Rak dojke teška je bolest o kojoj se neprekidno govori. Žene, ali i muškarce, jer i oni mogu oboljeti od te opake bolesti, uporno se upozorava na prevenciju i kontrolu zdravstvenog stanja. Iako se danas rak dojke otkriva sve ranije i sve uspješnije liječi, gotovo svaka treća oboljela osoba suočit će se s povratom bolesti i upravo je zato važno imati jasne smjernice kako postupati u slučaju recidiva i koje su sve mogućnosti za smanjenje njegova rizika.
Prevencija povratka raka dojke izazov je i za zdravstveni sustav i za same pacijentice, no odgovarajući protokoli i dosljedno liječenje dokazano smanjuju rizik. Kako bi se došlo do određenih zaključaka što učiniti kada se pojavi recidiv i na koji način savjetovati pacijentice, nedavno je održana panel-rasprava pod nazivom “Ovog je gosta dosta!” koja je okupila vodeće domaće onkološke stručnjake i pacijentice iz Hrvatske.
Nakon rasprave i razmjene mišljenja, zaključeno je da je potrebno raditi na zdravstvenoj pismenosti pacijenata, ali i definirati protokol za nužno praćenje pet godina nakon (iz)liječenja. Treba istaknuti da je rak dojke najčešće sijelo raka kod žena i jedan od vodećih uzroka smrti u žena. Ipak, podaci ukazuju na pad smrtnosti od raka dojke u Hrvatskoj, što je dijelom rezultat Nacionalnog programa za rano otkrivanje raka dojke koji se provodi već 19 godina, ali i sve bolje dijagnostike i mogućnosti liječenja.
Otkriven skriveni faktor rizika za rak dojke: Mnoge žene su ugrožene, a toga nisu ni svjesne
Niže stope
“Prema podacima Eurostata, Hrvatska danas ima niže stope smrtnosti od prosjeka Europske unije, a posljednjih godina bilježimo i porast stopa preživljenja te poboljšanje ishoda liječenja. S obzirom na to da ne postoji siguran način kako bismo bolest spriječili, cilj je otkriti karcinom dojke u početnom, lokaliziranom stadiju, kada su šanse za izlječenje najveće“, istaknula je prim. Andrea Šupe Parun, dr. med., voditeljica Odjela za programe probira raka dojke HZJZ-a. Dodala je da je kroz Nacionalni program dosad napravljeno više od dva milijuna mamografskih pregleda, detektirano više od 10.000 novih karcinoma dojki, od kojih je više od 60 posto bilo u lokaliziranom stadiju.
Hrvatska je druga najbolja zemlja EU-a kad je riječ o liječenju raka, podsjetio je i prof. dr. sc. Eduard Vrdoljak, predstojnik Klinike za onkologiju i radioterapiju KBC-a Split. “Zahvaljujući programu rane detekcije i sve boljoj zdravstvenoj edukaciji, danas svjedočimo značajno manjim tumorima pri dijagnozi, dvostruko i više manjim tumorima pri otkrivanju ove bolesti. Imamo bolje educirane liječnike, bolju organiziranost i multidisciplinarni pristup, kao i smjernice te bolju dostupnost inovativnih terapija“, istaknuo je.
Kod 20 do 30 posto oboljelih rak dojke vraća se nakon nekoliko godina, i to kao lokalni (u istoj dojci), regionalni (u obližnjim limfnim čvorovima) ili udaljeni (metastazirao na udaljene dijelove tijela), a rizik od recidiva ovisi o veličini tumora i zahvaćenim limfnim čvorovima, ali i podtipu tumora. I kada se jednom dijagnosticira, oboljele osobe neprekidno su u strahu od njegova ponavljanja nakon liječenja. Strah je nešto što svi proživljavamo, a posebice onkološki bolesnici. Njihov prvi susret sa strahom počinje od postavljanja dijagnoze, a zatim se pitaju kako će se dalje bolest odvijati, hoće li se izliječiti i, kada sve prođe, hoće li i dalje ostati strah. Nažalost, strah ostaje jer nema jamstva da se bolest neće vratiti.
