U domaćem glazbenom krajoliku rijetki su autori čiji stihovi uđu u kolektivnu svijest i zadrže se ondje desetljećima. Vjekoslava Huljić, spisateljica i autorica glazbenih tekstova, nesumnjivo je jedna od njih. Nazivana majkom hrvatske estrade, iza sebe ima gotovo 700 autorskih djela koja su obilježila karijere brojnih izvođača, od Magazina i Jelene Rozge do Petra Graše i Olivera Dragojevića. No iza te impresivne brojke krije se tiha i nenametljiva figura žene koja je uvijek radije birala pero nego pozornicu.
Vjekoslava Huljić nedavno je proslavila 62. rođendan, a iako je rođena u Tomislavgradu, kao dvogodišnjakinja se s roditeljima doselila u Split, gdje i danas živi sa suprugom Tončijem. Još kao djevojčica shvatila je da je pero njezina lutka, njezin balon, sve ono što djeca vole. U tom pogledu, do danas je ostala djevojčica koja se hvata pera kako bi iz mašte istresla neku pjesmu ili priču, sve ono zbog čega bi je možda, u drukčijim okolnostima, osuđivali.
“Kad pišem stihove na glazbu, kad čujem pjesmu, izazove mi određenu emociju i doživljaj. Otprilike znam kako bi pjesma trebala izgledati, o čemu pisati. Naravno, postoje zakoni metrike i okvir u koji trebam uklopiti riječi. Treba u malo vremena reći sve. Kad pišem knjige, potpuno sam slobodna i neopterećena vremenom i okvirima. Radnja me nosi, pa kamo stignem i kad stignem. Mogu se dati od kraja, izmišljati do mile volje. Divan je posao pisati i izmišljati, što je pomalo san svakog djeteta: izmišljati, a da ti nitko ne prigovara zbog toga. Pisanje podrazumijeva i malo istraživanja, ako pišeš o postojećim ličnostima i događajima. Sve u svemu, vrlo živopisno putovanje. A radno mjesto ti je unutar duše i na svakom komadiću zemaljske kugle. Bez putovnice”, opisala je jednom prilikom.
Uvijek s bilježnicom
Bila je šutljivo dijete, a i danas vrlo dozirano komunicira s medijima, za razliku od supruga koji je medijski znatno eksponiraniji, što ne umanjuje Vjekoslavinu ulogu u desetljećima zajedničkog stvaralaštva, još od početaka grupe Magazin. “Uvijek je uz mene tekica. Kad ti se nešto vrti po glavi, moraš to odmah zapisati. Ako to ne učiniš, zaboravit ćeš”, rekla je jednom. Taj nalet inspiracije ponekad je uhvati i usred noći, kao i njezinu kolegicu Alku Vuicu, pa nije čudno što su mnogi stihovi koje znamo napamet nastali upravo u polusnu.
Glazbeni opus Vjekoslave Huljić nezamjenjiv je dio hrvatske pop-kulture, njezini stihovi obilježili su mnoge karijere i dali im prepoznatljivo ruho. Pisala je stihove za Tončija i Madre Badessu, Doris Dragović, Petra Grašu, Jelenu Rozgu, Magazin, Danijelu, Olivera Dragojevića, Massima, Tedija Spalata, Ninu Badrić, Vannu, Jolu, Domenicu, Petra Dragojevića, Zlatka Pejakovića, Vucu, Sandija, Borisa Novkovića, Igora Cukrova, Gorana Karana, Zrinku, Željka Joksimovića, Severinu, Lorenu i Hanu i druge, a svojim stihovima nekoliko nas je puta predstavljala i na Euroviziji. “Danas, kad mnogi od njih pune arene, mogu reći da mi je srce puno kad tisuće ljudi pjevaju stihove koji su izišli iz mog pera. To je ono što me nosi naprijed”, rekla je u razgovoru za portal Zadovoljna. “Ljubav je motiv koji se provlači kroz vremena i nevremena, kako je uvijek u mom stvaralaštvu. Ona je alfa i omega svega”, dodala je.
Zanimljivo, Vjekoslava je članica Hrvatskog društva skladatelja koja, baš kao ni njezin suprug i njihova djeca, mije na popisu samostalnih umjetnika kojima je priznato pravo na uplatu obveznih doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje iz sredstava proračuna Republike Hrvatske, o čemu se ovih dana naveliko piše zbog “slučaja Kekin”. Nagrade je počela nizati još kao dijete, kada je dobila prvu i drugu nagradu Modre laste, zatim dva puta Zlatno pero za najbolje dijete književnika u vrijeme Jugoslavije i još mnogo nagrada, pa joj je kao djetetu koje se nije voljelo eksponirati to bilo pomalo neugodno. “I to je uvelike obilježilo moje djetinjstvo, to literarno stvaralaštvo. Urednik Modre laste rekao je, sjećam se: ‘Od ove će male nešto biti.'”
