Redakciji Zadovoljna.hr obratila se nezadovoljna majka, s još jednom kritikom na školski udžbenik.
Majku Mirtu razljutila je lekcija iz udžbenika za engleski jezik za koju smatra da promovira nezdravu prehranu. Za ovu majku to je potpuno neprihvatljivo, piše Zadovoljna.hr
Na spornoj ilustraciji iz knjige prikazan je piknik na travi kojeg čine dotične nezdrave namirnice poput hamburgera, pudinga i pizze, a uz ilustraciju se nalazi i pjesmica koja govori o tome da su ova jela fina i super mirišu. Bitno je napomenuti da se lekcija odnosi na internacionalne riječi, djeci već poznate pomoću kojih im se nastoji približiti engleski jezik.
“Ta lekcija veliča kao ukusnu, da ne kažem promovira, nezdravu hranu (na slici su cola, hamburgeri, kobasice, industrijski sok) za koju je čak službena preporuka Ministarstva zdravlja iz 2013. da se izbjegava. Osobno sam šokirana tim sadržajem u doba kad su ljudi sve svjesniji utjecaja hrane na zdravlje, rast i razvoj. Tu bi lekciju trebalo ukloniti ili zamijeniti nekom drugom.”, navela je Mirta.
Ostaje nejasno na koji način pjesmica iz engleskog utječe na djetetovu prehranu? Eventualno ako ih učiteljica na satu, uz čitanje pjesmice, nutka i hamburgerom, no čak i u tom slučaju, prehrambene navike se ipak stvaraju doma.
Djeca pod staklenim zvonom
Sudeći prema Mirtinim riječima, djecu treba zaštiti od svakog doticaja sa nezdravom prehranom, pa čak i ako je u pitanju obična ilustracija iz udžbenika.
Nezdrava hrana jest nezdrava, no moramo li ju potpuno uskratiti djeci? Danas-sutra će se isto to dijete naći na nekom rođendanu gdje će se i susresti s ovakvom hranom. I primjetiti će da je ona i te kako fina. Biti će željan te glupe čokoladice od koje strahuje njegova majka. I neće pojesti jedan red, pojest će cijelu čokoladicu, skrivajući se.
Je li bolje djetetu uskratiti svaki doticaj s ovakvom hranom te stvoriti klinca željnog komada pizze ili mu ipak omogućiti povremen zalogaj nezdrave hrane koji će, vjerujemo, preživjeti?!
Histerija pod krinkom modernog roditeljstva
U modernom roditeljstvu vlada opća histerija. Bilo da je riječ o nezdravoj hrani, igranju u blatu ili odnosima među djecom. Diže se prašina oko apsolutno svega, a od djece se stvara mlitava generacija. Možda grubo zvuči, no to je činjenica. Dok smo se mi igrali u blatu, pili vodu s ulične česme, jeli smokije i čokoladice (a još uvijek smo živi, i nije nam fast food temelj prehrane!), danas se roditeljstvo svodi na fraze iz knjiga, internetske članke i slijepo praćenje kojekakvih tablica i studija. Djeca su doslovno na kratkom lancu, u nemogućnosti za samostalnim otkrivanjem svijeta.
Pa se tako redakciji 24sata obratio ogorčeni otac, čiji sin je “dehidrirao jer u vrtiću nemaju čaše, piju vodu iz ruke”. Osim što je općepoznata činjenica da u sve vrtiće diljem zemlje, a i šire, roditelji moraju sami donositi potrošni materijal, među ostalim i plastične čaše, ovdje šokira samo jedna stvar- zašto se, pobogu, diže prašina zbog pijenja vode iz ruke? Ne tako davno, kad bismo se igrali u parku ili na ulici, pijenje vode iz ruke je bio jedini način za utažiti žeđ. Ili odlazak doma, a koje bi dijete prekidalo igru da bi se napilo vode iz čaše? “Željezni Francek” je uvijek bio najbolja opcija, kako mlađima, tako i starijima.
A danas se dijete ne zna napiti vode iz ruke?! Život zahtjeva snalažljivost, a ovakvi roditelji ga tome nikada neće moći naučiti. Baš zbog prevelike tjeskobe koju sami sebi stvaraju, bespotrebnog dramatiziranja i potpunog ograničavanja slobode, stavljanjem djeteta pod stakleno zvono. Pa se krivnja svaljuje na škole, vrtiće, na društvo… Na sve i svakog, osim na onog tko je glavni krivac- sam roditelj. Sve polazi od doma- od usađivanja zdravih navika, do pripreme djeteta za život.
Učite najmlađe životnim vještinama
Za roditeljstvo ne postoje pisane upute, a savjeti o onome što roditelj mora i treba učiniti te kako dovesti roditeljstvo do savršenstva pljušte sa svih strana nemilice.[box type=”warning” align=”” class=”” width=””] Upravo to stvara generaciju nesigurnih i tjeskobnih roditelja, koji zatim podižu djecu lišenu psihičkih i fizičkih vještina potrebnih za svakodnevni život.[/box]
“Rekla bih da danas roditelji možda nisu toliko zaštitnički nastrojeni nego su više tjeskobni sami po sebi, budući da oni procesuiraju sve informacije izvana koje se odnose na različite aspekte života, što uključuje i sigurnost djeteta, a ono što je najvažnije jest da budu svjesni toga, da znaju koji dio je racionalan, a koji nije, da se svakako pobrinu za sve ono na što mogu utjecati, i to na vrijeme, a ne u nekoj strci ili žurbi. I da se sami nose sa svojom tjeskobom i ne prenose ju na dijete jer to stvara jedan zatvoreni krug. Roditelj mora biti realan, mora biti svjestan svih opasnosti, načina na koji štite dijete, načina na koji dijete uči samozaštiti, ali u isto vrijeme mora biti zaista pun samopouzdanja i svoje sigurnosti koliko god je to moguće”, smatra psihologinja Sanja Jusufbegović, iz Centra za zaštitu djece Grada Zagreba.
Dijete mame s početka priče, jednom će biti u mogućnosti sam si kupiti nešto za pojesti. I sigurno neće grickati papriku, željno gledajući kako njegov prijatelj jede komad fine pizze. Ne, i njen sin će odabrati komad pizze koju mu njegova majka tako grčevito brani. I što je veća njena fobija od fast fooda, njemu će taj isti fast food biti primamljiviji. Jer ga nije imao priliku probati, jer ga se nastoji zaštiti od nezdrave prehrane, dok si ju njegovi vršnjaci priušte s vremena na vrijeme.
Sin ogorčenog oca, kad-tad će doći u situaciju da se mora snaći sam. Oca neće biti u blizini da za njega riješava probleme. I što onda? Hoće li umrijeti od žeđi u parku u kojem nema čaša, samo obližnja česma? Samo zato što je otac, umjesto da ga je učio životnim vještinama, dizao prašinu po medijima.
Roditeljska misija je djetetu pokazati put, a ne mu ga nametati kontrolirajući svaki njegov korak. Slušajte svoje instinkte i oslobodite se bespotrebne tjeskobe koja oštećuje najmlađe. Bauk nije niti nezdrava prehrana, niti blatnjavo djetinjstvo čije ruke su nakvašene vodom iz česme. Jedina zamka leži u pretjeranoj zaštiti zbog koje nismo u stanju djeci pokazati život. A on je jedan veliki labirint kroz koji naši najmlađi uspješno moraju proći.
