Za one koji vole dokumentarne filmove, festival ZagrebDox nešto je poput krovne institucije za cjeloživotno obrazovanje o “stanju stvari”, o silnicama koje oblikuju naš svijet izvana, odozgo i iznutra. Najveći specijalizirani festival za dokumentarce u regiji ove godine obilježava svoje 21. izdanje i u tjedan dana programa donijet će obilje prilika za bliske susrete s temama u rasponu od korupcije političkih elita i vojnih prevrata preko marketinških manipulacija i kulturoloških preslagivanja trendova i vrijednosti pa do porinuća u vrlo osobne, intimne i bolne probleme koji koegzistiraju s uznemirujuće burnom globalnom političkom scenom.
Stotinjak filmova koji su odabrani između čak 1500 prijavljenih pomno je selektirano po uvijek istom ključu: prikazati najbolje od najboljeg iz nedavne svjetske dokumentarne produkcije. “U sedam festivalskih dana prikazivat ćemo redom svjetske, internacionalne i hrvatske premijere autorskih i kreativnih dokumentarnih filmova snimljenih i produciranih u posljednjih godinu dana, s naglaskom na sve ono što je novo, odvažno i autorski neupitno”, najavljuje agilni osnivač festivala Nenad Puhovski, zadovoljan činjenicom da ZagrebDox od 2022. pripada elitnom festivalskom krugu, čiji pobjednici izravno konkuriraju za godišnju nagradu Europske filmske akademije.
Filmovi koje će publika imati prilike vidjeti u Zagrebu od 30. ožujka do 6. travnja u kinu Kaptol dolaze sa svih strana svijeta i prikazani su, a u mnogim slučajevima i nagrađeni, na festivalima u Amsterdamu, Berlinu, Cannesu, Lisabonu, Leipzigu, Prizrenu, Rotterdamu, Jihlavi, Karlovym Varima, Krakovu, Locarnu, San Sebastiánu, Sao Paulu, Sarajevu, Šangaju, Sheffieldu, Veneciji…, kao i na Visions du Réel, Tribeci, Sundanceu, Hot Docsu, Cinéma du Réel…
Otvoren 21. Međunarodni festival dokumentarnog filma ZagrebDox
Ozbiljna tema
Ako su vam dokumentarci sredstvo učenja o svijetu, programi “Stanje stvari” i “Kontroverzni Dox” mogu se shvatiti kao nosivi predmeti tog cjeloživotnog obrazovnog modula. Dok su srednjostrujaški mediji obuzeti velikim globalnim temama poput ratova ili rekonstrukcije popisa najmoćnijih međunarodnih sila, ova su dva programa prepuna filmova koji rasvjetljuju zanemarena, a bitna područja globalnog političkog života. U programu “Kontroverzni Dox” ove je godine čak deset pomno probranih naslova, među kojima bi najviše pozornosti mogao pobuditi jedan domaći film, “Yet Another One” redateljice Karle Jelić. Ovaj dokumentarac prati priču Vide Skerk, žrtve seksualnog zlostavljanja na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti, i pritom rasvjetljuje odnos hrvatske filmske zajednice prema žrtvama seksualnog nasilja.
Zanimljivo je da su i redateljica i protagonistica filma (obje studentice Akademije dramske umjetnosti), Karla Jelić i Vida Skerk, aktivno sudjelovale i u studentskim prosvjedima protiv seksualnog uznemiravanja na ADU-u. “Izlažući sebe nasuprot gromoglasnoj šutnji institucija, pokrenule su prosvjed protiv sustavnog ignoriranja i zataškavanja problema seksualnog uznemiravanja na zagrebačkom sveučilištu. Svojim su činom ohrabrile studentice i studente da snažno brane svoje dostojanstvo i pravo na studiranje u sigurnom okruženju”, stoji o njima u obrazloženju nagrade “Nada Dimić” koja im je dodijeljena u srpnju prošle godine.
Podsjetimo, inicijativa “Nisam tražila” 2021. pokrenula je u cijeloj regiji val svjedočenja o seksualnom zlostavljanju mladih glumica u glumačkim školama, akademijama, na filmskim setovima i kazališnim probama, a slučaj u kojemu je kao zlostavljač razotkriven redatelj Dalibor Matanić bio je kulminacija tog pokreta u Hrvatskoj. Karla Jelić i Vida Skerk donirale su novac koji im je dodijeljen uz nagradu “Nada Dimić” izravno žrtvama Dalibora Matanića, “za psihološku, pravnu i druge oblike pomoći koje trebaju”.
