Kad je imao samo 25 godina, Andrew je dobio dijagnozu koja mu je promijenila život. Bio je u izvrsnoj fizičkoj formi te je kao atletičar, strastveni trkač, intenzivno trenirao. No, počeo je osjećati grčenje u želucu, dobivati simptome koje su liječnici isprva otpisali kao sindrom iritabilnog crijeva uzrokovan stresom. Nakon dodatnih mišljenja, napokon je primio dijagnozu, krajem 2021.
Liječnici su mu rekli da ima ne-Hodgkinov folikularni limfom četvrtog stadija, vrstu spororastućeg raka krvi. Dok je primio dijagnozu, neizlječivi se rak proširio posvuda, od vrata do prepona. Andrewov se sportski život u tren oka promijenio i trčanje su zamijenile kemoterapije. Mentalni je teret bio još s obzirom na to da se njegovi vršnjaci nisu mogli poistovjetiti s težinom onoga što je prolazio, toliko drugačije od oubičajenih briga ljudi u 20-ima.
Trenutno ima 29 godina i otvoreno je za The Mirror progovorio o ovom otuđujem iskustvu, koje je započelo kad su mu liječnici telefonski priopćili vijest. “Bilo je to kao izvantjelesno iskustvo, osjećaj u cijelom tijelu koji kao da je previše za vaš um i tijelo da to obrade”, opisao je osjećaj koji ga je tad prožeo.
‘Hoću li umrijeti’
“Ne čini se stvarnim, ali istovremeno je to najpogubniji osjećaj koji možete zamisliti. Razmišljate o stotinu stvari odjednom. Što će to značiti? Prva pomisao je hoću li umrijeti”, priznao je. Iako je ne-Hodgkinov limfom neizlječiv, pacijenti mogu živjeti s bolešću. Za Andrewa to znači cjeloživotna borba, dok se ne pronađe lijek. Za Andrewovu sadašnju suprugu, Leah McAslan, psihološki teret također je bio ogroman.
Nakon što je samo dvije godine ranije izgubila majku od raka, Leah, koja sada ima 32 godine, još uvijek se “probijala” i “živjela novu normalnost” bez nje. Tada je saznala da je Andrew, njezino “sigurno utočište”, također teško bolestan, što ju je u biti prisililo da “ponovno pokrene” putovanje kojim je već bila kao netko tko podržava voljenu osobu tijekom raka. Prema Andrewu, sve to ih je ih je učvrstilo kao par.
Dodaje i kako su vremenski okviri nakon što dobije sobre vijesti nakon liječenja psihološki teški, jer su puni tjeskobe. “Možda ćete dobiti mjesec ili šest tjedana ili se postupno vratiti na posao, a onda je u redu, vraća se u normalu. To je pomalo dvosjekli mač jer su to sjajne vijesti, ali znate da to nije zauvijek. Znate da bi se moglo vratiti, posebno u mojoj situaciji, znate da će se vratiti”, otkrio je, a njegova se supruga nadovezala.
‘Nikad ne znamo’
“Ponekad je to pomalo kao slagalica i zagonetka, zar ne, Andrew? Nikad ne znamo. Živimo život u tromjesečnim dijelovima. Idemo u bolnicu svaka tri mjeseca i govore nam treba li Andrewu liječenje ili ne. Dakle, kada izađemo iz toga, imamo dobre vijesti, zar ne, za sljedeća tri mjeseca, kako da živimo na što bogatiji način”, ispričala je Leah.
“I pronašli smo način da stvarno živimo dobar život, u granicama koje možemo i brzini i fizički iscrpljujućim simptomima, ali emocionalno i s obzirom na način razmišljanja koji imamo, pokušavamo gledati na stvari što pozitivnije”, zaključila je.
Zdravko se ujutro probudio s nateklom nogom: ‘Nakon dijagnoze, život mi se raspao na komadiće’
