Zašto su samoubojstva i psihički problemi tabu tema u 21. stoljeću?

FOTO: Stipica Grgić

Stigma za poremećaje mentalnog zdravlja postoji i danas.

Ovogodišnji Svjetski dan prevencije samoubojstava (10. rujna) obilježen je i u Zagrebu. Na inicijativu Međunarodnog udruženja za prevenciju samoubojstava i u suradnji sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom članovi, volonteri i simpatizeri udruge Životna linija pokušali su akcijom paljenja lampaša te postavljanja transparenata upozoriti na alarmantne podatke o samoubojstvima u Hrvatskoj.

FOTO: Stipica Grgić
FOTO: Stipica Grgić
[box type=”warning” align=”” class=”” width=””]U Lijepoj našoj tokom protekle godine zabilježeno je čak 683 samoubojstava, od toga od čega 515 muškaraca i 168 žena. Samoubojstva su tijekom prošle godine činila 24,1% svih nasilnih smrti u Republici Hrvatskoj.

Svaki od lampaša zapaljenih uzduž Mosta slobode upozoravao je simbolički na jedan život, tj. jednu od osoba koja je tijekom 2016. preminula počinivši suicid.[/box]

Spomenutim lampašima, postavljenima uz rukohvate uzduž cjelokupne dužine Mosta, upozorilo se na veličinu problema suicida u Republici Hrvatskoj.

I suicid podupire poražavajuće opće demografsko stanje države (uz iseljavanje, nizak prirodni prirast, itd.), a uvelike utječe i na gospodarstvo pojedine države. Ipak, dugoročno najpogođeniji su suicidima oni koji ostaju za preminulima. Njihovi članovi obitelji i prijatelji.

Članovi, volonteri i simpatizeri neprofitne udruge Životna linija, koja je osnovana s ciljem borbe za prevenciju suicida, upravo su na ovakve poražavajuće trendove nastojali upozoriti prolaznike Mostom slobode. Unatoč kiši koja je počela padati s najavljenim početkom akcije paljenja lampaša članovi udruge razgovarali su s više desetaka prolaznika. Njima su ujedno podijelili i letke, kojima su upozoravali na problem suicida u našem društvu.

FOTO: Stipica Grgić
FOTO: Stipica Grgić

>>> Društvo puno predrasuda: ‘Potrebno je educirati ljude i otkloniti stigmu za psihičke poremećaje’

[box type=”shadow” align=”” class=”” width=””]

Tabu tema u 21. stoljeću

Zašto su psihički problemi i danas tabu tema u 21. stoljeću? Stigma postoji i danas kada se deklariramo kao demokratkos, tolerantno i liberalno društvo, koje gotovo pa “ubija” svoje građane. Kao društvo se razvijamo ekonomski i gospodarski, a znanost i tehnologija sve više napreduju, no mi kao ljudi očito se sve više povlačimo u sebe, izgubljeni u emocijama koje skupljamo, krećemo se “u rikverc”. U strahu od mišljenja društva i u strahu od osuda ostajemo šutjeti. Bojimo se “sramote”, ne pričamo o jednoj od najvažnijih tema i najvećih problema s kojima je društvo suočeno.

Gledamo satima u prazan zid, razmišljamo ima li smisla, razmišljamo o tome tko smo i vrijedimo li, vrijedi li se sutra probuditi i započeti sve iznova, s istim osjećajem grča i težine na prsima, uz napadaje panike, teško disanje i suze koje nas guše sa svakom novom lošom misli. Govorimo sebi da smo nitko i ništa, da nikad nećemo postati netko i nešto, da je svatko bolji od nas, a mi tek smetnja na ovome svijetu. Na svaku lijepu vijest reagiramo ravnodušno, svaka sreća je kratkotrajna, a osjećaj tjeskobe dugotrajan dok se ponovno grčimo, sklupčamo u mraku i čekamo da bol prođe.

Depresija je borba koja traje cijeli život, svaki dan.[/box]

Društvo je zakazalo

Zašto je ovaj događaj na Mostu slobode važan i prijeko potreban? Moramo osvijestiti društvo, osvijestiti ljude oko sebe da su psihički poremećaji, pogotovo depresija s kojom se suočava velika većina ljudi, ozbiljna tema koja ne smije biti nešto čega će nas biti sram ili nešto o čemu nećemo htjeti pričati. Depresija je do ruba dovela brojne živote i društvo je zakazalo.

U 21. stoljeću najlakše je osobama koje su depresivne reći da im je zapravo dosadno u životu, najlakše je smijati se osobama koje pate od shizofrenije, najlakše je osobi koja pati od anoreksije reći “neka nešto pojede” i nazivati je “kosturom”.

Osobe s psihičkim poremećajem svakog se dana bore da izdrže, bude se i zaspu s osjećajem tjeskobe, i tako svaki dan. Depresivne osobe neće pred vas doći suznih očiju i sa žalopojkama, naprotiv, najčešće je riječ o veselim osobama za koje nikad ne biste pretpostavili da se nešto događa, a sve jer se “ne želite miješati u tuđi život” i jer se danas ljudima neda proviriti ispod površina i čitati između redaka.

Kao društvo smo dotakli dno dna. Umjesto da pokušavamo naći rješenje za psihičke probleme i kako ih suzbiti, mi stvaramo nove i pojačavamo postojeće. I dalje smo suočeni sa stigmom za poremećaje mentalnog zdravlja.

[box type=”note” align=”” class=”” width=””]Potrebno je educirati mlade i njihove roditelje o psihičkom zdravlju koje je često zanemareno kako bismo otklonili stigmu za psihičkih poremećaja. Danas postoji dosta predrasuda o samim psihičkim poremećajima, oboljelima, pa i o osobama koje vode brigu o psihičkom zdravlju, dakle, psihijatrima i psiholozima.

Postoji nedostatak psihologa u vrtićima, osnovnim i srednjim školama, a smatram kako bi trebali biti uključeni u rad svih odgojno-obrazovnih institucija. Potrebno je na vrijeme prepoznati simptome i pomoći svakome tko ima bilo kakvih poteškoća, a to je moguće jedino uz edukacije i rad s liječnicima, psihijatrima i psiholozima.[/box]


Komentari