Bivši košarkaš Mihajlo Manović, koji je tijekom karijere ostavio značajan trag u splitskoj KK Jugoplastika, danas živi kao beskućnik i preživljava skupljajući plastične boce.
Manović je za Jugoplastiku igrao od 1967. do 1977. godine, nakon što je karijeru započeo u beogradskom Radničkom. Prisjećajući se početaka, ranije je izjavio: “Bio sam ‘enfant terrible’ svoje generacije, dečko kojem se smiješi velika sportska karijera, koju sam i ostvario. Moj uzlet je započeo kad sam, kao šesnaestogodišnjak, nakon igranja u prvom timu Radničkog prešao u Split, koji je 13. siječnja 1968. odlukom Gradskog odbora SK Jugoslavije postao Jugoplastika, jer je istoimeni proizvođački div postao službeni sponzor kluba. Prije toga bio sam u Splitu samo dvaput: jednom na proputovanju, to jest prije nego što sam se ukrcao za Badiju na Korčuli, i jednom na utakmici s Radničkim.”
Nakon završetka karijere suočio se s nizom životnih problema. Njegov poslovni projekt je propao, a ostao je i bez poslovnog prostora u Splitu. Dodatni težak udarac bila je smrt sina. “Sina su mi ubili 2007. godine kad je bio na pragu tridesete, a ja imao 58 godina”, ispričao je.
Živi kao beskućnik
Govoreći o sadašnjem životu, rekao je: “Po Splitu danas skupljam boce po kontejnerima. Ima ovdje neke simbolike – ja sam bio žuti, to je bila boja dresova Jugoplastike, a i kontejneri su žuti. Poslije svih velikih rezultata, ja sam zaboravljen. Znam da ljude zaboravljaju, negdje više, negdje manje, ali ja sam tendeciozno zaboravljen.“
Nakon teških zdravstvenih problema i gubitka članova obitelji, vratio se u Split gdje danas živi bez stalnog smještaja. “Danas sam beskućnik, primam pomoć koja mi nije dovoljna za život, ali sam zadovoljan čovjek. Skupljam plastične boce, imam prijatelje, imam šta jesti, a za smještaj se snalazim”, rekao je.
Unatoč svemu, ističe da i dalje pronalazi zadovoljstvo u svakodnevnim stvarima. “Volim kulturu, Split, more, šetnje Žnjanom i kupanje u večernjim satima ljeta nakon dugog vrućeg dana kada prethodnog dana skupim dovoljno boca. Nije me sramota, to je život. Takav je i moj je”, zaključio je.
