U danima uoči Uskrsa razgovarali smo s jednim od omiljenih zagrebačkih svećenika paterom Stjepanom Ivanom Horvatom koji je u javnosti posta poznat po svom djelovanju na društvenim mrežama te odlasku na veliki party elektronske glazbe u Splitu Ultra Europe.
Koliku je popularnost stekao govori činjenica da na Facebooku ima više od 170 tisuća pratitelja, a njegove svakodnevne inspirirajuće duhovne poruke naveliko se lajkaju i dijele.
Kako pater Stjepan o svemu govori otvoreno, dotaknuli smo se i negativne percepcije koju dio javnosti ima o svećenicima i Crkvi. U nemalom broju slučajeva ljudi kao razloge i argumente protiv katoličanstva ističu moralne prijestupe, ponašanje i stavove nekih svećenika te Crkve. Svoje je osobne dojmove o tom problemu u našem razgovoru iskreno otkrio i pater Stjepan.
“Danas, sutra ću vas možda razočarati”
Za početak, kaže, svi trebaju biti svjesni da su svećenici samo ljudi te kao takvi mogu pogriješiti, što je i sam istaknuo u jednoj od svojih objava na Facebooku.
“Ljudi, danas, sutra, preksutra, za godinu možda ću vas razočarati, povrijediti. Ne bih to volio, ali moglo bi se dogoditi. Nemojte zbog mene prestat dolaziti u Crkvu. Šteta je, jer ti sebe kažnjavaš. Ne kažnjavaš ti mene jer ćeš prestati dolaziti na misu ili ispovijed. Nešto što ti Bog želi dati preko Crkve preko svećenika ti zbog svećenika sebi uskraćuješ”, poručio je pater Stjepan.
Za primjer se poslužio jednom prispodobom o pekaru.
“Na primjer pekar ima ljubavnicu i ja ću sad prestati jesti kruh. Doslovno. Neću više ići ni u jednu pekaru niti jest kruh jer eto pekar kojeg poznajem je prevario svoju ženu. To je doslovno ta paralela. Taj svećenik je bio takav i takav, mene više nećete vidjeti u crkvi. Nema to logike nikakve. Ali opet da od nas ljudi s pravom očekuju da živimo sveto, to da.”
I on je sam, kaže, samo čovjek.
“Ja kad sam došao u samostan rekao sam ako ne postanem bezgrešan neću pristati na ređenje. Ali u nekim stvarima si gori nego prije 16 godina. To je ono ljudski s čim se mi svi teško nosimo. Ili neki put ideš na ispovijed i misliš neću stvarno to neću više nikada napraviti i onda pola sata nakon ispovjedi napraviš još gore. Kako – ne znam. Nemaš odgovor. Čovjek si.”
“Susreo sam svakakvih svećenika”
Priznaje da je i sam susreo svakakvih svećenika, onih koji žive sveto, ali i onih drugih.
“Svećenika za koje vidiš da su ono možda i promašili. Ili su upali u neku frustraciju. Sami su nezadovoljni. To se dogodi. Kako u svemu, i svećenik može upasti u neku krizu, frustraciju, biti nezadovoljan. To često probije na takvim područjima. Počneš ili se baviti stvarima koje nemaju veze sa svećenstvom. To mogu biti i pozitivne stvari, hobi, sport. Bježiš u nešto, ili još gore neke ovisnosti. Ako je čovjek nesretan i frustriran tražit će drugo nešto”, objašnjava pater Stjepan pa kaže kako je lakše redovnicima koji su u zajednici.
“Ja mogu biti jedan dan loše raspoložen, dva, tri, pet ili potišten, ali zajednica će doći i reći brate što ti je. Treba li ti pomoć, treba li ti nešto. Kad je svećenik sam, zabačen u nekoj župi, selu vrlo lako upadne u neki problem. Ja sam odgojitelj bogoslova. Ja njima stvarno kažem – vi danas-sutra ako vidite da imam neki problem, da ne spavam kod kuće, da sam počeo piti ili nešto, prijavite me. Spasite me, zaštitite me.”
