Pulski problem: ‘Imam 15 godina i na drogi sam. Ali nisam narkoman, ja sam eksperimentator!’

Pixabay

Situacija u Puli je alarmantna, smatraju roditelji. Njihova djeca drogiraju se “rekreativno”, a oni više ne znaju što bi učinili po tom pitanju. U prvih šest mjeseci ove godine istarska je policija evidentirala 58 kaznenih djela iz domene zloporabe opojnih droga, što je 41 posto više kaznenih djela nego lani u isto vrijeme.

“Problem sveprisutne droge u Puli nije od jučer, on postoji godinama. Istina je i da po tome nismo posebni, da su gradovi poput Zadra, Splita, Zagreba u daleko većim problemima s obzirom na droge i dilere, ali mi roditelji u Puli ovo stanje ne možemo više izdržati. Mi želimo da se ta situacija promijeni, želimo mijenjati sustav, navike, stav jer, ako se ova situacija nastavi, bojim se da će posljedice biti daleko veće. Da će nam djeca umirati ili da ćemo odgajati zombije.

Droga je dostupna svima i svuda, a znate kako djeca gledaju na to što se drogiraju; kažu da oni nisu kao nekadašnji “drogeraši”, “starci” od 30-ak, 40-ak godina koji se ni danas ne mogu izvući iz pakla u koji su ušli, oni su za njih heroinski ovisnici, ali klinci danas sebe nazivaju – eksperimentatorima! Zamislite! Oni imaju i naziv koji ublažava, gotovo da potiče i opravdava činjenicu da si trajno uništavaju zdravlje”, rekoa je jedan roditelj za Večernji list.

Žele riješiti problem, ali ne znaju kako

“Klincima je već u osnovnoj školi dostupna droga, i to na školskim dvorištima, na ulicama, u parkovima, treninzima, tako da su neki s 15 ili 16 godina u srednjoj školi već “iskusni” konzumenti, pa često i dileri. Što je najgore, u Puli vam postoji droga dostupna za svaki džep; za bogate i klince iz srednje klase. Ovisi samo koliko kemije dobiješ u ponudi i koliko će netko brže i trajnije spržiti mozak. No, svima koji su na drogama zajedničko je to da nemaju empatije ni za koga; ni za prijatelje ni za roditelje i ukućane. Kada ponestane “praha”, tabletica, trave, postaju agresivni, razdražljivi, nasilni. Maltretiraju one u školi koji su se uspjeli oduprijeti toj pošasti, gotovo da ih stavljaju na stup srama jer oni, eto, ne žele uživati u drogama kao oni. S obzirom na to da su takva djeca u manjini, lako postaju mete nasilnih “prijatelja”. Stvoren je stav da je onaj tko se drogira ili opija kul, a ostali su manje vrijedni. I sve je eksperiment i sva objašnjavanja da će im droga zauvijek uništiti mozak, da će posljedice biti trajne, da su narkomani manje kul od djece koja to nisu, ne vrijede. Pokušavaju okrenuti sustav vrijednosti. I kada i roditelj koji je svoje dijete uspio spasiti iz pakla droge progovori javno, njegovo dijete doživi linč.”

Najveći problemi su što je u puli droga lako dostupna, problemi se ignoriraju od svih institucija, a i nema dovoljno psihijatara koji bi mogli pomoći mladima koji žele prekinuti krug ovisnosti-

“I kakvu onda djecu odgajamo; kakvi će to biti odrasli ljudi? Roditelji odlikaša u gimnazijama, što me posebno šokiralo, zatvaraju oči pred problemom. Njihovo dijete ima sve petice, normalno jede, bavi se sportom, oni već znaju da će on kasnije studirati za odvjetnika, liječnika, profesora. Oni su im iscrtali životni put i otuđili se od svoje djece i djeca od njih. Jedni i drugi ne suosjećaju ni s kim, nitko im nije važan osim njih samih. Daju im velike džeparce i, ako ima sve petice, ništa ih drugo ne zanima pa ni to da baš njihovo dijete puši travu, ušmrkava kokain, a često je i diler. To ne žele slušati. Kada smo, u suradnji s profesorima u srednjoj školi, predlagali da se uvede obvezno testiranje djece na droge, nisu htjeli ni čuti za to. Većina je roditelja tvrdila da je to zadiranje u privatnost”, rekao je jedan od roditelja za Večernji.

Najstrašnije je koliko je droga lako dostupna

“Dovoljno je da se šetate gradom, zastanete u nekom parku, posebno Titovu parku, krenete na neki festival… Kolegica mi je rekla da su njezino dijete nudili čajem od konoplje, u školi, na treningu klincima starija djeca nude speed ili tko zna kakve tabletice da budu bolji na treningu. Uobičajena je stvar da izlazak započnu tako da se napiju i ušmrkavaju s mobitela po nekoliko “lajni” pa onda idu na cajke. I to traje i do pet ujutro. Koliko je droga dostupna, shvatila sam osobno kada sam išla na jedan festival u Arenu kada mi je muškarac pred ulazom na stakalcu ponudio da uzmem malo “bijelog” da se bolje zabavim. Kod mene nije uspio, ali kod klinaca vjerojatno jest. A takvih “dilerića” imate po gradu koliko hoćete”, rekla je Večernjem jedna Puljanka.

Kada u Puli ponestane liječnika psihijatara, djecu se šalje na psihijatriju za adolescente u Rijeku gdje također imaju puno posla. Doktorica koja u Puli vodi Službu za prevenciju, izvanbolničko liječenje bolesti ovisnosti i zaštitu mentalnog zdravlja sa svojim timom daje sve od sebe da pomogne, ali mladih je ovisnika toliko da joj treba pomoć pa apeliraju da se zaposle dodatni stručnjaci kako bi mogli pomoći djeci, da policija bude stroža prema dilerima i konzumentima.

Helena Mitrović, voditeljica Službe za prevenciju i izvanbolničko liječenje bolesti ovisnosti i zaštitu mentalnog zdravlja Zavoda za javno zdravstvo Istarske županije smatra da problem droge postoji posebno u razvijenijim i bogatijim županijama.

“Primjećujem da je u zadnjih nekoliko godina manji problem heroin, a sve više marihuana i amfetamini. S time da amfetamine uzima starija populacija, a srednjoškolci marihuanu. Nije isto uzima li opijate dijete u razvoju ili odrastao čovjek, kod djece je štetnost daleko veća.”

Slaže se s roditeljima kada kažu da se mora mijenjati i stav društva prema opijanju i konzumacijama droga; da se pred problemom ne smiju zatvarati oči, ne smije se stigmatizirati djecu koja ne uzimaju drogu, ali niti onu koja su se izvukla iz ovisnosti.

Komentari