Sajam mladosti 65. put pored savskog nasipa: More ploča i stripova

Sajam gramofonskih ploča (Foto: Lucija Ocko / CROPIX)

Nekoć je ploča bila jedini medij za slušati glazbu, a strip glavna “razbibriga” u javnom prijevozu u vrijeme dok nije bilo interneta, pametnih mobitela i mobitela općenito. Danas su stripovi postali projekti koji se štuju poput klasičnih knjiga, a ploče su većini ukras za zid.

Ipak, ima i onih koji i dalje žive u prošlosti. Da ih nije malo, najbolje govori da će Močvara sutra po 65. put organizirati svoj tradicionalni sajam ploča i stripova, koji od podneva sve do 18 okuplja lokalne prodavače ali i obične zaljubljenike u ploču i strip koji su se odlučili rastati od dijela svoje kolekcije.

Kako su napisali u najavi događaja, “ideja sajma je potakla iz sjećanja na događaj koji je bio poznat prije 20 godina na Cvjetnom trgu u Zagrebu. Tamo je postojao kultni neformalni sajam ploča i stripova gdje su se okupljali ljudi koji su bili jako povezani s glazbom i stripovima.

Atmosfera sa sajma
(Foto: Lucija Ocko / CROPIX)

Sunčano jutro na zagrebačkom nasipu

To je bila svojevrsna scena gdje su ljudi razmjenjivali informacije i gdje su mogli doći do nekih rijetkih stvari koje se nisu mogle nabaviti na regularnim distribucijama. U zadnjih par godina ta priča je oživila i učinilo nam se da je Močvara pravo mjesto gdje bi se mogli okupljati ljudi koji su dio te scene”, napisali su i još jednom ponovili poziv.

“Prošetajte se nasipom do Močvare, pogledajte što se sve nudi, popričajte s izlagačima, na našoj opremi poslušajte ploče i CDe koji vas zanimaju, popijte kavu i dobro se provedite”, zaključuju. Inače, na ovom sajmu se mogu vidjeti i neka poznata lica, no zvijezda i preskakanja redova nema.

U najavi je povoljno vrijeme ujutro i poslijepodne, prošećete li nasipom pokraj Močvare, vidjet će te roditelje s pločama pod rukom ali i poneko dijete koje tek upoznaje hobije koji danas više nisu forte mladima. Ovakvi sajmovi i slične manifestacije žele to promijeniti.

Maleni dućan ‘plastičnih čuda’ sa Savske ceste i dalje živi: ‘Još godinu, dvije i gotovo’