Mutacije su promjene u genima koje često uzrokuju probleme, međutim ujedno su glavni pokretač evolucije. Mutacije već dugo vremena fasciniraju znanstvenike, a prije desetak godina otkrivena je jedna koja ljudima daje nevjerojatnu otpornost na viruse.
Istraživači smatraju da bi se ta mutacija mogla primijeniti na ljude kao terapija protiv virusnih bolesti, a već su proveli uspješne eksperimente na miševima.
“Još uvijek nismo pronašli virus koji može probiti obranu stvorenu ovom terapijom“, naglašava imunolog s Sveučilišta Columbia, Dušan Bogunović.
Djelovalo je na miševe i hrčke
Mutacija, odnosno manjak gena stimuliranog interferonom 15, uzrokuje blagu, ali stalnu upalu u cijelom tijelu. Analiza imunoloških stanica pacijenata pokazala je da su prolazili uobičajene infekcije poput gripe, ospica, vodenih kozica i zaušnjaka, ali nikada nisu imali ozbiljne simptome. Daljnja istraživanja otkrila su da su njihovi antivirusni proteini neprestano u stanju niske pripravnosti, umjesto da se, kao kod većine ljudi, povuku „na čekanje“, prenosi Science Alert.
„U pozadini sam stalno razmišljao da, ako bismo mogli izazvati ovu vrstu blage imunološke aktivacije kod drugih ljudi, mogli bismo ih zaštititi od gotovo svakog virusa“, kaže Bogunović. Sada su Bogunović i njegovi kolege upotrijebili tehnologiju sličnu mRNA cjepivima kako bi izazvali privremeni manjak ISG15 gena kod laboratorijskih životinja. Terapija daje upute stanicama da proizvedu 10 proteina koje je tim identificirao kao ključne za antivirusni učinak.
Doista, tijela pokusnih miševa i hrčaka proizvela su više tih proteina, koji napadaju viruse u različitim fazama njihova životnog ciklusa. Istraživači su zatim životinje izložili SARS-CoV-2. Zaštitni proteini ograničili su infekciju, a da pritom nisu ometali ostatak imunološkog sustava.
Zagrepčanin na pregledu saznao najgore moguće vijesti: ‘Mjesecima nisam imao pojma’
‘Vjerujemo da će funkcionirati čak i ako ne znamo koji je virus’
„Proizvodimo samo malu količinu tih 10 proteina, i to vrlo kratko, što dovodi do puno manje upale nego kod osoba s trajnim manjkom ISG15“, objašnjava Bogunović. „Ali ta je upala dovoljna da spriječi virusne bolesti.“
Učinak “inokulacije” bio je privremen, trajao je do četiri dana. To možda ne zvuči dovoljno za klasičnu platformu za cjepiva, ali moglo bi se primjenjivati kao kratkotrajna zaštita zdravstvenih radnika, čak i prije nego što se razviju cjepiva usmjerena na specifične viruse.
„Vjerujemo da će tehnologija funkcionirati čak i ako ne znamo o kojem se virusu radi“, smatra Bogunović.
‘Isporuka mRNA je najveći problem’
Ova tehnika ima potencijal značajno poboljšati naš odgovor na buduće pandemije slične COVID-19 ili španjolskoj gripi, koje su u svoje vrijeme odnijele milijune života. Ipak, istraživanje je još uvijek u vrlo ranoj fazi. Mnogo je izazova vezanih uz to kako sigurno dostaviti mRNA točno tamo gdje je u ljudskom tijelu potrebna.
„Kad jednom terapija stigne do naših stanica, ona djeluje, ali isporuka bilo koje nukleinske kiseline, DNA ili RNA, u točno određeni dio tijela koji želite zaštititi trenutačno je najveći izazov u ovom području“, ističe Bogunović.
Nedavni politički i društveni otpor prema mRNA tehnologiji također bi mogao predstavljati veliku prepreku. No, s obzirom na potencijal ove metode, moglo bi se pokazati da je izazov vrijedan truda.
