Svjedoci smo neimaštine s kojom se građani bore svaki dan…
Mnogim je našim sugrađanima danas jedina sigurna luka sivi zidić u nekoj od ulica ili pak hladni pločnik na kojem traže malo odmora od teškog bremena kojeg nose na svojim izmučenim leđima.
Sve je više nesretnih sudbina, okolnosti koje su se loše poklopile ili samo krivih životnih odabira koje svi mi ponekad činimo. Godine prolaze, životne nedaće sve su teže za nositi se s njima, no borba sa životom ne prestaje.
Ovaj grad ima veliko srce, a njegovi dobročinitelji su ti koji nesretnim sugrađanima pomažu da prebrode još jedan tmuran dan. Osnovne ljudske potrebe nešto je što mnogima i danas nedostaje. Nemaju topli obrok, pitku vodu, krov nad glavom…
Pritisnuti vlastitom borbom za egzistenciju i raznim životnim nedaćama, često zanemarimo one kojima je potrebna naša pomoć. I oni su ljudi, iako su ih životne okolnosti dovele do ovoga, potrebna im je topla riječ i korica kruha, koje vraćaju vjeru u čovječanstvo. Ljudi smo, satkani od emocija, spletom okolnosti suočeni sa raznim životnim nedaćama.
Branislava je pokazala koliko dobro djelo može nekome značiti sve. Podijelila je sa svojim sugrađanima u grupi Zakaj volim Zagreb dobro djelo kako bi ih potaknula da učine isto. Naime, ova Zagrepčanka nahranila je gospođu koja je prosila u Ulici grada Vukovara.
“Srce mi je veliko ko kuća, istrovremeno suze i smijeh, veliki iskreni zagrljaj od nje. Prestrašan osjećaj pomoći i nemoći“, kazala je građanka, koja je naišla na oduševljenje i val pozitivnih reakcija svojih sugrađana.
Pružite i vi svoju ruku potrebitima, zauzvrat ćete dobiti puno više. Na kraju dana broje se dobra djela i topao osmijeh.
