Poplava u jesen 1964. godine, kada su se vode Save od 25. do 27.10.1964. na više mjesta prelile preko nasipa na područje tadašnjih općina Susedgrad, Trešnjevka, Trnje, Peščenica i Remetinec (danas Novi Zagreb), najveća je prirodna katastrofa koja je ikad snašla Trešnjevku. Više od pola Trešnjevke je bilo pod vodom – tek su sjeverni dijelovi Stare Trešnjevke (sjeverno od Ozaljske i zapadno od Trakošćanske), Pongračevo, Ciglenica i područje današnjeg Voltinog naselja ostali izvan domašaja vodene stihije.
Vodostaj Save je 26.10.1964. u 8 sati ujutro iznosio +514 cm što je bilo za gotovo pola metra više od do tada najviše izmjerene vode za također velike poplave 1933. godine kada je on iznosio +470 cm. Prema procjenama, te 1964. godine u sekundi je protjecalo Savom 4400 m3 vode dok je dotadašnji proračun kao maksimalni protok uzimao 3200 m3 vode. Vodeno “more” koje je tom prilikom nastalo bilo je dugačko 14 km, a na njegovom najširem mjestu (točno oko središta Trešnjevke!) bilo je široko 4 km. Poplava je uz ogromnu materijalnu štetu odnijela i 17 ljudskih života, piše Mapiranje Trešnjevke.
Razloga za tako visok vodostaj bilo je više – od nepovoljnog rasporeda padavina uzduž sliva rijeke Save, od njenog izvora pa nadalje, pa do regulacije korita pritoka Save, rijeka Krke, Sutle i Krapine, koja je pridonijela da veliki volumen vode vrlo brzo dođe do Save. Nasipi su prvo popustili na području Podsuseda (sa samoborske strane) i kod Jankomirskog mosta, aktivirale su se i podzemne vode, a zatim je uz rast vode došlo do pucanja nasipa kod Veslačke ulice između cestovnog i željezničkog mosta i prelijevanja nasipa između cestovnog mosta i ušća potoka Črnomerca otkuda se voda prelila po cijelom području Trešnjevke.
Posljedice poplave su bile nevjerojatne – oko 40 000 građana je trebalo napustiti svoje domove, poplavljeno je bilo oko 15 000 stambenih zgrada (od toga oko 300 višekatnica) i preko 3000 gospodarskih zgrada. Nakon povlačenja vode oko 10 000 stambenih jedinica je bilo potpuno neupotrebljivo za stanovanje, dok je njih cca 35 000 bilo više ili manje oštećeno. U većoj ili manjoj mjeri oštećeno je bilo 120 poduzeća. Oko 13 000 učenika i studenata je ostalo bez svojih školskih i studentskih prostora. Uništeno je oko 65 % opreme i materijala građevinske industrije grada Zagreba. Poplavljeno je oko 350 kilometara cesta, tadašnji Autoput je oštećen u dužini od dva kilometra, oštećena ili uništena je bila i 81 transformatorska stanica… Ukupna šteta procijenjena je na preko 100 milijardi tadašnjih dinara.
Nakon poplave inspekcija je vršila pregled kuća i stanova, oni koji su bili procijenjeni kao pogodni za stanovanje nakon sušenja i popravaka bili su na fasadi označavani ‘X’-om žute boje, a objekti koji su morali biti srušeni označavani su crvenom bojom – neke od tih (žutih) oznaka vidljive su i do današnjeg dana.
Poslije izvršenog pregleda trebalo je prema planu izgraditi novih 10 000 stanova za smještaj onih koji su u poplavi ostali bez svojeg kućnog praga. Prvi projekti su predviđali slijedeće lokacije: Dubrava 7000 stanova (tada je rođeno naselje Retkovec), Volovčica 500, Botinec 1500 (još jedno naselje koje je nastalo zbog poplave!) i Gajnice 1000 stanova. Na području Trešnjevke nije bilo puno nove izgradnje, no zgrade koje su u Prečkom građene za smještaj studenata (Dobronićeva i Lhotkina ulica) prenamijenjene su za smještaj obitelji stradalih u poplavi.
