Kada je u 13. minuti susreta s Rijekom Dinamo poveo Maksimir se tresao kao i prije pet godina za vrijeme potresa. Sam dolazak na Maksimir pa i atmosfera na njemu mirisala je na pobjedu. Jednostavno takav je dojam se mogao osjetiti, a na sve to još je za modri puk savršeno sjeo novi kiks Hajduka.
Onda je i došla ta 13. minuta. Baturina je tražio Sučića koji nije uspio primiti loptu što je ispalo idealno jer je sam ostao Marko Pjaca. Smirio se i lagano zabio, a onda burno proslavio. Sasvim očekivano jer Pjaca je u zadnjih nekoliko utakmica pogodio četiri stative, a i prije ovog gola također je zatresao jednu.
Morao je biti on. Jednostavno su nogometni putevi tako odredili da upravo Pjaca mora zabiti. Čovjek koji je prošao toliko toga u karijeri, a onda se u život vratio baš na Rujevici da bi ponovno obukao modri dres. I to zanimljivo zabio je s desnog krila, a ne svog lijevog. Tu pohvale idu i Sandru Perkoviću zbog tog faktora iznenađenja.
Žele da nova Kranjčevićeva dobije poseban mural: Rijetki znaju da smo tamo imali svjetske prvake
Povratak doma
Pjaca je jednostavno čovjek za velike stvari. Protiv Qarabaga Dinamo se mučio, Nevistić je spašavao modre, a onda se ukazao Pjaca i to baš na desnom krilu i majstorski zabio. Dva je dodao još Kulenović, a onda u uzvratu Pjaca zabija još jednom majstorski za ulazak Dinama u Ligu prvaka. Već tim golovima isplatio je uloženo.
Morao je i u Ligi prvaka presuditi. Bilo je to protiv Milana. Njegov odlučujući pogodak za 2:1 je jedan od onih golova koji ulazi u klupsku povijest. On je bio i uvijek će biti miljenik Maksimira jer je jedan od onih koji emociju nikada nije skrivao.
I njega se prozivalo u ovom sivilu. Sasvim opravdano jer u izostanku Petkovića Pjaca je trebao biti taj koji će riješiti pokoju utakmicu sam. Bilo je toga, ali premalo što se tiče skupljenih bodova, no ovim golom kao i Dinamo ovom pobjedom sve se zaboravlja i sav fokus je na spektakl na Poljudu.
Pjaca je ove sezone za Dinamo zaigrao 40 puta i zabio devet golova uz osam asistencija. Kada je doveden proteklo ljeto svi su bili presretni jer vratio se onaj za kojeg su svi htjeli da se vrati. Pjaca, da je zdravlja, bio bi jedan od najboljih krila svijeta, ali ta prokleta koljena su ga mučila tijekom karijere. Shvatio je da vani više ne može činiti razliku i dolaskom u HNL ponovno je zablistao i čak se vratio u reprezentaciju.
Povratak u Dinamo posebno mu je drag jer igrao je za Dinamo u jednoj potpuno drugačijoj atmosferi. U tiraniji Zdravka Mamića kada nije bilo navijača, a tada je bio njihov miljenik. Sada se vratio na pun Maksimir i zabija za slavlje Dinama. Vidjelo se koliko mu znači taj pogodak Rijeci.
Sjećamo se i Pjacina dva gola Vardaru u oproštajnoj utakmici prije nego što je otišao u Juventus u rekordnom transferu od 23 milijuna eura, sjećamo se njegova tri gola Celticu. On je rođen za ovakve utakmice i možda baš na Poljudu to još jednom dokaže. Na kojoj poziciji njemu je nebitno jer može s obje noge.
Dinamo se tako vratio u život. Samo su na bod i sada ih čeka bitka na Poljudu koja će pokazati tko je kakva momčad. Gattuso je na glasu kao veliki motivator, no može li toliko motivirati igrače protiv probuđenog Dinama i njihovog šampionskog gena tek ćemo vidjeti.
