Uslijed aktualnog hrvatskog gorućeg problema s nedostatkom radnika, iz godine u godinu, u Zagrebu ali raznim mjestima diljem zagrebačke županije sve su brojniji stanovnici koji dolaze iz potpuno drugačijih kultura iz dalekih zemalja Azije, Afrike, …
Mnogi od njih tu su samo privremeno, zaraditi pa se vratiti kući ili pak produžiti u neku od bogatijih zemalja Europske unije, no neki od njih u Hrvatskoj žele i ostati i ovdje nastaviti graditi život. U toj drugoj, rjeđoj grupi, su Indijke Nazrin Timmapur i njezina kćer Muskanbanu Khajasab Timmapur.

Iz indijskog raja za partijanere do Svete Nedelje u staklenik “Rajske rajčice”
Majka i kćer zajedno rade u staklenicima za uzgoj rajčica u Svetoj Nedelji, a u Hrvatsku su stigle iz Goe. Goa je svjetski poznat turistički raj za partijanere. Najmanja indijska savezna država poznata po plažama sa zlatnim pijeskom, kokosovim palmama, voćnim koktelima, DJ-ima i ludim zabavama iz koje je potekao jedan od pravaca elektroničke glazbe poznat kao Goa Trance.
“Ovo je četvrta godina kako sam u hrvatskoj, cijelo vrijeme radim ovdje u stakleniku u Svetoj Nedelji. Dolazim iz mjesta Goa u Indiji”- Tamo gdje su partyji? – Da, da…” sa smiješkom je odgovorila majka Nazrin koja se bolje snalazi s engleskim.

U Indiji ostavila troje djece kako bi im zaradila za bolji život
No za njih dvije i njihovu obitelj život tamo nije bio party. Prije četiri godine Nazrin je iza sebe na drugom kraju svijeta ostavila svoje troje djece, dvije kćeri i sina.
“Trebao mi je novac kako bi moja djeca mogla bolje živjeti dok odrastaju. Otišla sam kako bi njima bilo bolje, njima i cijeloj mojoj obitelji. Zato većinu novca šaljem njima. U Indiji sam bila kućna pomoćnica. Ovdje zaradim više nego dvostruko u odnosu koliko sam tamo zarađivala. Plaća ovdje je velik novac za indijske prilike” objašnjava.
Kad je otišla za Svetu Nedelju, za koju dotad, razumljivo, nije nikad u životu čula djecu je ostavila na čuvanje svojoj majci. U Indiji su ostali još i njezin otac, sestra, brat i šogorica.
“Bilo mi je jako teško, živjela sam za svoju obitelj i bila sam jako tužna kad sam odlazila. Sada sam ipak malo sretnija jer ih mogu vidjeti barem jednom na godinu. Na početku ih nisam vidjela dvije godine i bilo mi je onda još teže što ponovno moram otići i vratiti se ovdje na posao” prisjetila se Nazrin.

Prošle godine pridružila joj se i kćer
Osmijeh joj se ponajviše razvukao preko lica kad smo došli do teme njezine kćeri.
“Oh, sad sam puno sretnija. Nedostajala sam joj, željela je doći ovdje i biti sa mnom, živjeti sa mnom. Bila je tužna bez mene i htjela je doći ovdje. Sada smo i ja i ona sretnije” uz majčinski je smješak objasnila.
21-godišnja Muskanbanu Khajasab Timmapur kao najstarije dijete pridružila se majci prije godinu dana i otad zajedno rade među rajčicama u svetonedeljskom stakleniku. Za razliku od mame ona još uvijek slabio govori i ne razumije baš najbolje engleski.
“Lijepo mi je ovdje s mamom i drago mi je da i ja mogu ovdje zaraditi više novca i zajedno s njom omogućiti bratu i sestri bolji život u Indiji dok se školuju” kratko nam je uspjela reći.
Nazrin u Hrvatsku želi dovesti i ostatak obitelji
Nazrin kaže kako joj se svakodnevna rutina nije puno promijenila. U Indiji bi poslije posla išla kući svojoj obitelji, kuhala im i provodila vrijeme s njima. Ovdje pak svaki dan poslije posla skuha za sebe i kćer, pa putem video poziva komuniciraju s ostatkom obitelji u Goi.
“Moja druga kćer ide u srednju školu, sin također, školuje se za informatičara. Oni sada mogu imati puno bolji život jer im redovito šaljem novac. Svaki dan ovdje lakši mi je jer znam da oni tamo zbog toga mogu živjeti ljepši život” zadovoljno govori Nazrin.
Na pitanje želi li dovesti i ostatak obitelji u Hrvatsku bez razmišljanja je, u manje od sekunde, odgovorila, da.
“Nadam se, tako jako želim biti ovdje sa svojom obitelji. Oni također žele doći. U hrvatskoj je život bolji. Nama je u Indiji puno drugačiji život. Tamo nemamo slobodu, kultura je potpuno drugačija. Ovdje živimo puno slobodnijim životom. Sretna sam sa svojim životom ovdje” kaže.

“Moja najbolja frendica Ksenija je super”
Ona i kćer žive u stanu u Samoboru. Kaže kako je već upoznala puno domaćih ljudi, a međuljudski odnosi sa svim susjedima su odlični.
“Moji susjedi su jako dobri ljudi. Vole razgovarati sa mnom. Malo ne razumijem njihov engleski, a još ne znam hrvatski pa ni oni mene baš najbolje ne razumiju, ali zajedničkim snagama se nekako sporazumijevamo. Imam najbolju prijateljicu, zove se Ksenija, ona je super. Ostalim susjedima nisam još svima zapamtila imena ali svi su jako ljubazni i dobri prema meni. Hvala Bogu, svi ljudi oko nas su zaista dobri i pomažu nam” rekla nam je za kraj našeg razgovora Nazrin.















