ZAŠTO VAM ONI TOLIKO SMETAJU? U tramvajima idu na živce, a nisu dobrodošli niti u dućanu! (FOTO)

Photo: Ivo Cagalj/PIXSELL

Empatija prema starijim ljudima gotovo da je iščezla.

Koliko puta ste, vozeći se u tramvaju, doživjeli da su sva mjesta zauzeta, a na stanici ulazi starica, grčevito pridržavajući se za rukohvat, pazivši pritom da ju noge “ne izdaju”?

Pogledi ljudi koji sjede usmjereni su prema prozoru ili mobitelu, a starica je prisiljena stajati negdje u kutu i truditi se da ne padne prilikom malo brže vožnje ili naglog kočenja. Pogledi onih koji sjede i dalje su usmjereni prema svemu, samo ne prema njoj.

Neugodan trenutak davanja do znanja da je umorna baka primjećena, mogao bi dovesti do situacije ustupanja mjesta, a to se svakako želi izbjeći. Ne vide u liku te starice svoju baku koja ih gleda blagim pogledom, nutkajući još jedan tanjur punjenih paprika.

U tramvajima samo smetaju

Koliko puta ste doživjeli da klinci od 14 -15 godina sjede, a za starca sa sedamdesetogodišnjim bremenom na leđima nema slobodnog mjesta? Oni ga primjećuju, no niti ne razmišljaju o tome da mu ustupe mjesto. Nije im uopće na pameti da su to staračke noge čija snaga curi na kapaljku. Ne razmišljaju o tome da je preko njegovih leđa prošlo 70 dugih, iscrpljujućih godina. Oni sjede, nadvikuju se i ne mare. Ne vide u liku tog starca svoga djeda čije staračke ruke uvijek gurnu koju kunu u džep svog unučeta. Da se nađe.

Flickr
Flickr

Koliko puta ste doživjeli da se na vas ili nekog u vašoj blizini, u tramvaju istrese čangrizavi, svadljivi starac koji želi sjesti, a vi mu niste ustupili mjesto? Da, događa se. Probudi se zatim neki inat, starce se proziva nekulturnima, a želja da se više niti jednom ne ustupi mjesto sve je jača. Ne vidi se u liku tog starca ili starice vlastiti baka/djed koji nerijetko ustanu na krivu nogu pa su svadljivo raspoloženi.

>>>ŠTO BISMO BEZ NAŠIH BAKA? One prkose godinama, debljaju nas i uvijek imaju spremnu toplu riječ i čvrst zagrljaj (FOTO)

 

Ne razmišlja se o nepodnošljivosti života koju često stvaraju prehodane godine. Ne razmišlja se o težini tih godina i sramotnim životnim uvjetima u kakvima živi veliki broj umirovljenika. Ne razmišlja se…. Ne nalazi se razumijevanje.

Možda je to baš vaš djed

Nema razumijevanja za tog starca koji je pola stoljeća radio u nekoj tvornici, zaradivši 2000 kuna mirovine s kojom jedva preživljava. Nema razumijevanja za njegove staračke noge koje su ostavile dug, trnovit put iza sebe. Nema razumijevanja za njegova slabašna, povijena leđa koja su se svila pod teretom godina i nedaća s kojima se nosio.

Dug je bio taj put, a teret je pretežak. No, nema razumijevanja. Nije to vaš, njihov ili moj djed. Nečiji tuđi je.

Photo: Dusko Marusic/PIXSELL
Photo: Dusko Marusic/PIXSELL
[box type=”shadow” align=”” class=”” width=””]A tko zna, možda nema nikog svog. Možda je zaboravljen u nekom malom stančiću, te ode do doktora ili do dućana da bi imao s kim popričati. No, i tad stvara problem. Zadržava doktoricu, stvara red na kasi, troši naše vrijeme kojeg i tako nemamo dovoljno.[/box]

Nečija baka ili djed koje njihovi bližnji nisu dugo obišli, pritisnuti svakodnevnim obvezama ili jednostavno zaboravivši na njih. A oni, samo traže malo društva, malo suosjećanja i strpljivog slušatelja. Zbog čega uopće izlaze iz stanova? Zašto na plac moraju u ranim jutarnjim satima?Mogu otići u podne kad nikom u tramvaju ne smetaju. Ili nek ostanu doma, ionako ne mogu hodati. Svoj život su proživjeli, sada su stari i nemoćni pa nek gledaju u zidove i s njima pričaju.

Sjetite se svojih baka

Zatvoreni u tim stančićima, usamljeni i nemoćni najviše se razvesele zvuku zvonjave telefona. Upravo zbog toga česta su meta telefonskih prevara i verbalno sklopljenih ugovora na koje tako lako padnu. U želji da s nekim podjele svoju tugu pristaju na sve, nesvjesni da je na meti njihova bijedna mirovina.

>>> NAIVNA ZAGREPČANKA: Lažnom bankaru dala preko 100 tisuća kuna ušteđevine

 

Najlakše je njima uvaliti ugovornu obvezu, osigurati si bonus na plaću, a njima prepoloviti primanja. Jer oni su starci kojima, u sjajnom celofanu šačice razgovora, možeš prodati bilo što.. Nečiji baka ili djed, željni lika svog unučeta na pragu kućnih vrata. Možda baš tvog lika.

Photo: Sanjin Strukic/PIXSELL
Photo: Sanjin Strukic/PIXSELL

Osjetite empatiju. Obiđite vaše bake i djedove, starce željne vaše pažnje i ljubavi, iste one koji za vas, unatoč izbrazdanim rukama i slabašnim nogama, pripremaju najfinije delicije. Iste one koji od svoje jadne mirovine izdvoje koju kunu samo za vas. Iste one koji dižu tlak drugim ljudima u tramvaju. One koji stvaraju red na kasama i izazivaju negodovanje kod drugih kupaca.

One koji zadržavaju doktoricu, stvarajući gužve u čekaonicama i navlače na sebe bijes drugih pacijenata. Iste one koji nasjednu na svaku prevaru samo zbog želje da čuju nečiji glas.

Probudite empatiju u sebi

Idući put kad vam neki čangrizavi starac probudi ljutnju i izazove inat stanite i razmislite. Pogledajte ga u oči i primjetite. Primjetite svoju baku ili djeda željne baš vas, vašeg zagrljaja i tople riječi. Željne malo pažnje i svojih voljenih. Oni su nama podredili sve, a sada ih se gura u neki kutak, na marginu društva jer su stari, čangrizavi i nemoćni. Usamljeni. Pregrizite jezik i ublažite pogled.

Osjetite mirise i okuse bakine kuhinje koji su prožeti ogromnom nježnosti. Pogledajte u oči tog djeda čija dubina skriva svu ljubav za njegovu djecu. Onu koju viđa tako rijetko, a tako je često sam. Zaboravljen. Probudite empatiju u sebi i imajte razumijevanja za njih, koliko god da teško bilo. Osuđujućim pogledom netko promatra i vašu baku, vašu majku, a jednom će i vas.

Ustupite to mjesto, uputite blagi pogled, podarite topli smiješak. Budite čovjek!

 

Komentari