Hrvatska spisateljica britkog jezika Vedrana Rudan već se neko vrijeme bori s teškom bolešću, rakom žućnih kanalića. Unatoč teškom zdravstvenom stanju njezina energija za komentiranje društvenih pojava na posustaje, naravno u svim poznatom prodornom i sarkastičnom stilu. Na svom je blogu objavila novi, vrlo zanimljiv post. U novom tekstu vratila se na temu svojih životnih iskustava.
Pod naslovom ‘Armani moje mladosti’, Rudan piše o svojim četrdesetima na sebi specifičan način.
“Šaneri iz Čačka objavili su osmrtnicu Armaniju na srpskom i talijanskom. Ekipa se potpisala na ćirilici. Ta me priča vratila u moje četrdesete. Tada sam od riječkih šanera kupila dva Armanijeva sakoa. Udala sam se u njegovom crnom odijelu. Lik mi je dao popust jer je na njemu još bila zujalica. Obilazila sam riječke dućane, prodavačice mi nisu htjele ili nisu mogle skinuti zujalicu.
Udala sam se s njom na guzici. Naš prijatelj je tada kao sudac okružnog suda trebao položiti zakletvu u Zagrebu. Nije baš bio pri lovi. Bio nam je drag pa smo mu kupili Armani odijelo. Gledali smo direktan prijenos iz Sabora. Vrištala sam od smijeha dok se naš sudac domovini zaklinjao na poštenje, od pete do glave odjeven u ukradenu odjeću i obuću“, počela je priču Vedrana.
1500 kvadrata luksuza: Zavirite u vilu u središtu Zagreba u kojoj žive Franka i Vedran
‘Naš prijatelj nije bio lopov’
“‘Zašto se smiješ’, pitao me muž, ‘suci i lopovi istom se bogu mole.’ Naš prijatelj nije bio lopov ali je u onoj ekipi vjerojatno bio jedini pošten. Danas počiva u miru. Možda je i njemu sveti Petar rekao ono što ovih dana govori na forvarduši kad pred vratima raja ugleda upravo pristiglog gospodina koji mu govori: ‘Petre, imaš krasno odijelo.’
Petar odgovara: ‘Armani.’ Odlučila sam, pred lopinu svetog Petra neću stati u Armaniju. Muž mi je pokazao najnovije modele pidžama Lidl. Sveti Petar je zadnja osoba koju želim impresionirati”, nastavlja.
“Ne pada mi na kraj pameti u raju, među svim onim dosadnjakovićima, šetati Armanija. I sakoe i odijelo ostavit ću unuci. Možda će ona jednog dana u Armaniju položiti zakletvu kao predsjednica Lijepe naše. Zašto ne bi? Kad se udaš moraš na sebi imat nešto staro, kad uđeš u hrvatsku politiku definitivno moraš pri sebi imat nešto ukradeno”, zaključuje Rudan.
