U petak 15. studenog je obilježen Međunarodni dan prevencije i borbe protiv svih oblika transnacionalnog organiziranog kriminala. Na taj dan između ostalog podsjeća se i na problem trgovine ljudima, koji je i dalje prisutan u društvu, a razara tisuće života. Prema službenim podacima Ministarstva unutarnjih poslova posljednjih se godina Republika Hrvatska sve više pojavljuje kao država porijekla i krajnjeg odredišta žrtava trgovanja ljudima.
Uz Republiku Srbiju, Bosnu i Hercegovinu te Republiku Sloveniju, Hrvatska je i dalje važan
tranzitni pravac kojim se koriste krijumčari osoba, droga, oružja, pa tako i trgovci ljudima.
Identificirane žrtve u Republici Hrvatskoj uglavnom su državljani Republike Hrvatske, dok od stranih državljana navode državljane Republike Srbije, Bosne i Hercegovine, Mađarske,
Rumunjske, Slovačke Republike, Nigerije, Kraljevine Tajvan, Republike Filipini, Afganistana,
Pakistana, SAD-a, građani Tajvana (NR Kine), Nepala, SR Njemačke, Burkine Faso i Ugande.
Država im mora osigurati ova prava
Žrtvama trgovine ljudima zakonom su zajamčena prava na siguran smještaj, humanitarnu pomoć, zaštitu fizičkog i mentalnog zdravlja, pravnu pomoć, komunikaciju na jeziku koji razumije (prevoditelj), dobrovoljni povratak, pomoć u re(integraciji), kontakt s obitelji i dozvolu privremenog boravka (u trajanju od godine dana s mogućnošću produljenja).
Kako bi osoba ostvarila svoja prava mora biti identificirana kao žrtva trgovanja ljudima.
Identifikaciju provodi Ministarstvo unutarnjih poslova u suradnji s relevantnim institucijama i organizacijama (HCK, UNHCR…).
Također, prema Protokolu za identifikaciju, pomoć i zaštitu žrtava trgovanja ljudima, ako osoba ne želi surađivati s policijom ili pravosudnim tijelima, status žrtve može joj dodijeliti i Operativni tim Nacionalnog odbora za suzbijanje trgovanja ljudima.
Žena čula čudne zvukove ispod kuće: Što su policajci otkrili nije mogla ni zamisliti
72 posto žrtava su žene i djevojčice
O problemu trgovine ljudima razgovarali smo s Nelom Pamuković iz Centra za žene žrtve rata – ROSA, koja nam je objasnila da su žrtve trgovine ljudima najčešće najranjivije osobe. “Podaci Europske komisije govore da su ovim zločinom pogođene disproporcijalno žene i djevojčice, koje čine 72 % žrtava, 60% žrtava su ove trgovane za seksualno iskorištavanje, a 15% su trgovane za radno iskorištavanje. Osim toga je prisutno trgovanje u svrhu prošnje, prisilnih brakova, činjenja protupravnih radnji i slično”, objašnjava nam sugovornica.
“Trgovanje ljudima je posebno prisutno u zonama ratova i konflikata, i to svuda, pa je tako bilo i kod nas ali tada je taj pojam bio još nepoznat. Vojne baze praćene su objektima u kojima se žene drže za prostituciju vojnicima, a poznata je i praksa da su UN vojnici i osoblje bili počinitelji – organizatori ili kupci seksa trgovanih žena i djece”, upozorava.
Civilno društvo ima ključnu ulogu u pružanju pomoći žrtvama trgovanja ljudima, a posebno su aktivne ženske organizacije koje se bore protiv ove pojave, budući da su žene i djevojčice najčešće ugrožene. U Hrvatskoj se pomoć ženama koje su preživjele trgovanje ljudima pruža od 1999. godine.
Postoji SOS linija
Godine 2002. osnovana je SOS linija za pomoć žrtvama trgovanja ljudima, koja je danas poznata kao Nacionalna linija 0800 77 99. Linija je dostupna svakog dana u godini od 10:00 do 18:00 sati. Građani i građanke mogu na ovaj broj prijaviti sumnje na trgovanje ljudima ili potražiti potrebne informacije.
Osim toga, nevladine organizacije pružaju besplatno pravno zastupanje svim ženama koje su preživjele trgovanje ljudima, osiguravajući im podršku na sudu i u procesu oporavka. Pozivamo sve da podrže ovaj važan rad i doprinesu borbi protiv trgovanja ljudima.
Centar za žene žrtve rata – ROSA i PETRA Mreža nevladinih organizacija za prevenciju i eliminaciju trgovanja ženama u svrhu seksualnog iskorištavanja, dio su Nacionalnog mehanizma za suzbijanje trgovanja ljudima.
Edukacija o tome bi trebala biti u kurikulumima
“Nacionalni mehanizam ima svog koordinatora u Uredu Vlade RH za ljudska prava i prava naciolnalih manjina, a postoji i Nacionalni odbor za suzbijanje trgovanja ljudima i njegov Operativni tim u kojima smo također i mi članice, zajedno s predstavnicama i predstavnicima svih relevantnih institucija koje moraju djelovati koordinirano kako bi se pomoglo žrtve ovog zločina koji spada među najteža kršenja ljudskih prava”, objašnjava važnu ulogu svoje udruge.
“Uloga medija je od iznimnog značaja u informiranju javnosti o ovom problemu jer trgovanje ljudima dešava se oko nas – ali znanje i svijest kako bi se taj zločin prepoznao je niska. Zato je ključno da se educira kako svekolika javnost tako posebno sve profesije koje su tu da zaštite žrtve i pruže im pomoć. Međunarodna zajednica posebno upozorava da je potrebna edukacija pravosuđa”, navodi Pamuković.
“Upravo je jučer završena četverodnevna edukacija u novoj Socijalnoj akademiji za pripadnice i pripadnike ovog sustava, a slične edukacije bi trebale biti prisutne u svim sustavima, da ne govorimo o školama gdje bi eduakcija o trgovanju ljudima trebala biti u kurikulumima osnovnih i srednjih škola”, zaključuje naša sugovornica.