Veliki rizik
Koliki je zapravo rizik od povratka karcinoma dojke objasnila je prof. dr. sc. Natalija Dedić Plavetić, pročelnica Poliklinike Klinike za onkologiju KBC-a Zagreb. “Rizik od povratka karcinoma dojke ovisi o biološkom podtipu raka dojke i upravo su hormonski ovisni tumori koji čine 3/4 svih novootkrivenih tumora, onih kod kojih taj rizik ne prestaje nakon pet godina. Trostruko negativni rak dojke (TNBC je rijedak oblik) je, recimo, agresivniji od hormonski ovisnog i on ima veću stopu povrata bolesti, ali se ti povrati događaju većinom rano.
Međutim, hormonski ovisan rak dojke zadržava rizik povrata čak i nakon što završite onih pet uobičajenih godina antihormonskog liječenja, pa čak i oni koji su visokorizični imaju deset godina antihormonskog liječenja i postoje velike analize koje prate povrate i nakon 20 godina. Kada se gleda ukupno kumulativno, povrat se može dogoditi čak i nakon 20 godina nakon inicijalne dijagnoze“, rekla je.
Dodala je da je to zapravo specifičan suživot stanice raka s domaćinom koje su godinama uspavane u tijelu, a nekada u nekom trenutku izbjegnu li našem imunološkom unosnom aparatu ili se probude iz tog razloga, što ovisi i o inicijalnom stadiju bolesti. Pojasnila je da se to događa ako je netko imao više od četiri pozitivna limfna čvora pod pazuhom ili je imao limfne čvorove u drugim regijama na tijelu, primjerice kod ključne kosti. To su situacije u kojima je taj rizik dosta velik.
Znanstvenici upozorili na trend među mladima, može biti opasan po zdravlje: ‘Tijelo reagira’
Neprekidan balans
“U ovom trenutku moramo iskoristiti sve modalitete liječenja koji su nam na raspolaganju – od kirurgije, kemoterapije, antihormonskog liječenja, novih ciljanih terapija… i na temelju svega toga izabrati najbolju terapiju za one s visokim rizikom kojima ćemo dati maksimalne moguće terapije.
Tako moramo probrati one bolesnice koje nemaju visok rizik povrata te ih ne izložiti nepotrebnim terapijama koje smanjuju kvalitetu života, odnosno nose rizik komplikacija pa i smrti. Stoga je to neprekidan balans između dobrobiti i štete pri odabiru terapije. U ovom trenutku moramo biti upoznati sa svim mogućim modernim istraživanjima koji nas upućuju kako postupiti i zatim odabrati neki od ovih terapijskih modaliteta“, istaknula je Dedić Plavetić.
Da je recidiv bolesti moguć, slaže se i prof. dr. sc. Stjepko Pleština, predstojnik Klinike za onkologiju KBC-a Zagreb. Rekao je da rizik od povratka raka dojke ovisi o stadiju u kojemu je otkriven, kao i o vrsti bolesti. Ako se bolest i vrati, ima potencijal za izlječenje, a današnje terapijske opcije mogu značajno smanjiti rizik njezina povrata.
Dobar plan
“Bitno je poboljšati inicijalni plan liječenja te primjenu sistemskog liječenja i prije kirurškog zahvata. Uz plan liječenja i dobru kirurgiju, ove godine očekujemo i veću dostupnost radioterapije, što će smanjiti i liste čekanja“, naglasio je prof. dr. sc. Pleština. Kada se tako nešto dogodi i rak se ponovno pojavi, sigurno nikome nije jednostavno. Ni pacijentici niti njezinoj obitelji. Stoga je u tom trenutku važna dobra psihološka pomoć kako bi svi ostali “hladne glave“.
Prema nekim istraživanjima, povećan strah osjeća oko 60 posto pacijenata, a skoro 20 posto ima klinički značajno izražen strah od povratka bolesti. “Kao psihologinji i osobi koja više od 15 godina radi s onkološkim bolesnicama, duboko sam svjesna da je strah od progresije i osobito povratka bolesti vrlo dubok i težak. Smatram da svi kao zajednica, bez obzira na struku, multidisciplinarno, pa čak i u socijalnim kontaktima, trebamo prepoznati taj strah, dati pacijenticama priliku da o njemu govore i vidimo li da je taj strah disfunkcionalan, sugerirati i ohrabriti bolesnice u potrazi za psihološkom podrškom“, rekla je prof. psihologije Ljiljana Vukota, glavna tajnica Udruge SVE za NJU.
