Napisali smo već nekoliko puta, ali valja ponoviti gradivo. U ovom trenu ne postoji glazbenik koji sa sobom povlači toliki interes javnosti kako to čini Marko Perković Thompson. Najavi koncert, izlaze reakcije, pozovu ga i rukometaši na Trg, pa se o njemu na kraju i najviše piše. Autoru se vrata otvaraju i zatvaraju sama od sebe, a zanimljivo za naglasiti, mimo otpjevanih stihova i pokoje objave na društvenim mrežama, Thompson nije izgovorio niti riječ.
Trg i proslava s rukometašima su iza nas, a priča o Marku Perkoviću ide dalje. U pripremi je veliki zagrebački koncert koji će najvjerojatniji biti održan na Hipodromu, a tu je i najava možebitne nominacije za Porina i to za singl “Ako ne znaš šta je bilo”, koja je usput bila i neslužbena himna našim rukometašima na putu za rukometni Olimp gdje nas je u finalu zaustavila Danska.
O Hipodromu se trenutno ne piše toliko traktata jer koncert još uvijek nije potvrđen, a i datum održavanja bi trebao biti u lipnju, pa ćemo tu priču, odnosno kritike i pohvale, pratiti na proljeće. Idućeg tjedna će biti poznate i Porin nominacije, kada će biti poznato je li ovaj kontroverzni pjevač zbilja nominiran. Dok čekamo te informacije, okrećemo se trenutno najaktualnijem društvenom fenomenu.
Thompson polarizira društvo
O Thompsonu je napisano baš sve, ali nepresušan je izvor tema njegova glazba, odnosno društveni utjecaj njegovih stihova. Porazgovarali smo s dugogodišnjim glazbenim kritičarem i novinarom Bojanu Mušćetu. Novinar s višedesetljetnim stažem je odgovarao na naša pitanja, a ovo su oni najvažniji odgovori na naše upit.
Prvenstveno nas je zanimalo zaslužuje li iti jedan glazbenik u Hrvatskoj toliko strahopoštovanja kao Thompson. Kritičari se natječu tko će ga više diskreditirati, fanovi pak gledaju tko će ga više pohvaliti i izdignuti na pedestal domaće nam scene. Za Mušćeta je stvar jasna, Thompson ujedinjuje svoje istomišljenike ali nužno stvara i razdor u društvu. Reklo bi se da je riječ o toliko puta viđenoj polarizaciji.
“Očito je da je Marko Perković Thompson glazbenik koji funkcionira i kao lakmus u društvu.
Bez obzira na njegove pjesme i njegovo stvaralaštvo, dobar dio javnosti polarizira se u
javnom tretmanu njegove pojavnosti. To sve manje ima veze s glazbom, ali definitivno je da je posrijedi jedini glazbenik u Hrvatskoj koji može utjecati na društvene promjene.
Definiranjem normalnog osuđeni smo na propast
Imam utisak da bi neka pojačana retorika u njegovim tekstovima još više podijelila društvo koje slavi ili reži na pjesmu koja se glazbeno ili stihovno ne odvaja od tisuća sličnih objavljenih u posljednjih trideset godina”, zaključuje. Zašto je to tako, e to već dublja sociološka tema. Kad već spominjemo društvo, treba se pitati kako to da je Thompson ispao junak kraj sve samo ne slučajnih junaka-rukometaša. Tko je bio na Trgu, mogao je vidjeti tko je dobio koliko aplauza.
Mušćet tvrdi kako je ‘normalno’, davno odbačena norma. “Kada definiramo ‘normalno’, onda smo u suvremenom društvu definitivno osuđeni na neuspjeh. Rukometaši su zvijezde samo za vrijeme postizanja uspjeha. Danas, eto, više nema ushita kao početkom tjedna. Prljavo kazalište više ne može živjeti na staroj slavi, niti na mitu sazdanome na koncertu održanome 17. listopada 1989.
Oni su i dalje veliki bend, no za razliku od njih, Thompson neprestano privlači novu i sve mlađu publiku”, zaključio je temu Mušćet i potom nam prokomentirao meritum, a to je trač, glasina ili neslužbeno naklapanje kako će mu singl biti nominiran za Porina.
Za Porin konkurira, ali ima i osobnu odgovornost
Upitan je i mogu li glazbenicima biti uskraćene neke nagrade zbog tekstova u stihovima. “Naravno da ne. Postoje pravila diskografske nagrade i ako predlagatelj za nagradu uvrsti
neki snimljeni materijal koji odgovara tim pravilima, onda ne vidim razlog za izuzetak.
Donese li Upravni odbor Porina, pak, stavku da se za nagradu ne može natjecati autor ili
izvođač koji je optužen ili osuđen zbog nekoga kaznenog djela, onda bi to bio drugi aspekt
oko koga bi se trebali usuglasiti nositelji organizacije nagrade”, objašnjava.
Za kraj ostavljamo i pitanje odgovornosti. Thompson je na udaru kritika zbog ponašanja publike, zbog odjeće koju nose ali i zbog uzvika koji se mogu čuti iz publike, a koji su – protuzakoniti. Treba li Thompson kao glazbenik uopće biti odgovoran za to ili je riječ o prebacivanju odgovornosti sa stvarnih dionika, a to je u ovom slučaju zaštitarska služba i nastavno na to i naša policija.
“Da, mislim da je svaki izvođač djelomično odgovoran za ponašanje publike. Primijeti li da se publika neprimjereno ponaša, trebao bi utjecati na nju, bez obzira pogađa li to izravno njega (kao što je, na primjer, zasljepljivanje laserom, snimanje mobitelom, žamor ili nešto drugo) ili vidi bilo kakav oblik nasilja u publici. Glavna je odgovornost na organizatoru, ali kao što izvođači daju sve od sebe za svoju publiku, imaju pravo i tražiti da ta publika daje sve za njih u tom trenutku”, dodaje na kraju našeg razgovora.
Radio bojkotira pjevačicu koja se obrušila na Thompsona: ‘Porin nije kipić za vjerske stavove’
