Vlakovi i busevi su puni, a srca ‘dotepenaca’ u Zagrebu velika ko kuća

FOTO: Pixabay

Povratak doma nikad nije bio ljepši.

Jedna sam od onih koji za Božić putuju doma jer je Zagreb moje mjesto boravišta, ali ne i prebivališta.

Koliko god zavoljela Zagreb, ništa ne može zamijeniti osjećaj povratka u vlastiti dom. Ne povratak kući već povratak doma, u sve što za mene zbilja predstavlja i znači dom.

Tada sjednem u vlak i znam da mi čak ni HŽ-ovo kašnjenje neće pokvariti sreću jer ću kad tad doći doma, stati na svoj dobro poznati prag, pokucati na vrata i zagrliti svoje roditelje, dok će se kućom već širiti miris mamine kuhinje. Povratak u prostorije koje čuvaju toliko uspomena, koje ostaju stalne i koje svaki put iznova pričaju moju priču.

Osmijeh roditelja ne može se mjeriti s ičim na svijetu kada smo napokon zajedno nakon dugo vremena.

Iste želje vidim u očima svih mladih, ali i starijih koji ulaze u vlak s nekoliko kofera, jedva čekajući zvuk ‘fućkanja’ vlaka i trenutak kada stane na njihovoj stanici gdje ih čekaju najmiliji. U ovo su vrijeme vlakovi i busevi puni, kao i naša srca, dok ugledam svog najdražeg četvernošca i zagrlim je najjače na svijetu, znajući da se i ona meni jednako veseli.

[box type=”shadow” align=”” class=”” width=””]Ne postoji ljepši osjećaj ili trenutak kada se napokon vraćam u svoja četiri zida sigurnosti i ljubavi, četiri zida koja mi tijekom cijele godine toliko nedostaju. [/box]

Posebnu čar tomu pridodaju blagdani. Kako to svake godine biva, odlazimo ili dolazimo u posjet jedni drugima, iznenađujemo se darovima koje smo kupili od srca, ili pak darovima koje smo kupili u žurbi i na brzinu, iako bit nikad nije bila u materijalnom.

Veselim se okusu prve jutarnje kave s obitelji u božićnoj šalici s najdražim kolačima na stolu. Veselim se kićenju bora kojem se svake godine sve više divimo jer smo uvjereni da s godinama imamo sve više stila i ne pretjeramo, iako isti bor kitimo već 24 godine, i to će zauvijek biti jedini bor koji želim kititi u svom domu. Bor ispod kojeg sam kao dar dobila svoje prve ljubimce, bor ispod kojeg sam s veseljem čekala darove dok sam se nadala da ću ugledati Djeda Mraza. Bor ispred kojeg bih zaspala na kauču s uzbuđenim izrazom djeteta i s toliko nevine nade u očima.

Drago mi je što s godinama postanemo više svjesni koliko zapravo radimo jedni za druge tijekom cijele godine, i da darovi i ono materijalno prestaje dobivati smisao i toliku važnost.

[box type=”shadow” align=”” class=”” width=””]Ovo su trenutci kada se napokon ujedinimo u sreći, ljubavi i zajedništvu, kada napokon svi zajedno sjednemo za stol i s osmijehom na licu istinski uživamo. I to je zbilja najveći dar koji mi svijet i život mogu pokloniti. Hvala im na tome.[/box]

Zagrlite svoje bližnje, budite sretni što ste tu, što udišete ovaj zrak i što imate priliku biti sretni. Naučimo cijeniti svoje bližnje, ali i sebe i svoj život.

Pružite ruku pomirenja i pronađite vlastiti unutarnji mir, ne budite pohlepni, negativni i zavidni već prihvatite sve što je prošlo, što je ovdje i što će doći.

Neka Božić ne bude samo uređen blagdanski sol i okićena jelka.. pronađite Božić unutar sebe i otkrijte njegov istinski smisao. Sretan i blagoslovljen Božić i obilje ljubavi, sreće i zdravlja vama i vašim bližnjima!

P.S. Dobar tek! Neka vam je u slast!

Komentari