Radikalna pristranost
Filmovi koji zatvaraju festival nikad nisu nasumično odabrani, pa tako nije ni “Homegrown” američkog redatelja Michela Prema koji će službeno zatvoriti 21. ZagrebDox. Zgodno tempiran uz novi uspon Donalda Trumpa na čelo SAD-a, dokumentarac prati priču o trima Trumpovim pristašama koji su 2021. sudjelovali u “oluji na Capitolu”. Autor je radikalni ljevičar, aktivist i sudionik raznih prosvjeda protiv kapitalizma i rasizma, pa se od dokumentarca očekivala i (radikalna) pristranost.
Kritike hvale sirove kadrove prosvjeda i činjenicu da se uspio infiltrirati u samo “oko oluje” kad su prosvjednici, uvjereni da je Trump pokraden na izborima, nasrnuli na Capitol. Zbližio se s trima ideološkim protivnicima koji nose film i koji, osim ljutnje, nemaju ništa zajedničko. Film je dosad prikazivan u Veneciji (Mario Serandrei Award), New Yorku, Solunu, Palm Springsu, Stockholmu te na brojnim drugim uglednim festivalima.
Ima tu i filmova o ratnom strategiziranju u ruskom napadu na Ukrajinu: “Antidote” Jamesa Jonesa otkriva surovu stvarnost onih koji žele otkriti istinu iza ubilačke vojne taktike suvremene Rusije, dok film “Real” redateljski potpisuje Oleh Sentsov, čovjek koji je kao filmski profesionalac ušao u rat i postao vojni poručnik, a filmu je nadjenuo ime vojne operacije u kojoj sam sudjeluje.
Festival dokumentarnog filma u Zagrebu: 21. izdanje donosi nešto posve novo
Nikad ne plaču
Ipak, čini se da se nakon nekoliko zbilja turobnih godina, u kojima je dokumentaristika bila opsjednuta ratovima i totalitarnom kontrolom u doba pandemije, fokus ipak donekle pomaknuo prema “mekšim”, osobnijim temama. Ne znači to da je posrijedi defetističko odustajanje od postavljanja bitnih pitanja. Dokumentarni film “Silent Men” Duncana Cowlesa govori, primjerice, o temi koja je velika i važna kao i rat: o muškarcima koji nisu osposobljeni za emocionalno otvaranje. Počinje od samoga sebe i od nečega što se na prvi pogled čini larpurlartistički nevažnim: autor bi htio roditeljima reći da ih voli, a nije sposoban za to.
Što je sve zaključano iza muške šutnje? Koliko sirovih emocija, neizliječenih boli, neprocesuiranih izdaja, rana, iznevjerenih očekivanja od samih sebe i od svijeta koji je, samo naoko, njihov, “muški” svijet? U književnosti je ovu temu maestralno obradio norveški suvremeni klasik Karl Ove Knausgaard, u domaćoj glazbi splitski reper Vojko V, a Duncan Cowles daje svoj duhoviti i uvrnuti doprinos ovim vrlo osobnim dokumentarcem o dečkima koji, kao u kultnoj pjesmi The Curea, “nikad ne plaču”.
Na drugoj je strani ovog tematskog spektra borba protiv patrijarhata, u kojoj su muškarci doživljeni kao neprijatelji, demoni, nasilnici. Borba protiv patrijarhata ponegdje je izjednačena s borbom za pravo žena na ubojstvo nerođene djece, čemu je posvećen poljski dokumentarac znakovitog imena “Abortion Dream Team” Karoline Lucyne Domagalske. Film, kako stoji u službenom opisu, “prati grupu od četiri neustrašive žene koje vode telefonsku liniju, suočavaju se s političkim progonom i izlažu se nevjerojatnim osobnim rizicima dok se bore za podršku ženama u ostvarivanju osnovnih ljudskih prava”. O istinski obespravljenim ženama u Afganistanu govore pak Najiba Noori i Rasul Noori u potresnom dokumentarcu “Writing Hawa”, koji je na prošlogodišnjoj IDFA-i osvojio nagradu FIPRESCI. Zanimljivu priču o borbi protiv tradicionalnog napuštanja udovica u Indiji donosi pak Kinshuk Surjan u filmu “Marching in the Dark”.
Demoni i nasilnici
Pitanje suvremenih migracija neizbježna je tema svakog festivala dokumentaraca posljednjih godina. Razumljivo je to ako se uzme u obzir do koje nam je mjere migracijama promijenjen svakodnevni život. O Nepalcima dostavljačima hrane u Zagrebu još nije snimljen dokumentarac, ali zato je tu film “CycleMahesh” o uvezenim radnicima, odnosno otuđenje radnika migranata u Indiji: taj je hibridni eksperimentalni dokumentarac Suhela Banerjeeja na posljednjoj IDFA-i nagrađen kao najbolji dugometražni debitant u programu Envision. Nathaniel Lezra svojim filmom “Roads of Fire” ispituje pak globalnu migrantsku krizu kroz objektiv trgovine krijumčarenja migranata vrijedne 35 milijardi dolara.