Dodala je da “neke žene osjećaju olakšanje prestankom liječenja, dok drugima pak prestanak primanja terapije izaziva nesigurnost, smanjuju se kontakti s medicinskim osobljem i osjećaju da su prepuštene same sebi“. Na povratak bolesti osvrnula se i prim. dr. Ines Balint, predsjednica Povjerenstva za primarnu zdravstvenu zaštitu Hrvatske liječničke komore.
Nema protokola
Kod oboljelih je velik strah od povratka raka, i tu je važan pristup kako liječnika, tako i same pacijentice – potrebno je obavljati kontrole i pretrage u zadanim vremenskim periodima kako bi se u najranijoj fazi moglo reagirati dođe li do recidiva. No, prim. dr. Ines Balint istaknula je problem izostanka striktnog protokola u praćenju oboljelih nakon izlječenja.
“Nakon (iz)liječenja raka dojke, onkolozi će pacijentice naručiti na godišnju ili dvogodišnju kontrolu sa zadanim pretragama koje trebaju biti realizirane do termina kontrole. Nakon pet godina od bolesti, kontrola je isključivo na obiteljskim liječnicima i nema zadanih protokola.
To u praksi znači da obiteljski liječnik, ali i sama pacijentica prema vlastitom nahođenju, preporučuje i upućuje na pojedine pretrage. Rak dojke može i mora postati kronična bolest, a mi moramo osigurati da jednom spašen život ostane spašen“, naglasila je prim. dr. Balint.
Obiteljski liječnici
Istaknula je da se obiteljski liječnici, od kojih sve počinje i završava, suočavaju s povratom bolesti kod pacijentica koje su izliječile karcinom dojke. Bitno je tijekom i na kraju liječenja svaku od pacijentica upozoriti da ne postoji jamstvo da se bolest neće vratiti.
“Kad se tako ponašamo, onda ćemo na vrijeme otkriti da je riječ eventualno o povratu bolesti i vrlo brzo ćemo započeti ponovno liječenje kako bismo održali kvalitetu života i smanjili stopu smrtnosti.
Nitko se ne smije ‘uljuljati’ u činjenicu da je bolest izliječena. Potrebno je voditi brigu o redovitim kontrolama i onda nam je uspjeh zajamčen, na zadovoljstvo svih naših pacijentica, ali i nas obiteljskih liječnika“, naglasila je prim. dr. Balint.
Dobila opasnu bolest, a nije imala nikakve simptome: ‘Svijet mi se srušio, djeca su bila mala’
Bitno je slijediti preporuke onkologa
Kao što sama dijagnoza raka izaziva strah, tako je i strah od bolesti normalna pojava koja može ometati povratak u svakodnevicu. Učestaliji je među mlađim ženama, no prisutan je u određenoj mjeri kod svake žene koja se suočila s ovom dijagnozom. Upravo je to jedan od glavnih razloga za predstavljanje posebnog priručnika o raku dojke “Ovog je gosta dosta“, u kojem vodeći onkološki stručnjaci govore o pristupu liječenju raka dojke, podršci pacijentima na putu kroz zdravstveni sustav te dostupnosti dijagnostičkih i terapijskih mogućnosti u Hrvatskoj, sa zaključkom da “jednom spašeni život, mora ostati spašen“.
Da je Nacionalni preventivni program za otkrivanje raka dojke jedan od najučinkovitijih u Hrvatskoj, smatra ministrica zdravstva Irena Hrstić. Najavila je proširenje obuhvata na žene ranije životne dobi.
Istaknula je kako je cilj da odaziv na preventivne preglede bude 80 posto, jer je pravodobna dijagnoza ključan korak za uspješnije liječenje. Također, važna je i zdravstvena pismenost među građanima, ali i korištenje podataka Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo u definiranju strategije za poboljšanje zdravlja građana.