I bilo je i takvih situacija u zajednici, kaže.
“Vidiš da je netko upao u neku krizu, malodušnost, frustraciju. To je ljudski. Nismo ni mi isti. Netko će potražiti pomoć, savjet, a netko će propadati ili dok ne dođe do dna ili dok ga netko drugi ne izvuče.”
Nemaju li svećenici nadnaravnu pomoć?
“Imaju nadnaravnu pomoć, ali kažem, svećenik se isto može razboljeti. Psihički i duhovno. Nismo mi zaštićeni od takvih stvari. S pravom se od nas očekuje više. Nije moj grijeh isti. Ja kad dolazim na ispovijed dužnost mi je nekako na početku reći svećenik sam. Da bude stroži prema meni, ne blaži.”
Na to je dodao riječi koje je čuo od jednog protestantskog pastora Nebojše Đurića.
“Slušao sam jedan njegov nagovor i onda je rekao zašto Bog ne bira savršene ljude za svećenike. Zato što ih nema. Koga da izabere. Izabrao je i Petra i Judu pa nijedan nije bio savršen”, ističe pater Stjepan te kaže kako su se ipak počele javljati i neke neistinite floskule o svećenicima.
“Za svakog svećenika s Mercedesom dajem vam 100 eura”
“To i je neka obrana kod ljudi. Da je svećenik svet ja bi išao kod njega. Gle imali su i Isusa pa ga nisu htjeli slušat. Imali su Boga samog pa su ga odbacili. Pa su vrebali gdje da ga uhvate. Imali su proroke, imali su apostole, imali su svetog Antu, svetog Franju pred sobom pa su ih odbacili, pa ih nisu htjeli slušati. To je ta neka obrana. Ne želim i ne opravdavam pogrešku nijednog svećenika, ne daj Bože, ali ljudi danas koriste te neke floskule”, kaže te kao primjer navodi priče o svećenicima koji voze Mercedese.
“Kad meni to netko kaže odgovorim ajmo sjesti u auto, idemo od župe do župe i gdje god vidimo Mercedesa ja ti dam 100 eura. Gdje ga ne vidimo ti meni daš 10 eura. Možemo obići cijeli svijet. Mercedes i svećenik nema nekog opravdanja. I ja vozim dobar auto, nije Mercedes, Volkswagen je, ali ja pravim 50-60 tisuća kilometara godišnje, a i ima 7 sjedala jer nas je 8 u samostanu i puno putujemo.
Poglavar je kupio taj auto za samostan. Niti sam ga ja kupio, niti sam ga ja izabrao. I da mi je dao neki manji auto nije problem, bitno da je siguran. Ali sad neki Mercedes, bilo koji simbol za luksuz. Ja ne vidim smisao da netko to vozi. Ali nije ni taj Mercedes najgora stvar.”
Među ljudima je primijetio da oni koji nisu godinama bili na ispovijedi kao razlog navode neugodnost koju su doživjeli od svećenika.
“Recimo naišao sam na situacije gdje je doslovno na prvoj pričesti ljudima župnik bio strog i nisu se ispovijedali do vjenčanja. To je neugodno stvarno i ja ih razumijem. Pogotovo ako je netko malo osjetljiviji. Dogodi se i takvih stvari. Nažalost, ali… Volio bih da se nikad nikom nije dogodilo, ali znam da je. Od 100 ljudi koji mi dođu na ispovijed, sigurno ću jednu osobu razočarati ili ću reći nešto što baš nije u redu. Povrijedit ću nekoga, ajmo to tako reći i netko može zbog toga prestat dolazit u Crkvu. Ali s druge strane
čovjek si i nije realno da nećeš pogriješiti.”
“Liječničke pogreške se često plate i životom, ali nije realno da, što god radio, da nećeš pogriješiti. Kod nas svećenika su te pogreške strašno skupe. Strašno je kad zbog pogreške jednog svećenika ljudi prestanu dolazit u Crkvu. U bilo kojem obliku”, zaključio je pater Stjepan.