Što je još u programu ZagrebDoxa? Iz SAD-a dolazi “Adidas Owns the Reality” Keila Oriona Troisija i Igora Vamosa, dokumentarac o duhovitim aktivistima koji na prevaru poboljšaju uvjete radnika glasovitog proizvođača sportske opreme. Meksički redatelj Miguel Calderón u mračno satiričnom filmu “Loss Adjustment” pokazuje kako i svijet umjetnosti krije brojne kontroverzne teme – sve kroz priču o osiguravatelju Pedru koji se, izmučen korupcijom, okreće svijetu umjetnosti te ondje umjesto utjehe nailazi na novo razočaranje.
Među favoritima je programa kontroverznih dokumentaraca i rijetko intimistički film “GEN” redatelja Gianluce Matarrese koji donosi prikaz duboke emocionalne i fizičke brige koju zdravstveni radnici unose u svoj posao ostvarenja snova pacijenata – bilo da je riječ o rađanju ili pak “prijelazu u pravi identitet”. Film u Zagreb dolazi izravno sa Sundancea. O pronalaženju “pravog ja” govori još jedan dokumentarac o transrodnim osobama, prikazan na festivalu Karlovy Vary 2024., “Trans Memoria” Victorije Verseau, u programu opisan kao “poetsko filmsko dokumentiranje prihvaćanja svog pravog ja”.
Uspon i pad
Na tragu protrans agende, koja je na ZagrebDoxu našla mjesto kao i na drugim međunarodnim filmskim festivalima, jest i film o razotkrivanju takozvane krajnje desnice, “Undercover: Exposing the Far Right” redateljice Havane Marking, koji prati niz tajnih operacija udruge Hope Not Hate, u sklopu kojih aktivist pod tajnim imenom Chris uspijeva zadobiti povjerenje ljudi koji stoje iza “sve utjecajnije pseudoznanstvene platforme o rasi i spolu”. Povijest dokumentaraca bilježi brojne filmove o velikim vođama, a pogotovo vojskovođama. Ni značajni umjetnici ne zaostaju. Na tom je tragu program ovogodišnjeg Biografskog Doxa, programa koji nosi “Lula”, dokumentarac Olivera Stonea i Roba Wilsona, koji istražuje uspon, pad i trijumfalni povratak voljenog brazilskog vođe Luiza Inácija “Lule” da Silve, bilježeći njegov predsjednički reizbor nakon devetnaest mjeseci provedenih u zatvoru. Film je prikazan u Cannesu, na DocLisboi, DokuFestu i Busanu.
Trideset godina nakon majčine smrti, fotografkinja i redateljica Rachel Elizabeth Seed otkriva sate intervjua s legendarnim fotografima 20. stoljeća u filmu “A Photographic Memory”. Dosta bi pozornosti mogao privući i biografski dokumentarac “Twiggy” redateljice Sadie Frost, intimni dokumentarac koji istražuje život i karijeru slavne manekenke, a sadrži intervjue sa zvijezdama poput Dustina Hoffmana, Paula McCartneya i Brooke Shields. U svom dokumentarcu “It’s Not Me” kultni francuski redatelj Leos Carax osvrće se na svoje djetinjstvo i karijerne početke, ali preispituje i nedavne filmske radove. Film je pobudio interes publike u Cannesu, Karlovym Varyma, Londonu, Chicagu, Kopenhagenu, Busanu, New Yorku, Ženevi i Beču.
Po završetku prošlogodišnjeg izdanja ZagrebDoxa Nenad Puhovski zaključio je kako je najveće dostignuće jubilarnog, dvadesetog ZagrebDoxa “business as usual”, odnosno činjenica da su nastavili putem zacrtanim još 2005., bez velikih “rebrandinga” i “makeovera”, slijedeći svoje uvjerenje da je festival prije svega mjesto susreta – gledatelja s filmovima, gledatelja s autorima, gledatelja s gledateljima, autora s autorima. Sudeći po solidnom programu, postavljeni su svi preduvjeti za još jedan zanimljiv, slojevit i ispunjavajući susret u Zagrebu od 30. ožujka do 6. travnja.
