Psihologinja istaknula: Ovo je Stožer cijelo vrijeme koronakrize radio krivo

Foto: Zeljko Puhovski / CROPIX

U emisiji Nedjeljom u 2, gostovala je psihologinja Nataša Jokić Begić, jedna od autorica istraživanja o tome kako su koronavirus i potres utjecali na psihičko zdravlje ljudi. Tom prilikom istaknula je što je najviše tištilo djecu, roditelje, umirovljenike i partnere, ali i kako je stožer kobno pogriješio u komunikaciji.

Tako je, na iznenađenje svih, istaknula kako je umirovljenike, bar one ispitane, više brinule ekonomske posljedice krize nego samo zdravlje.

“Nije ih bilo mnogo među ispitanicima, ali oni koji su bili u pravilu se nisu bojali zaraze. Veći stres im je činila odvojenost od obitelji”, rekla je.

Istaknula je i kako smo kao država jako dobro postupili po pitanju tjelesnog zdravlja, no jako loši rezultati vezani su za psihičko. Tu je istaknula najčešće greške stožera, ali i svih nas.


“Stalno se naglašavalo ‘peri ruke’, ‘nosi maske’, ali nije se govorilo ‘razgovarajte’, pitajte svoje bake i djedove kako su, pitajte svoju djecu što im treba da im kvaliteta života bude bolja. Primjenjivao se, ukratko, biomedicinski model prema kojemu se zdravlje definira kao izostanak bolesti, umjesto da se primjenjivao biopsihosocijalni model koji upozorava kako bez psihičkog zdravlja nema nikakvog zdravlja”, tvrdi.

“Ministarstvo zdravlja u svaku svoju odluku treba ugraditi brigu o psihičkom zdravlju. Ono nije nešto što je samoobnovljivo ili što dođe samo od sebe. Općenito, kada se govori o odnosu tjelesnog i psihičkog, divna mi je metafora jedne kolegice. Tjelesno zdravlje, kaže ona, temelj je kuće, ali psihičko je krov. Ako krova nema, džaba bilo”, dodaje te savjetuje.

“Previše straha stvara stres koji pak narušava imunološki sustav. Ljudi se sami po sebi mogu uključiti tako što će razgovarati s članovima obitelji. Naravno, zaštitite se, ali ostanite povezani, razgovarajte međusobno, osobito s djecom. Poslodavci također trebaju voditi računa da se zaposlenicima pod preporukom ili obavezom ‘ostanite doma’ sve seli u 60-70 kvadrata – dom im prestaje biti sigurno mjesto i postaje mjesto za sve, za posao, odmor, djecu koja su tamo išla u školu… Sve se prelijeva u jednom prostoru i oni koji teško uspostavljaju granice između posla i odmora najviše nastradaju”, navodi.

Istaknula je i da su rezultati istraživanja pokazali kako su kod jedne trećine sudionika, seksualni odnosi izgubili na kvaliteti zbog koronakrize.

“To je bio očekivan nalaz. Kvaliteta seksualnog odnosa i seksualna želja povećala se kod onih koji su za vrijeme korone bili razdvojeni. Oni su i idealizirali svoju vezu u odnosu na one koji su živjeli zajedno. Živjeti u partnerstvu je zahtjevno i može biti izraziti izvor stresa, ali i izraziti izvor zadovoljstva. Kako da bude izvor zadovoljstva? Samo ako si što češće pokazujemo međusobnu naklonost i smanjujemo antagonistička ponašanja, poput bezveznih obrecanja na partnera. Što više toga činimo, to je odnos lošiji”, poručuje.

Naposljetku, objasnila je i kome je mentalno bilo teže pratiti online nastavu te jesu li koronavirus i potres jednako traumatični.

“Roditeljima je bilo teže jer su svjedočili tome koliko se djeca muče. Srednjoškolskoj je pak djeci bili nešto lakše, dok je osnovnoškolskoj bili jako zahtjevno. Samim time i njihovim roditeljima koji su preko noći morali postati i učitelji i IT stručnjaci, upoznati se s raznim platformama. I djeca su se morala s njima upoznati, osmogodišnjaci kojima ipak treba njiihova učiteljica”, rekla je te dodala kako je i mnogim studentima narušeno mentalno zdravlje zbog ovih katastrofa.

U istoj emisiji potres je nazvala traumom, a koronavirus anksioznošću.

“Koronavirus nema karakteristike traumatske situacije jer ne vidite da se nešto oko vas nešto konkretno dogodilo. Morate razmisliti o tome što će se dogoditi, točnije, morate to zamisliti. Svi oni koji su pretjerano išli na internet i širili slike iz Italije ili s intenzivne skrbi stoga su činili loše jer opasnosti nije bilo, ali ju je bilo lako zamisliti pa bi se cijelo tijelo pripremilo kao da se ona zaista i događa”, zaključila je.

Oglasio se i skromni učitelj čiji reklamni plakat krasi Špansko, ’Nisam mogao vjerovati da su napravili nešto tako posebno’

Komentari