Visoke žene kod nekih izazivaju divljenje, a kod nekih čuđenje i pokude. Takve žene cijenjene su u sportu, a modna industrija ima strogo propisana pravila, a jedan od kriterija je upravo “centimetraža” koja u većini slučajeva mora biti iznad 175 centimetara.
Visoka sam 182 centimetra i moram priznati kako mi je to kroz život bila i prednost i nedostatak. Kako je to biti visoka žena? S kojim se problemima susrećemo? Koje su prednosti visine? I slična pitanja postavila sam svojim kolegicama koje su također članice “visinskog kluba”.
Već u sedmom razredu “prešišala” sam sve djevojke i dječake. Uvijek sam držala top pozicije u vrstama za tjelesni. Dečki u razredu često su dolazili i prislanjali rame uz moje te se šalili “samo da vidim jesam li te prerastao“. Bavila sam se košarkom, rukometom i svim mogućim sportovima i visina mi je doista bila prednost. Zanimljivo je što nikada nisam morala sjediti u prvoj klupi jer osoba iza mene jednostavno nije mogla vidjeti ploču. I danas nesvjesno hodam uvijek malo pogrbljena.
Na fotografiji vidite mojih 182 centimatra u usporedbi s kolegicom prosječne visine (170 cm) i nižom kolegicom (164 cm). Kako bi tek zanimljivo bilo da sam imala visoke pete!
Prolazila sam kroz brojne komične situacije koje su vezane upravo za visinu. Jedan period sam imala nešto kraću frizuru i kada bi me netko vidio s leđa oslovljavao bi me s “dečko”. Jedne prigode je moju prijateljicu njezin dečko pitao: “ Tko ti je onaj visoki frajer s kojim si pričala ispred škole?”, pogađate tko je to bio.
Ponekad sam znala zapeti za koji nadvratnik ili udariti glavom u tramvaju ili nižim prostorima. Moja kolegica Anamarija visoka je 178 centimetara i kaže kako je trenirala košarku i karate, njoj je također visina u sportu bila prednost.
“Visina mi je dobro došla u karateu jer su mi i udovi dulji pa sam lakše mogla svladati protivnika”, tvrdi Anamarija. Nadodala je i ” biti visok je sjajno na koncertima, samo stanem na prste i eto ga, također nije loše dosegnuti stvari s najviše police”. Kao nedostatak je istaknula pronalazak odjeće.
“Ponekad se osjećam kao ženski Veli Jože.”, kaže naša sugovornica i nadodaje kako joj je i odjeća stvarala probleme i da “ponekad izgleda kao drvosječa u majici do lakta”. Slične probleme imala sam i sama.
Kada pronađeš one savršene traperice, sve stoji na svome mjestu i oduševljeno se promatraš u ogledalu i skužiš kako su ti prekratke. O haljinama da ne pričam, pogotovo ako ste uz visinu i te “sreće” da imate “junačka” ramena, većina modela mi je prekratka. :(
Problem predstavlja i pronalazak visokih dečkiju
Martina čija visina iznosi 180 centimetara naglasila je kako joj je najveći problem upoznati dečke svoje visine.
“Većina frajera je niska, a oni koji su iste visine mi doista rijetko prilaze, boje se”, kroz smjeh je prokometirala Martina i nadodala kako su je ljudi znali čudno gledati i osuđivati kada obuje štiklu od 12 centimetara, a njoj je to velika ljubav i gušt.
I ona je znala imati problem pri odabiru odjeće, najviše muke je imala pri kupovini svečane haljine koja se trebala vući do poda. ” Bila sam kuma u svadbi i htjela sam dugu svečanu haljinu, prešla sam cijeli grad i jedva sam ju pronašla”, tvrdi Martina.
Problem o kojem sam već pisala je i obuća, dakle broj noge koji nikako nije standardan (iznad 41). Dakle uz probleme s odjećom mi visoke cure doista teško pronalazimo i lijepe cipele.
Priznajem kako sam ponekad zavidjela nižim ženama (džepnim Venerama), no s vremenom sam prihvatila sve vrline i nedostatke koje donosi visina. Sitne prepreke i nedostatci se najjednostavnije rješavaju šalom na vlastiti račun račun, pozdravlja vas “bandera”. :)