Hana Huljić Grašo o zastrašujućem iskustvu za svakog roditelja: ‘Brat me uzrujano nazvao’
Zakoni srca
U Splitu je završila Pravni fakultet. Položila je pravosudni ispit, odradila staž na sudu kao sudačka pripravnica, ali nikad više nije radila kao pravnica. “Htjela sam studirati književnost, ali je, nažalost, nije bilo u Splitu. Kako sam već počela hodati s Tončijem, nisam se puno dvoumila, a i mojima je bilo draže da sam u Splitu. Pravo mi nije bilo strano. Tata Branko bio je okružni javni tužilac. Moja sestra Brankica je odvjetnica. Položila sam i pravosudni ispit u Zagrebu. Natjecala sam se jednom za suca za prekršaje, ali nisam bila primljena. Sad kad se osvrnem, to je bilo dobro. Možda bi me odvelo u drugom smjeru, iako znam da bih uvijek pisala. Uvijek su mi bili bliži zakoni srca i duše nego oni papirnati. Od prava su mi ostale godine na sudu, gdje sam odrađivala staž sudačke pripravnice”, rekla je jednom prilikom.
Davne 1986. objavila je prvu zbirku pjesama “Jutrooki”, a danas je nagrađivana spisateljica iza koje je petnaestak knjiga, većinom za mlade i djecu. Naime, glazba i književnost nerijetko se isprepliću u njezinu stvaralaštvu, kao u romanu u kojemu se pojavljuje gospođa Matilda, urednica ženskog časopisa Žena, majka, kraljica, baka glavne junakinje Lare.
“Cijeli život vučem jedno i drugo. To su različite strane jedne duše. Kad me pitaju je li mi draže ovo ili ono – nije mi draže ovo ili ono, to sam ja, pa se ostvarujem ovako ili onako. Dok pišem jedno, odmaram se od onog drugog. U isto vrijeme ono jedno inspirira ono drugo, tako da sam neke stihove svojih pjesama stavila u knjige. Recimo, jedan je od mojih likova feministkinja i urednica časopisa u romanu za mlade – žena, majka, kraljica. Tako da malo potkradam sebe, svoje stihove. Uživam u jednom i drugom. Tonči je rekao da ne zna kad to pišem”, komentirala je prije nekoliko godina. Dok suprug Tonči nerijetko priznaje da ona ima bolji “nos za hit”, Vjekoslava to tumači jednostavno: “Nos te može prevariti, ali srce ne.”
Majka i kraljica
Iako je Huljić u svojoj karijeri osvojio uistinu brojne nagrade, više je puta rekao kako ga one uopće ne zanimaju: “Vjekoslava je zaslužna za to jer se ona bavila djecom dok sam se ja bavio ganjanjem karijere, zadovoljavanjem svog ega. Sve dok jednog dana ne odrasteš i shvatiš što ti je jedino bitno u životu, a ona se strpljivo bavila djecom, držala je sve zidove u kući”, rekao je Huljić 2019. za Novu TV. Iza svake pjesme za koju je glazbu napisao Tonči stoji njezin tekst, a tajna njihova uspjeha, kaže Vjekoslava, jest iskrenost. “Ljudi vole čuti istinu, a ponekad i kada ne vole, pjesma bude toliko jaka i baš zato ih takne.”
Vjekoslava i Tonči upoznali su se dok su još išli u srednju školu, kada je ona imala nepunih 17, a on 18. Vjekoslava je sigurna da je netko odozgo imao prste u tome. “Da se nađemo ovako, dvoje kreativaca, dvije strane pjesme, on za glazbu, ja za riječi… Upoznali smo se u ljeto, kad je sve intenzivnije i vibrantnije, pa tako i osjećaji. Odmah smo prepoznali da smo srodna bića i to je naša priča. Znamo se od srednje škole i ljeto nam još traje. Imamo srce za vodiča”, poručila je u razgovoru za Zadovoljnu, otkrivši kako je raditi i stvarati sa suprugom.
