Stručnjaci su utvrdili da postoje zajedničke karakteristike koje krase sve dobre očeve.
Ženama je pak priroda podarila majčinski instinkt, neku vrstu predodređenosti za ulogu koja ih očekuje kada dobiju dijete. Očevi se, s druge strane, moraju uklopiti, izgraditi odnos s djetetom i polako se priviknuti na izmijenjenu obiteljsku situaciju.
Stručnjaci kažu da su moderni očevi sve više prisutni u odgoju, njezi i obrazovanju svoje djece. Oni više nisu samo autoritativne figure kojih se djeca plaše, nego su tu da pozitivno utječu na djetetov karakter, njegove osobine i navike.
Istraživanja pokazuju da maleni izrastu u daleko kvalitetnije osobe kada su očevi aktivno uključeni u njihovo odrastanje, a stručnjaci tvrde da postoje zajedničke karakteristike koje krase sve dobre očeve. Evo najvažnijih od njih.
– Dobri očevi su i dobri modeli. Djeca lako primaju poruke, kako verbalne tako neverbalne, odnosno promatraju kako se ponašate i to kopiraju.
– Dobri očevi su uvijek tu za dijete, ne bježe od kućnih obaveza i poslova i ne prepuštaju njegu djeteta isključivo majci. Aktivno su nazočni u svemu, grade prisnu obiteljsku atmosferu i trude se da svojoj djeci budu pozitivni uzori.
– Previše strog, autoritativan otac, ili onaj koji svojoj djeci ne pruža dovoljno nježnosti, formirat će dijete po svom modelu, pa se ni ono neće biti u stanju drugačije postavljati prema svojoj djeci.
– Dobri očevi biraju riječi i ne razgovaraju impulzivno. To pretpostavlja strpljenje da se s djetetom priča na njegovom jeziku. Stručnjaci tvrde da mlađa djeca ne razumiju apstraktne pojmove, pa očevi trebaju govoriti tako da ih djeca razumiju.
– Dobri očevi potiču djecu. Očevi, prema pravilu, više nego majke, djecu uče rješavanju problema.
– Očevi koje stručnjaci nazivaju dobrim, djeci dopuštaju da sama dođu do svojih rješenja, ne nameću im vlastito mišljenje. Dozvoljavaju malenima prostor i vrijeme, ali i sigurnost da bi se odvažila na vlastiti stav.
– Dobri očevi ohrabruju i potiču dječju kreativnost i intuiciju.
– Dobri očevi se čuvaju osuđivanja. Djeca griješe dok usvajaju nova znanja. Očevi koji se čuvaju osuđivanja znaju kada treba zadržati svoj sud za sebe. Uočavaju dječje greške, ali ih ne vrednuju kao dobre i loše nego uče djecu da ih promatraju kao izbore koje ponekad moraju samostalno napraviti.
– Dobri očevi djecu vide kao učitelje. Učenje je uzajamni proces – i od djece se može mnogo naučiti. Maleni nam uvijek nude lekcije, pa su dobri očevi više fokusirani na ono što oni moraju naučiti i poduzeti, umjesto da od djeteta očekuju previše.
