Život u gradu poput Zagreba ima mnoštvo prednosti. Dakako, stanovanje u metropoli nije isključivo pozitivno. Tu su prometne gužve, problemi s parkingom, nedovoljno mjesta u dječjim vrtićima, pa i buka i opasnost. Životni standard je visok, no to sa sobom donosi visoke mjesečne izdatke. Neki ljudi odlučuju se zato na bijeg iz grada i preseljenje u manje mjesto. Vjeruju da će tako smanjiti troškove, dok će istovremeno uživati u prirodi.
Naše smo čitatelje upitali bi li oni napustili Zagreb i otišli živjeti na selo.
“Preselila iz Zagreba u Samobor i preporodila se! Nije selo nego manji grad, ali i dalje je neusporedivo sa Zagrebom”, tvrdi bivša stanovnica Zagreba. Slično je iskustvo jedne Purgerice. “Ja sam napustila Zagreb i otišla u Karlobag. Nema tih novaca da bih ponovno živjela u Zagrebu, mada sam rođena Zagrepčanka”, ne krije ona.
Ipak, nisu svi ljubitelji te ideje. “Ne, općenito ne bih iz velikog grada otišla živjeti niti u manji grad, a pogotovo ne na selo. Nismo svi željni mira i tišine, neki od nas baš vole gradski kaos i uživaju u njemu”, priznaje čitateljica.
“Ne. Prije 20 godina roditelji su se odlučili na taj potez. Katastrofa! Mama mi je umrla, tata je ostao sam. Bez auta ništa i nigdje. Do prvog dućana 10 kilometara. Do vlaka i autobusa 20 kilometara. Doktora malo ima, malo nema”, smatra ova protivnica života u manjem mjestu.
“Tu sam od rođenja, volim Zagreb jer sam Zagrepčanin. Ponekad mi dođe da odem iz Zagreba na selo, ali ne mogu ja bez gradske buke i škripanja tramvaja. Sve mi je tu povezano. Tu sam se zrodil, tu se bum i zgasil”, zaključak je Zagrepčanina.
“Otišao prije 18 godina u Dugo selo i preporodio se. Da ne moram na posao u u Zagreb, ne bih ga zasigurno više vidio. Uništen, prljav i oduran grad s nekim novim stanovnicima”, mišljenje je čitatelja.
Ima i onih koji su selo zamijenili gradom i nisu požalili. “Pobjegla prije 37 godina od motike. Zagreb jako volim, tako da nikada više na selo, ako ne bude više sile”, piše došljakinja.
“Nikada, rođena Zagrepčanka. Na selo može vikendima, na vikendicu. I to mi je čisto dovoljno. Kamo sreće da ode što više ljudi na selo i kamo god i da ih se prestane toliko doseljavati, gužve su nesnošljive postale”, zaključuje Zagrepčanka.


