Iako mu se Vjekoslava svidjela na prvi pogled, do nje mu nije bilo lako doći. “Kad sam je vidio, imao sam 18 godina, a tada nije bilo mobitela, tražio sam je godinu i pol. Ona je sjedila u prvom redu Splitskog festivala, a ja sam svirao klavir točno preko puta. Počeli smo se zabavljati 26. srpnja. Zabavljali smo se sedam, osam godina prije nego što smo se vjenčali”, rekao je u jednom intervjuu. Priznao je i da se vjerojatno ne bi oženio da nije upoznao baš nju jer misli da neka druga žena ne bi mogla biti uz njega.
“Vjerujte, da mi ona nije supruga, vjerojatno se nikada ne bih oženio. Toliko sam teška osoba i nijedna druga ne bi mogla biti uz mene a da ne odustane. Nisam vjerovao da ću se ikada oženiti, u mladosti sam bio zvijezda koja nije željela obaveze bilo koje vrste. Ipak, imao sam sreće i vrlo malo pameti da se oženim i naš brak je i danas stabilan”, rekao je Huljić.
Petar Grašo otkrio što se događalo na dan velikog slavlja s Hanom: ‘Dobio sam uvrede od Tončija’
Nije vjerovao
“Ona se nosi sa svime i to radi na jedini mogući način na koji netko može živjeti sa mnom. Upoznali smo se uz pjesmu ‘Tu sei l’unica donna per me’. I to je stvarno tako. Nijedna druga ne bi istrpjela osobu poput mene. Bio sam jako težak, a vjerojatno sam još. Težak sam sam sebi, kamoli drugima”, istaknuo je Tonči. Iako se od tada nisu razdvajali, s vjenčanjem su pričekali nekoliko godina. “Bili smo u vezi sedam, osam godina prije nego što smo se vjenčali. Dulje smo zajedno nego jedno bez drugoga”, zaključio je on. Na njihovu vjenčanju 1987. okupilo se više od 300 ljudi, a održali su ga u nekoć popularnom noćnom klubu Milde Sorte na Preluci između Opatije i Rijeke.
Govoreći o jednoj svojoj knjizi, Vjekoslava je prije nekoliko godina izjavila da “žene mogu u muškarcu upaliti i ugasiti svjetlo”, a u razgovoru je otkrila da i ona to radi Tončiju: “Uvijek ga palim i gasim. Kažem da žena mora biti ženstvena, imati nježnost u sebi, ali isto tako znati udariti šakom o stol, a tako sam pokazala u ovoj knjizi – kad žene drže sve konce u rukama pa kad se nešto čini nemogućim, one ne odustaju. Zašto su žene tako borbene? Muškarcima je često kroz povijest puno toga bilo servirano, a one su bile doma i čekale su hoće li se bolje ili lošije udati, nisu se imale priliku školovati niti donositi odluke, zato su ustvari borbene i samosvjesnije, možda jače nego muškarci.”
“O braku ne treba filozofirati. Krenuli ste u zajednički život i što god bilo, dobro ili loše, morate zajedno proći. Nema recepta. Ako ste na brodu, morate zajedno veslati. Ako vas more zalije, zalit će i onog drugog. Ako vas pomiluje, pomilovat će i onog drugog. U moru ljubavi treba se čvrsto držati. I sitnice… uvijek su sitnice ono najveće. Kad ljudi vole, šutnja je najjači glas”, komentirala je Vjekoslava, dok je Tonči u razgovoru o tajni braka istaknuo: “Nakon svih tih godina još imamo o čemu razgovarati, imamo što zajedno raditi. I ako se zbog nečega trebamo svađati, to nisu tekstovi. Ne filozofiramo oko budalaština tipa volimo li se ili ne. Smiješno mi je to. Filozofiranje o ljubavi pristaje samo američkim filmovima kao dio teškog promišljanja o životu. Ljubav je prirodna stvar, dogodi se, a o srodnim dušama banalno mi je pričati. Nama je u životu zanimljivo, dinamično. Ja sam dosta na putu pa možda i to pomaže opstanku našeg braka. No niti smo mi iznimka, niti je estrada kompletan idiotluk u kojemu caruju seks, droga, alkohol, rock i ludilo. Znam puno brakova u tom poslu koji su opstali, vole se i zabavno im je zajedno.”
