U popularnoj HRT-ovoj emisiji Nedjeljom u 2 kod voditelja Aleksandra Stankovića ove nedjelje gostovala je književnica Vedrana Rudan. Izvanredno, emisija je umjesto u HRT-ovom studiju snimana u knjižnici u Rijeci. Rudan je govorila o svojoj teškoj bolesti, karcinomu žučnih kanalića i teškom fizičkom i psihičkom borbom sa svojom dijagnozom.
Podsjetimo, rak joj je dijagnosticiran početkom svibnja 2023. godine. Nakon dijagnoze, podvrgnuta je operaciji i nastavila je dijeliti svoja iskustva o borbi s bolešću putem svog bloga. U svojim objavama iskreno i surovo govori o svojim osjećajima, ali u emisiji je otkrila da je ona ipak književnica te da obitelj o kojoj piše nije ista kao njena stvarna obitelj.
Ispričala je da je nakon dijagnoze borba s bolešću bila teška i naporna. “Već dva mjeseca nakon čistih nalaza, krcata sam metastazama, kad su gledali što će mi zračit da mogu hodat, rekli su da imaju marker u bojama da bi sjajila kao božićno drvce. A imala sam i dvije metastaze na plućima”, ispričala je da su nakon dobrih vijesti uslijedile loše.
‘Rekla sam da želim da nekako umrem’
U razgovoru s Aleksandrom Stankovićem otkrila je da joj je za liječenje bilo potrebno dodatnih 9000 eura jer nije ušla u kvotu koja bi joj pokrila liječenje. Međutim, nakon što je o tome razgovarala s izdavačem, isplaćeno joj je 10 tisuća eura. “Sunce me osvijetlilo, tada sam donijela odluku da idem na operaciju”, ispričala je.
Pričala je da je nakon što je dobila dijagnozu da je njena bolest neizlječiva htjela umrijeti. Uskoro je razgovarala s liječnikom o tome da razmatra mogućnost eutanazije. “Rekla sam mu da želim da nekako umrem, pitala sam kako da umrem. On je počeo sa statistikama, dajte si šansu, sad ovako, sad onako, pokušat ću ne plakat, zaista hoću, ta moja djeca koja su odrasli ljudi, kad su oni čuli da postoje neke brojke, koje tu neću spominjati, onda su ti ljudi, a mi smo vrlo bliski, rekli da mi je svaki dan uspjeh, govore ‘mama ti si tu’. Ali kako sam ja tu, ja sam tu, kemo, kriza, bolnica gdje te dignu, pa opet doma, kemo, kriza”, ustvrdila je književnica, a na Stankovićevo pitanje je li to život, rekla je da nije život koji bi ona htjela živjeti, ali da postoje dvije bebe i muž koji je žele.
Rekla je da osjeća golemi pritisak okoline i rekla je da taj pritisak ubija. Govorila je i o svojem stvaralaštvu i da ga ljudi često pogrešno shvaćaju. “Moja najčitanija knjiga je ona u kojoj ja pljujem po svojoj djeci, ljudi misle da ja pišem o svojoj djeci, misle da su to moja djeca, a ja sam spisateljica”, kratko navodi da iako njene priče zvuče ekstremno osobno, ustvari postoji distanca između stvarnosti i fikcije. Rekla je da se to posebno vidi u srpskim tabloidima, na kojima je veoma popularna. Opisala je da joj je pokrenuti blog pomogao sin, koji je njena “lijeva i desna ruka”. “Bez bloga ne bi bilo ni mene”, rekla je.
Cifre od kojih boli glava: Mirna Zidarić prekinula šutnju o otpremninama s HRT-a
‘Svi umiremo, ali vi ćete nešto brže’
Ispričala je trenutak iz bolnice koji ju je posebno dirnuo, kad je vidjela mladu medicinsku sestru koja je razgovarala s krvnom žilom starije pacijentice, koju je nagovarala “da izađe iz ruke”, kako bi joj mogla staviti infuziju.
“Ušla sam u bolnicu Rijeka s osjećajem kao da dolazim u pakao. Kemo primate šest sati, fotelja nema naslon. Dođe neka cura i razgovara sa žilom od te žene koja sjedi kraj mene. Ajde sad ću ja tebe tuč, sad ću ja tebe tuč, daj se pojavi, ajde”, opisala je detalj o kojem je pisala. “To me toliko potreslo, oni su svi nasmiješeni, kažem to su djeca koja robijaju kroz dnevnu bolnicu, kroz koju prođe dnevno 150 na smrt bolesnih pacijenata, a imaju prosjek od 20 i nešto godina”, ispričala je o osoblju bolnice.
S voditeljem je razgovarala i o smrti, a otkrila je i da ju je pozvao u emisiju na neobičan način. “Svi umiremo ali vi ćete nešto brže, to ste mi rekli u pozivu i to me se dojmilo”, izjavila je, a i sam Stanković je rekao da mu je ta tema zanimljiva jer se i sam boji smrti. Rudan je opisala da joj je psihijatar rekao da je smrt normalni dio života i da će svi umrijeti. Zatim je rekla kako ju je cinično pitao bi li bila sretnija da ima neki “bolji oblik raka”, na što je rekla da da, jer oblik raka koji ima ima vrlo malu stopu preživljavanja.
