitivni primjeri, poput Belja i Podravke, koji uspješno surađuju s brojnim kooperantima. Ključ uspjeha je stabilna i pouzdana suradnja svih u lancu – od primarne proizvodnje do prerade i prodaje.

Problem koji muči mnoge Zagrepčane: ‘Pola ekipe ne plaća pričuvu, ne mogu se oko ničega dogovoriti’

Još nije riješen Zakon o zemljištu

Istaknuta je i važnost jačanja prerađivača i vraćanja povjerenja u veće sustave, te potreba za organiziranjem proizvođača u udruge, što kod nas još nije zaživjelo u dovoljnoj mjeri. Iako domaća hrana ima visoku kvalitetu, dio građana i dalje kupuje jeftiniju, uvoznu hranu zbog cijena.

Veliki izazov je i zapušteno poljoprivredno zemljište – država mora preuzeti odgovornost za njegovo vraćanje u funkciju, što je dugotrajan i skup proces. Zakon o zemljištu mijenjan je čak 19 puta, ali rješenja nema. Usporedbe s drugim državama, poput Poljske, pokazuju da je moguće napredovati kad postoji volja i ulaganja – Poljska je uz europska sredstva uložila i vlastita.

Poseban naglasak stavljen je na navodnjavanje – Hrvatska ima izuzetno loše rezultate u toj domeni, iako ima bogate vodne resurse. To se ocjenjuje kao paradoks koji koči rast proizvodnje.

‘Uvjeti u poljoprivredi nisu idealni ni stalni’

Hrvoje Stojić dodao je da staklenička proizvodnja raste, ali i da su troškovi proizvodnje visoki zbog porasta plaća i drugih nameta. Hrvatska jest ostvarila određene pomake u produktivnosti otkako je ušla u EU, ali za dostizanje europske razine konkurentnosti potrebna su snažnija i sustavna ulaganja.

U razgovoru na temu poljoprivrede i ruralnog razvoja, predsjednik Uprave HAMAG-BICRO-a Vjeran Vrbanec istaknuo je da se krediti ne daju onima koji ovise isključivo o potporama – financira se stvarna proizvodnja i razvoj. Dosad je alocirano 115 milijuna eura u poljoprivredne i nepoljoprivredne aktivnosti na selu, a najavljeni su i povoljni krediti s izuzetno niskim kamatama, čak između 0,1 i 0,5 posto. Vrbanec naglašava da zajmovi potiču odgovornije ponašanje proizvođača u odnosu na bespovratne potpore. Ukupno je dodijeljeno oko 2600 mikrozajmova, a oni koji ih nisu dobili, najčešće su živjeli samo od državnih potpora ili su imali lošu financijsku povijest.

Dekan Mešić ističe da uvjeti u poljoprivredi nisu idealni ni stalni – treba više stručnog znanja i bolja povezanost znanosti s praksom. Fakultet nudi brojne programe, ali nema podrške Ministarstva poljoprivrede, koje bi primjerice trebalo stipendirati studente.

‘Trend, nužnost ili iluzija?’

Panel pod nazivom “Mora li Hrvatska biti ovisna o uvozu hrane – trend, nužnost ili iluzija?” okupio je ključne ljude iz sektora koji su jasno poručili – Hrvatska ima resurse i znanje, ali joj nedostaje povezivanje, ulaganja i politička volja da se stvori održiv, konkurentan i domaće orijentiran prehrambeni sustav.

Na panelu o ovisnosti Hrvatske o uvozu hrane moderator Tomislav Cerovec upozorio je da je Hrvatska uvezla hrane u vrijednosti od 43 milijarde eura od ulaska u EU, što više nije samo ekonomski nego i društveni problem.

Miroslav Božić istaknuo je da su promjene nakon ulaska u EU bile duboke, a u pregovorima je bilo vrlo malo prostora za prilagodbu. Naglasio je važnost stvaranja dodane vrijednosti uz radnu snagu, a ne samo gledanje u bilancu uvoza i izvoza. Dodao je da si ljudi s nižim primanjima često ne mogu priuštiti domaće proizvode.

