Situacija koja je nedavno preplašila sugrađane dogodila se na Aleji grada Bologne, kod Vrapča. Tada je muškaraca s invaliditetom prelešao užurbanu cestu jer ne možemo liftom kroz pothodnik, ne postoji niti rampa za kolica, a prvi pješački prijelaz je udaljen 800 metar. Na svu sreću, stao mu je dobronamjerni vozač pa mu je pomgao prijeći posljednjih desetak metara opasnosti.
Ta situacija, osvijetlila je već dobro poznati problem, da su tramvajski, željeznički i autobusni promet, kao i normalno kretanje gradom apsolutna noćna mora za osobe s invaliditetom, starijima, roditeljima s kolicima.
RTL-ov istraživački magazin Potraga donosi priče o svakodnevnom kretanju grada majke koja svakodnevno vozi malenog sina s cerebralnom parailzom na terapije. Koristi se istim pothodnikom, do kojeg gore spomenuti gospodin nije mogao. Kolica i maleni imaju oko trideset kila, kaže majka za RTL, a lift ne radi. Javili su se HŽ Infrastrukturi kako bi pokušali doznati zašto liftovi nisu u funkciji. Odgovorili su im da su spomenti lift proraditi za nekoliko dana, ali i da zbog vandalima liftove trebaju popravljati gotovo jednom mjesečno.
No, to ne objašnjava zašto svi pothodnici u Zagrebu nemaju rampu za invalidska kolica. RTL-ova Potraga prenosi iskustvo osobe s invaliditetom koja na travajskom stajalištu Utrine nije mogla niz pothodnik jer ne postoji rampa. No, apsurdnim potezom sudbine, nemože niti u starije modele tramvaja jer su previsoki. Tako je osuđen na čekanje niskopodnog tramvaja ili ljubaznost sugrađana i vozača ZET-a.
Isto tako, kada zatreba Centar za socijalnu skrb, ne može do nje. Zgrada nema pristup za osobe s invaliditetom, pa se prvo treba telefonski najaviti, kako bi službenik ili službenica sišao pred zgradu i razgovor obavio – vani
