Utakmice Dinama i Zagreba ili Dinama i Lokomotive broje otprilike isti broj navijača kao utakmica amaterske lige na Madagaskaru, dobro možda malo pretjerujemo, ali neki put zna biti više ljudi na utakmici Prečkog i Ponikva nego na kvazizagrebačkom “derbiju”.
Htjeli mi to priznati ili ne Zagreb je svojevrsni sportski centar Hrvatske. Zagreb je dom aktualnom prvaku Hrvatske u nogometu, dom je aktualnog prvaka u košarci, u rukometu i u hokeju i vjerojatno još u sto i jednome sportu kojeg nismo naveli, ali poanta je da je Zagreb uistinu pravi sportski grad. Nećemo vrludati od sporta do sporta već ćemo se fokusirati na nogomet. Vjerovali vi ili ne, Zagreb je veliki sportski grad koji nema gradski nogometni derbi.
Sada će se šačica dušebrižnika zavapiti „a što je sa Zagrebom“ i „a što je s Lokomotivom“, odgovor je jednostavan, a morate si i to i sami priznati, Lokomotiva i Zagreb nisu dostojni gradski rivali Dinamu, a kamoli da ih se spominje u kontekstu derbija. Nikako ne želimo omalovažavati uspjehe „lokosa“ i „pjesnika“, ali sva ta umjetna atmosfera stvorena oko tih dvaju klubova, svakome tko se imalo razumije u nogomet ili ga prati, ova rivalstva će se doslovce činiti smiješnima.
Kako se utakmica između Zagreba i Dinama može nazivati derbijem? Definirajmo prvo pravilo što je to derbi. Definicija derbija glasi ovako nekako. Derbi je u inicijalnoj definiciji utrka punokrvnih trogodišnjih rasnih konja, a nogometnim rječnikom sraz dvaju klubova koji su prvenstveno veliki rivali, mogu i ne moraju biti iz istoga grada (ali uglavnom jesu), otprilike su iste jačine i bude jako veliki interes kod navijača. Kratko, ali poprilično precizno objašnjenje. U slučaju da i dalje mislite kako je utakmica Dinama i Zagreba gradski derbi, raščlanit ćemo definiciju na jednostavne čimbenike.
Dinamo i Zagreb su sve, ali nisu veliki rivali. Imaju bogatu povijest trgovanja ili bolje rečeno „otimanja“ igrača, što se među rivalima ne događa gotovo nikad, a i kada se dogodi bacaju se svinjske glave na teren, pale se dresovi i slično. Dinamo je u nekoliko navrata od Zagreba kupovao igrače po malo napuhanijoj svoti kako bi im pomogao prilikom financijskih kriza, također jedna od odlika prijateljskih klubova, a ne rivala. Nadalje, Zagreb i Dinamo nisu niti približno slične jačine, što govori činjenica da Zagreb svako malo ispada iz Lige i vraća se „jači nego ikad“, a onda opet ispadne iz Lige i opet se vrati „jači nego ikad“.
Dok se Dinamo dva puta nakašlje u rujnu i svi „skinu gaće“, a sezona je osvojena otprilike u listopadu. To također nije jedna od odlika gradskog rivalstva ili derbija jer Zagreb ne predstavlja Dinamu veliku prepreku, štoviše više prepreka im predstavlja oranica u Kranjčevićevoj nego sama momčad Zagreba. Ponavljamo, bez uvrede, ali činjenice su činjenice.
I ono najvažnije, gradski derbiji diljem svijeta, imaju jedno značajno i najvažnije obilježje. Oni su magnet za navijače. Utakmice Dinama i Zagreba broje otprilike isti broj navijača kao utakmica amaterske lige na Madagaskaru, dobro možda malo pretjerujemo, ali neki puta zna biti više ljudi na utakmici Prečkog i Ponikva nego na „derbiju“ Dinama i Zagreba. Koji puta djeluje čak da su neki slučajno nabasali na utakmicu pa se čudom čude kako je tako malo ljudi došlo, ali to je realna situacija koja potvrđuje kako to ipak nije derbi.
Kad smo već konkretno kod NK Zagreb. to je klub uz kojeg su odrasle brojne generacije, pa čak i one novije. Zagreb je do prije desetak godina bio respektabilan klub koji je uredno po sezoni u svijet gurao vrhunske igrače. Eto Olića, Mandžukića, Štroka, Ibričića, Vrdoljaka, Krovinovića, dalo bi se tu pobrojati kvalitetnih igrača, ali odnedavno NK Zagreb proživljava stresno razdoblje koje je nekada ponosan klub pretvorilo u „kantu za napucavanje“.
Mijenjao se tako grb, iz tko zna kojih razloga, a to si jedino može priuštiti klub koji ima dvadesetak navijača i isto toliko dušebrižnika koji će se pobuniti zbog takve odluke, a njih je vjerojatno lako otresti s ramena kada se donose tako važne odluke. Mijenjala se i garnitura dresova, mijenjali su se treneri, jedno vrijeme je čak i predsjednik kluba sjedio na klupi u ulozi trenera, a kako se sve to mijenjalo Zagreb je samo tonuo, a s njim je tonula i zadnja nada da će Dinamo ikada više imati gradskog rivala sposobnog da preuzme onu drugu stranu derbija.
Vratimo se sada na onu polovicu koja će tvrditi kako je Lokomotiva itekako dobar i dostojan gradski rival Dinamu. Najbolje bi bilo reći da je bolji gradski rival Dinamu, NK Zagreb nego Lokomotiva. Prisjetite se na trenutak još jednom kratke definicije derbija. Lokomotiva je među hrvatskom nogometnom publikom poznatija i kao Dinamova filijala, sada se slobodno možemo zapitati kako je uopće moguće staviti riječ „filijala“ u istu rečenicu s „derbijem“. Biste li utakmicu između Rome i Lazija nazivali derbijem da je Lazio Romin bratski klub. Biste li utakmicu između Liverpoola i Evertona nazivali derbijem da je Everton bratski klub Liverpoola ili da je možda Tottenham Arsenalova filijala? Naravno da ga ne bi tako nazivali jer bi te utakmice onda imale izvjestan ishod koji bi navijačima bio interesantan otprilike kao što je golf zanimljiv ljubiteljima adrenalinskih sportova.
Gotovo je nepisano pravilo da u utakmicama s filijalama, filijale „neočekivano“ izgube utakmicu, baš kao što Lokomotiva uvijek izgubi protiv Dinama. Zapravo neočekivano bi bilo da Lokomotiva pobijedi, onda bi se naširoko pisalo, „što će Mamić sada reći“, „što će im Mamić sada napraviti“, „sad će ih kazniti Mamić, neće im poslati pola Dinama na kaljenje“. Zar je takav klub pravedno staviti u kontekst gradskog rivalstva ili gradskog derbija? Klub kojeg je stvorio drugi klub kako bi tamo slao vlastite igrače koji mu ne stanu u A momčad, samo zato da steknu prvoligaško iskustvo, a potom ih se povlači ili još gore „kupuje“ nazad u matični klub, ne možemo nazivati rivalom. Nažalost.
Stoga, sljedeći put kada osjetite potrebu dodati utakmicama Dinama i Zagreba ili Dinama i Lokomotive riječ derbi, dobro se upitajte zaslužuju li ta gradska rivalstva zapravo jedan tako snažan prizvuk.