Objavljeno koliko iznosi prosječna zagrebačka plaća: Jedna isplaćena iznosi i više od 4 tisuće eura neto

Deset milijardi eura uloženo u povećanje produktivnosti

Toni Raič kritizirao je pregovaračke greške u pristupanju EU, navodeći da su uništeni sustavi proizvodnje poput izvoza goveđeg mesa. Smatra da ciljani rast proizvodnje od 25% nije dovoljan te da politika treba izaći iz sektora, a temelj svega u stočarstvu je – imati grla stoke.

Mladen Jakopović upozorio je na gubitak kvalitetnog zemljišta zbog infrastrukturnih i gospodarskih projekata te istaknuo potrebu uvođenja poreza na neiskorišteno poljoprivredno zemljište.

Državni tajnik Majdak istaknuo je da od 1. lipnja kreću aktivnosti vezane za zemljište. Iako postoje problemi poput nedorečenih vlasničkih odnosa i potpore koje ne pokrivaju stvarno obrađene površine, država ulaže napore da se što više zemljišta stavi u funkciju. Uloženo je deset milijardi eura u povećanje produktivnosti, ali problem ostaje što se dio proizvodnje ne evidentira. Lokalna zajednica također otežava investicije, primjerice, kroz protivljenje izgradnji svinjogojskih farmi.

‘Treba krenuti od postojećih resursa’

Božić je upozorio da Hrvatska nema razvijenu kulturu proizvodnje te da su nakon ukidanja proizvodnih kvota za šećer domaći proizvođači postali ranjivi, dok su zemlje poput Mađarske zadržale dio proizvodnje.

Raič predlaže konkretna rješenja: treba krenuti od postojećih resursa i uložiti u govedarstvo kao pokretač cijelog prehrambenog lanca – od ratarske proizvodnje preko stočne hrane do prerade mesa i mlijeka. Naglašava važnost povezivanja sa znanstvenom zajednicom jer Ministarstvo ne pokazuje dovoljno razumijevanja.

Predsjednik Hrvatske poljoprivredne komore, Mladen Jakopović, zaključio je kako je nužna vertikalna povezanost svih aktera u sektoru. Konkurentske zemlje daju znatno veće potpore, a u Hrvatskoj se nedovoljno štiti domaća proizvodnja. Mešić dodaje kako je važno poticati mikro i srednje poduzetnike, razmišljati o cirkularnoj ekonomiji i bolje koristiti sve oblike potpore, ne samo poljoprivredne.

Neobični ekrani na osam lokacija u Zagrebu: ‘Pružaju informacije o dolascima i polascima u stvarnom vremenu’

‘Pokrivenost uvoza izvozom je tek 61%’

Raič je na kraju ilustrirao razliku u učinkovitosti: dok kod nas kilogram teletine stoji 6 eura, uvozna iz Nizozemske košta 8,5 eura. Njihove su farme iznimno moderne i produktivne, s investicijama vrijednim desetke milijuna eura – razina koju Hrvatska tek mora doseći.

Zvjezdana Blažević predstavila je porazne podatke: deficit u prehrambenoj bilanci iznosi 2,4 milijarde eura, uvoz hrane konstantno raste, a pokrivenost uvoza izvozom je tek 61%. Posebno se ističu uvozi mesa, pekarskih proizvoda i pića, dok domaća proizvodnja pada, a kod jaja, piletine i šećera gubi se samodostatnost. Produktivnost radne snage u poljoprivredi je niska – oko 40% EU prosjeka – i dalje pada, a investicije u fiksni kapital i tehnologiju izostaju.

Zaključila je da Hrvatska ima velik prirodni potencijal za proizvodnju hrane, ali se koristi nedovoljno. Upozorila je da iako Vlada prepoznaje izazove i ima dobre strategije, sredstva za rast proizvodnje i konkurentnost nisu dovoljna ni pravilno usmjerena. Usprkos osam milijardi eura subvencija, poljoprivreda se premalo razvija.