DAN KOJI GRAD NIKADA NEĆE ZABORAVITI! Stravičan zločin šokirao je Zagrepčane: ‘Tu večer nažalost nije zakasnio na taj autobus’

Lijepljenje letaka "Zagrebe, zašto štitiš ubojicu", Foto: Bruno Konjevic / CROPIX

“Znala sam da Luka dolazi u pol 2 tim busom, da dođe u neko relativno pristojno doba doma. Uvijek bih čula taj, taj zvuk, jer je tu busna stanica. I onda bi se digla iz kreveta, on bi se popeo na taj podest ispred naše zgrade, ja bi bila na prozoru i onda bi on meni mahao, a ja bi njemu mahala. Tu večer nažalost nije zakasnio na taj autobus. Ja sam se tisuću puta pitala zakaj nije zakasnio, ja bi autom došla po njega. Došao je na vrijeme i čekao je taj autobus u stvari. Taj zvuk me izluđuje. Čuju se kočnice, pa stane, ljudi izlaze, pa čeka, čuješ motore, a njega ustvari nema”, (dokumentarni film Oblak, redatelj Miroslav Sikavica), ispričala je Suzana Ritz, o kobnoj noći 1. lipnja kada je pretučen Luka Ritz, zagrebački maturant čiji je život naprasno prekinut na Mostu slobode.

Potresne riječi njegove majke zauvijek će odjekivati Zagrebom kao trajna uspomena na prekinuti život mladića, ali i na prekinutu mladost njegovih prijatelja, prekinuto djetinjstvo njegovih roditelja. Kao podsjetnik svima nama na okrutni rulet sudbine u kojem nitko i nikada ne zna gdje i kada mu se skriva prekinuto djetinjstvo, mladost, život.

Luka Ritz , Foto: privatna arhiva

Luka Ritz, 18-godišnji maturant Grafičke škole, pretučen je na Mostu slobode 1. lipnja. Dvojica mladića došli su Luku i prijatelja tražiti cigarete i novac.

Nakon toga, kako su ispričali zagrebačkoj policiji, napali su Luku, bez povoda, koji je sjedio na rubu pločnika čekajući autobus. Pao je na cestu, ali to nije spriječilo trećeg mladića da ga počne udarati. Luka je uspio ustati i pokušao je pobjeći, a tada ga je treći mladić srušio na pod da bi ga zajedno sa mladićem s početka priče nastavio tući. Luku su vukli za majicu i rukama, onako usput, tukli po potiljku. Tako su ispričali sucu, nije bilo u pitanju “cipelarenje”, već nasumični udarci trojice mladića koji su se već dali u bijeg, ostavivši Luku na pločniku.

“Sjedili smo ovdje, ovak negdje na toj poziciji. Svakog nešto grize od te večeri, zašto smo postupili tako kako smo postupili, ja sam zvao na te Trnjanske kresove da dođemo, možda se sve to ne bi desilo da nisam forsirao da idemo na Psihomodo pop ovdje. Otkad se to dogodilo nisam bio na tom mjestu, ni tu na nasipu, ni tamo na stanici, izbjegavao sam cijeli ovaj dio grada. Kad autom prelazim most, sjetim se svaki put, ali uglavnom sam izbjegavao sva ta mjesta koja me podsjećaju na to“, (dokumentarni film Oblak, redatelj Miroslav Sikavica), rekao je Lukin prijatelj Jura, koji se bio te kobne noći s njim.

Luka Ritz, foto: Privatna arhiva

Luka je primljen u bolnicu iste noći s krvarenjem mekih moždanih ovojnica, poremećajem svijesti, potresom mozga, opijen. Tri dana nakon toga pušten je na kućnu njegu. Preminuo je 12. lipnja, nakon što se večer prije srušio u kupaonici obiteljskog stana, da bi preminuo iduće jutro u 11 sati.

Pretučen je iz puke dosade, ispričala su trojica mladića koji su u to vrijeme imali 15, 17 i 19 godina. Lukini poznanici, oni koje je duboko potresla njegova smrt, počeli su nekoliko dana nakon pogreba s guerilla akcijom. Lijepili su letke po gradu koji su prozivali “Zagrebe, zašto štitiš ubojicu” jer Lukini napadači još uvijek nisu bili pronađeni.

Policija ih je identificirala 21. listopada, a iduće godine u srpnju njih trojica su optuženi. Tijekom suđenja iduće godine najmlađi napadač, onaj od 15 godina u trenutku Lukinog ubojstva – opet je napao, 15-godišnjaka. Isključen je iz postupka, kao i njegov “kolega” i to jer je ukrao motor. Na suđenju su rekli da se ne osjećaju krivima.

Nakon što su su im dosuđene kazne od godine dana maloljetničkog zatvora (R.L.), upućivanja u odgojni zavod i mjere nadzora (M.K.) i obustave postupka protiv J.J. jer mu je zbog drugog postupka već određena najviša kazna u odgojnom zavodu, oni su slobodni ljudi, pod nadzorom države. No, svi znamo kako to izgleda i što to znači.

Transparent povodom akcije Lukinih prijatelja, Foto: Boris Arbanas / CROPIX

Luka je htio biti novinar i pisati o glazbi, a od njegovog sna dijelila ga je tek matura, koju nažalost nikada nije uspio položiti. No, njegov život živi u drugima jer Luka je sa 17 godina odlučio biti donor organa, a njegovo tijelo spasilo je devet života. Devet uspješnih transplantacija u devet sretnih ljudi.

Pa, eto iako je Lukina misija u životu bila biti novinar, postala je puno veća, jer njegov život, pa makar i bio tek kotačić u složenom mehanizmu ljudskog tijela, živi dalje. Kao i kroz njegove prijatelje, poznanike, susjede, Zagrepčane, njegovog tatu Renu i mamu Suzanu koja je otvorila Savjetovalište Luka Ritz. 

Iako je njegov život uništen iz puke dosade trojice zločinaca koji su vjerojatno bili premladi da shvate kako život ima rok trajanja, Luka živi i dalje.

Komentari