Brojni ljudi žive u Zagrebu, ali ponosnim purgerima je posebno zadovoljstvo kada mogu reći da su rođeni u glavnom gradu Hrvatske.
Zaboravljena zagrebačka priča: Znate li da je grad žrtvovao i ugasio povijesnu i znamenitu lokaciju?
Dinamičan i nepredvidljiv kakav često je, Zagreb se brzo i često mijenja, a toga su najbolje svjesne starije generacije Zagrepčana koji primjećuju koliko se grad promijenio od njihova djetinjstva do današnjih dana.
U tom duhu, pitali smo čitatelje portala Zagreb.info u našoj Facebook anketi: “Čega u Zagrebu danas više nema, a da je obilježilo vaše odrastanje u glavnom gradu?”.
Promjene od Vlaške do Velesajma
Komentari naših čitatelja podsjetili su nas na lokacije i atrakcije koje danas umjesto na ulicama metropole, postoje samo u sjećanjima.
POSEBNA ZAGREBAČKA ULICA! Vlaška ima zanimljivu povijest, evo kako je dobila ime
“Lunapark u Draškovićevoj i najbolji cirkusi”, “Lapidarija, kavane Corso, Đure, Saloona, magnolija kod HDLU-a”, “Ledo centar u Teslinoj”, neka su od sjećanja navedenih u našoj anketi.
Jedna se čitateljica, između ostalog, prisjetila i kako ste se nekad mogli kupati u rijeci ispod Savskog mosta.
“Kupalište na Savi, starih kino dvorana, dobrih ljudi, čist i uredan grad, uličnih prodavača i majstora za popravak svega mogućeg. Razni disco klubovi, živa glazba s plesnjacima u svakom boljem i većem restoranu. Naravno, najviše nedostaje naša mladost ispunjena radošću, znatiželjom, ponekom psinom kao vožnja na pulferu tramvaja. Hodanje bosa od trga do doma jer su se ulice redovito prale po noći”, prisjetila se svojih mlađih dana.
Jedna je čitateljica otkrila gdje je sve prije tulumarila, ali i podsjetila što danas više ne možete vidjeti na Velesajmu.
“Nema Božićnog sajma s lunaparkom na Velesajmu, nema ni legendarnog kluba Arizone na Velesajmu. Nema Big Bena, prvog diskača u kojem sam čagala na teen partyjima, nema Lapidarija i Kulušića, nema igranja skrivača po parkićima, nema džungle na Bundeku gdje smo roštiljali na divljaka, nema sviranja gitare po klupicama, nema dućana Super Staff koji je bio kod Novinarskog doma, gdje je bilo super robe”, pobrojala je u svome komentaru.
Bilo je još naših čitateljima kojima su sjećanja na neke stare lokacije za izlaske, ali čak i sam izgled i održavanje grada, bili okidač za nostalgiju.
“Trešnje na Trešnjevci”, “Diskaći, Ilica i stara Vlaška puna butika, tvornica, stara kina, manje je bilo živčanih ljudi”, “Uredan grad i pokošena trava”, “Čaga u Studentskom, Tvrtkova, Lap, i puno toga što je Zagreb činilo posebnim”, frcala su sjećanja na nekadašnji Zagreb.
Domaći ljudi, špreha i atmosfera
Osim pojedinih lokacija, brojni su naši čitatelji naveli i kako im nedostaje mentalitet i maniri koji su u prošlom stoljeću krasili stanovnike Zagreba.
“Kulturnog ponašanja, čistoće ulica, prijateljskih, nasmijanih lica”, “Ulične kulture, sigurnosti”, naveli su neki od naših čitatelja.
Jedan je čitatelj posebno stavio naglasak na riječ “domaće”.
“Ta posebna atmosfera Zagrepčana. Fale domaći ljudi, domaće šprehe i opuštene atmosfere”, opisao je Zagreb kakvog više nema.
Nije bio usamljen u takvom razmišljanju, a neki su naglasili i gdje nekadašnji maniri kavalirstva danas najviše nedostaju.
“Kultura građana i kultura u javnom prijevozu, ulaska-izlaska iz vozila”, stoji u jednom komentaru.
Dok nema sumnje da se Zagreb promijenio, u nekim aspektima nabolje, u drugima nagore, jedna stvar se srećom nikad ne mijenja, a to je ljubav građana prema svome rodnom velegradu.
“Joj, dao bi se napisati roman. Ali, on je moj grad i volim ga kakav god da je danas, uvijek i zauvijek”, zaključila je jedna čitateljica.