Majstori dokumentaraca
“Majstori Doxa”, dugogodišnji program Međunarodnog festivala dokumentarnog filma ZagrebDox, već je tradicionalno sastavljen od filmova autora koji pišu povijest svjetskog dokumentarnog, ali i igranog filma. U ovom ih je izdanju ukupno pet, a potpisuju ih Victor Kossakovsky, Nicolas Philibert, Vitaly Mansky, Sergei Loznitsa i Jasmila Žbanić. “Architecton”, dokumentarac redatelja Victora Kossakovskog, pohodio je brojne relevantne svjetske filmske festivale kao što su Berlinale, IDFA, CPH:DOX, DOCNYC, a donosi epsku, no svejedno intimnu i poetsku meditaciju o arhitekturi i o tome kako dizajn i arhitektura nude nadu za opstanak.
Berlinale, IDFA, Visions du Réel, BFI London FF, Viennale, Hong Kong IFF i Vancouver IFF festivali su na kojima je, prije nego što će se prikazivati na ZagrebDoxu, prikazan film Nicolasa Philiberta “At Averroès & Rosa Parks”. Riječ je o dvjema psihijatrijskim jedinicama u pariškoj bolnici, a od pojedinačnih intervjua do sastanaka između pacijenata i njegovatelja redatelj se usredotočio na prikazivanje oblika psihijatrije koja neprestano nastoji napraviti mjesta za riječi pacijenata i rehabilitirati ih. “Iron”, film koji je režirao hvaljeni dokumentarist Vitaly Mansky, sastoji se od međusobno povezanih minijatura o ljudima i vojnoj opremi u gradovima različitih zemalja, a prikazan je na IDFA-i.
Desetljeće nakon izlaska njegova epskog filma “Maidan”, Sergei Loznitsa nastavlja svoje ukrajinske kronike dokumentirajući borbu zemlje protiv ruske invazije. Sniman dvije godine, “The Invasion” (Cannes, IDFA, DocLisboa…) predstavlja jedinstvenu izjavu ukrajinske otpornosti u suočavanju s barbarskom invazijom. “Blum – Masters of their own destiny” Jasmile Žbanić, koji je prikazan na Doc Fortnight 2025., ali i u prestižnoj MoMA-i, upoznaje nas s pričom Emerika Bluma, poduzetnika koji je od malog studija stvorio veliku, vrlo uspješnu kompaniju radeći po modelu samoupravljanja, odnosno sudjelovanja radnika u upravljanju i dobiti.
‘KASNITE S REAKCIJOM’ Stižu kritike na adresu Akademije zbog inertnosti na seksualno zlostavljanje
“Veliki pečat” za životno djelo
Nagrada “Veliki pečat” za životno djelo, koju dodjeljuje umjetnički direktor Festivala Nenad Puhovski, na ovogodišnjem ZagrebDoxu dodijelit će se švicarsko-kanadskom filmskom redatelju i snimatelju Peteru Mettleru, čiji opus karakteriziraju hibridni oblici, pa njegovi filmovi često kombiniraju putopis, esej, intervju, fikciju i kritiku. Autorska večer na ovogodišnjem ZagrebDoxu posvećena je redatelju Igoru Mirkoviću. Direktor Cinehilla režirao je hvaljene i nagrađivane dokumentarce kao što su “Novo, novo vrijeme” / “Tko želi biti predsjednik?” i “Sretno dijete”, glazbeni dokumentarni film o punk-rock pokretu u komunističkoj Jugoslaviji, a na ZagrebDoxu prikazivat će se njegov dokumentarac “L. A. nedovršeno”, priča o slici, o golemom ulju na platnu što ga je uoči svoje najveće izložbe odlučio naslikati slikar Lovro Artuković, kao viziju jednog lažnog povijesnog događaja za čiju je rekreaciju slikar okupio svoje prijatelje i podijelio im uloge: neki su od njih tako postali predsjednici, neki savjetnici, neki UN-ovi promatrači…
Nakon utrke za Oscara, u kojoj je sudjelovao s kratkim igranim filmom “Čovjek koji nije mogao šutjeti”, redatelj Nebojša Slijepčević nastavlja dalje premijerom svoga novog kratkometražnog filma “Crveni tobogan”, u kojemu prati prosvjede građana novozagrebačkih naselja protiv uzurpacije dijela tamošnjih parkova.
Poseban segment programa ZagrebDox Pro posvećen je umjetnoj inteligenciji, mogućnostima koje ona pruža i nezanemarivim etičkim aspektima koje otvara uporaba tih alata u proizvodnji dokumentarnog sadržaja. U diskusijama i na radionicama otvorenima za javnost promišljat će se pitanja relevantna za stvaratelje tog sadržaja, ali i za one koji ga – gledaju.
