Prošlo je punih 30 godina otkako je u prometnoj nesreći u Njemačkoj smrtno stradao Dražen Petrović, hrvatski košarkaški velikan, sportska legenda čije predstave na parketu ostaju u sjećanju svima koji su imali priliku pratiti Draženov put na parketu.
U dresu Šibenke u svojem rodnom gradu, u Ciboni i Real Madridu, a kasnije u NBA ligi, Petrović je gradio svoju blistavu karijeru koja je tragedijom prekinuta dok je još mogao dati puno s loptom. Kobni 7. lipnja 1993. dogodio se u godini u kojoj bi Dražen proslavio 29. rođendan…
Puno velikih poteza u dresu njegovih klubova i dok je igrao za reprezentaciju, puno koševa koje je zabio, puno pobjeda i trofeja – sve što je Dražen ostavio neće se izbrisati, a pamti se i koliko je bio predan poslu. Nije bilo teško doći na trening prije svih ostalih i raditi silno predano, bez opuštanja i nakon što je već dosegnuo zvjezdani status.
Sa svima najvećima je obično tako, a u Draženovu slučaju, Zagreb najviše pamti sve što je dao u dresu Cibone, dok je klub postao velik i moćan na najjačoj europskoj sceni, s najvećim uspjesima u svojoj povijesti.
Dva euroligaška trofeja
Na vrhuncu europskog naleta zagrebačkog klupskog velikana, Dražen je vodio Cibonu do dva naslova prvaka Europe, 1985. i ’86. godine, u posebnoj generaciji u kojoj je bio glavna zvijezda. Prošao je prije toga i jednu nepravdu, oduzimanje naslova prvaka tadašnje Jugoslavije dok je igrao za Šibenku, no i ta teška epizoda, kao i one puno ljepše, pomogla je da postane velikan kakav je bio.
[IN MEMORIAM: DRAŽEN PETROVIĆ]🕯
U sjećanje košarkaškom Mozartu. 👉🏼 https://t.co/G0IXy4mRzf
Život leti, kapetane! 💙 #HejaHejaCibosi #KKCibona pic.twitter.com/K9KwjRroFB
— KK Cibona (@kk_cibona) June 7, 2023
U dresu Cibone koja je u to vrijeme igrala u zagrebačkom Domu sportova, legendarni Dražen bio je velikan kakvog zagrebački Vukovi nakon toga više nisu imali. Bilo je velikih igrača i kasnije, no on je ostao jedinstven, a pamte se vremena u kojima je Zagreb slavio svoje europske prvake.
Na dan tužne obljetnice, 30 godina bez Dražena, Cibona se svojeg velikana sjetila vraćajući se na bolni 7. lipnja 1993., godinu nakon što je veliki kapetan vodio Hrvatsku do olimpijskog finala u Barceloni u kojem je jači bio američki ‘Dream Team’.
“Zvučalo je nestvarno, pretužno i bolno jer kao da smo svi tada izgubili nekoga svoga. Takvim smo ga doživljavali i prihvaćali, pa je i gubitak bio i ostao veliki. Teško je bilo prihvatiti spoznaju da više nema maestra među obručima, ponosa cijele nacije kojemu smo se divili. I koji je s Hrvatskom, kao njen kapetan, zaigrao u za nas posebnom olimpijskom finalu protiv Michaela Jordana i svih onih američkih zvijezda s početka burnih devedesetih”, stoji na klupskoj stranici Cibone u prisjećanju na velikog majstora s parketa.
“Titule, priznanja, rekordi, iznimna popularnost – a zapravo ga ništa nikada nije promijenilo u njegovoj jednostavnosti i shvaćanju života i sporta, općenito. Zbog toga nam duboko ostaje u srcima. I danas, 30 godina nakon tragične smrti. Kao jedan, jedini, Dražen, naš neponovljivi”, dodala je Cibona.
U počast legendi, Cibonina dvorana danas nosi Draženovo ime, a kako se ide prema ulazima, ondje je i spomenik legendi, kao i muzejski prostor koji podsjeća na košarkaški put velikana. Tri puna desetljeća prošla su od tužnog dana…