Emotivno ruho
No njihov brak nije isključivo romantična idila. Oboje priznaju da su vrlo različiti – on je temperamentan, ona introspektivna. Ali upravo ta dinamika rezultira umjetničkom simbiozom. “Na pjesmi moramo pomiriti naša dva senzibiliteta kako bi ispala najbolje što znamo. Kad napiše melodiju, Tonči zna što hoće od pjesme i kako je vidi. Ja je možda osjećam i vidim drukčije. Često mi kaže da sam previše poetična. Srećom, svijet oko mene daje mi materijala koliko hoćeš za stihove. I lijepu i onu manje lijepu stranu života. Proživljene situacije, osjećaje i ono nešto između što čini život. Dok se ne složimo, pjesma se teše i dorađuje. Nekad ispadne u jednom dahu, nekad se otima kontroli, ali sve je to ljepota i prokletstvo kreativnog procesa”, opisala je.
Inače, u talk showu “5.com s Danielom” prije pet godina zajedno su gostovali, a tada su otkrili i kako funkcioniraju zajedno, kao i da šala na račun onog drugog ne manjka. “Tonči je jednom stavljen na listu najbolje odjevenih osoba i od tada ne mogu živjeti od njega. Toliko mu to imponira. Uz to, tašt je na frizuru. Možeš mu sve reći, samo mu kosu ne diraj”, otkrila je Vjekoslava, na što je Tonči dobacio: “Ne čini li ti se da malo previše pričaš? Sad znam zašto me niste ništa pitali kad ste pripremali emisiju.”
“Uvijek me pitaju odakle više izvlačim sve te stihove. To bismo mogli pitati i ribare. More riječi nepresušno je: baciš mrežu i uvijek nešto uhvatiš. Pa riječi važeš i slažeš i umataš u emotivno ruho. Ima dana kad su mreže prazne i muze na godišnjem odmoru, ali im ne dam da se dugo odmaraju.” Na komentare kritičara kako su njezini stihovi banalni, pa i ponižavajući za žene, često citira vlastite stihove: “Kad se sve to vrime istopi, ka i hostija pod jezikon, kad mi samo ura ostane, pomirena bit ću sa sobon. Prvi koraci su najteži, posli idu sami od sebe, s kamenjen i s cvićen isto je, naučiš se odat s oboje. Ni riči nikome ne dugujen i čista srca u svit putujen…”
Jelena Rozga otvoreno o odnosima u obitelji Huljić-Grašo: ‘Tonči je taj koji uvijek počne’
Dva bića
“Volim metafore, volim stvarati nove riječi i ne volim pitanje što je pjesnik mislio reći. Ljudi često nešto krivo protumače i olako ti prilijepe neku nelijepu etiketu. Olako te provuku kroz blato, često nepravedno. Volim nešto reći drukčije, nesvakidašnje, pa makar mnogi ne razumjeli to.” Ipak, nasuprot naoko banalnim stihovima nalaze se njezini romani, u kojima progovara i o ozbiljnim temama. Govoreći o nagrađivanom romanu čija se radnja vrti oko susreta djevojčica Lejle i Lare, u kojem progovara i o izbjegličkoj krizi, raslojavanju obitelji i odlasku mladih iz Hrvatske, poručila je: “Svatko tko ima imalo senzibiliteta za ta aktualna zbivanja ne može ne razmišljati o tome…
Ne možeš ostati ravnodušan na biblijske migracije koje se događaju u svijetu. Političari i vlade nisu načisto kako riješiti problem migranata, a ja sam se tim kompliciranim problemom pozabavila tako da sam ga riješila srcem. Obitelj moje glavne junakinje Lare seli se u Irsku, a ona im se treba pridružiti kad završi osnovnu školu. To ljeto zatekne u svojoj kućici na stablu izbjeglicu Lejlu, koja se skriva. Njih dvije dijele tu tajnu i Lara se pita je li tajnu bolje skrivati ili je otkriti. Što je bolje za Lejlu? Povlačim paralelu između naših ljudi koji se iseljavaju i došljaka s Bliskog istoka. Koliko smo i mi sami migranti i koliko smo dobrodošli tamo kamo smo krenuli? Jedna topla ljudska priča s elementima krimića. Kroz priču provlačim citat: Ako suze moraju prevaliti toliki put iz srca do oka, jesu li i suze izbjeglice? Zapravo, svatko od nas ima šansu pružiti ruku i napraviti neku malu gestu dobrote”, objasnila je Vjekoslava.
Kaže kako je nikada nisu privlačila svjetla reflektora. Smatra da joj je dovoljno njezino unutarnje svjetlo. “To je svjetlo koje obasjava onaj komadić života i svemira koji najviše volim, a to su moji dragi ljudi i posao koji volim”, rekla je svojevremeno kod Tončice Čeljuske.
Obiteljska tvrtka
“On je moj vjetar u leđa, ja sam njegov vjetar u leđa. Krenuli smo kao putnici u istom smjeru. On me poznaje najbolje, ja njega poznajem najbolje. Pjesme koje radimo simbioza su poznavanja dvaju temperamenata i dvaju bića”, opisala je. “Moj je najveći uspjeh to što sam ostavila sebe u svojoj djeci i učinila ih ljudima. Što sam ostvarila ono što sam počela kao djevojčica: postala spisateljica. Što znam da mi sreću ne može donijeti ništa što nema veze s mojim srcem”, istaknula je Vjekoslava tijekom gostovanja kod Tončice Čeljuske u emisiji “Kod nas doma”.
Ističe kako u svojim knjigama provlači premisu da “samo onaj koji ljubi može mirne duše stajati pod zvijezdama”. “Kada je najgore, onda se mora pričati o ljubavi. To nije utopijska kategorija, ni čisto sentimentalna kategorija, već je to realna i istinita kategorija”, naglasila je. Par je davno pokazao kako zna ploviti na domaćoj estradnoj sceni i gotovo ništa nisu željeli prepustiti slučaju. Prije nekoliko godina Tonči je, upitan zašto je osnovao Toniku, objasnio kako je htio biti kompletan vlasnik svega što radi. “Inače bih za pjesme koje sam napisao morao moljakati razne diskografske kuće mogu li se uopće poslužiti njima. S Tonikom sam postao i nakladnik i vlasnik mastera i autor. Pokazala se potreba da budem ‘svoga tela gospodar'”, rekao je.
Tonika je osnovana 2005., a danas je vlasnica tvrtke Vjekoslava. Prema javno dostupnim podacima, 2021. tvrtka je imala prihode od 379.966,89 eura, od čega je dobit iznosila 84.388,30 eura. Iduće godine prihod se povećao na 504.420,20 eura, a dobit je iznosila 207.898.07 eura, dok je 2023. prihod iznosio 525.643,85 eura, a dobit 251.986,68 eura. Nije loše za jednu hrvatsku obiteljsku tvrtku. Ipak, unatoč javnom dojmu o milijunima koje je bračni par Huljić zaradio, njihova prošlost uključuje i financijske izazove, pa i ovrhe, o čemu se manje govori, ali koji jasno pokazuju kako se drže zajedno i u dobru i u zlu puna četiri desetljeća. “Ja držim sva četiri kantuna kuće, a on drži cijeli svijet da ne padne na mene”, zaključila je Vjekoslava.
Nisu se snašli
Riječ je o tvrtki u kojoj se, kako se čini, Huljići nisu snašli. Naime, 2006. osnovali su tvrtku Tonika građenje, čiji je vlasnik Vjekoslava, a direktor Tonči. Bila je prije svega registrirana za građenje stambenih i nestambenih zgrada, a navodi se kako se, prema bonitetu za 2024., nalazi u problematičnoj zoni. Prema dostupnim podacima, tvrtka 2022. i 2023. godine nije imala nikakvih prihoda, ali zato je postojan dug od 2021. do 2023., moguće i do danas, i to pod kratkoročnim obavezama od oko 157.000 eura. Kako se čini iz javno dostupnih podataka, tvrtka nije aktivna, ali dug je ostao.
Inače, tvrtka Tonika građenje svojevremeno se našla na popisu pravnih subjekata čiji su se krediti Hypo banke bili pod istragom. U slučaju Huljića, spominjao se kredit do 200.000 eura. Zanimljivo, sjedište tvrtke nalazi se na adresi nekretnine u Splitu u vlasništvu Ivana Huljića, njihova sina.
Podsjetimo, Huljići su se i prije petnaestak godina našli u nezavidnom financijskom položaju zbog duga od tadašnjih gotovo deset milijuna kuna koje je Huljić zadužio s partnerom zbog snimanja sapunice AVA produkcije. Pisalo se tada kako je Huljiću banka sjela na imovinu, pa čak i da je došlo do zapljene njegovih tantijema od ZAMP-a. Bez obzira na okolnosti, Vjekoslava je ostala dosljedna sebi, izbjegavajući svjetla reflektora, ali ostavljajući neizbrisiv trag, dok je u samo jednoj rečenici sažela možda i cijeli svoj životni kredo: “U moru ljubavi treba se čvrsto držati. I sitnice… uvijek su sitnice ono najveće. Kad ljudi vole, šutnja je najjači glas.” Takav je i njezin opus – tih, nenametljiv, ali snažan. Kao stih koji ostaje u glavi dugo nakon što pjesma utihne.
