Razgovarali smo s mladom tetom u vrtiću i njezinom dosadašnjem iskustvu.
Mia je 24-godišnja teta u vrtiću koja je završila preddiplomski studij Rani i predškolski odgoj i obrazovanje na Učiteljskom fakultetu, dosad je u 3 vrtića obavljala stručno-pedagošku praksu u trajanju od 3 tjedna, a trenutno radi u jednom privatnom vrtiću. Kao svaka buduća teta u vrtiću, osjećala se istovremeno uzbuđeno, sretno, ali i pomalo preplašeno jer je ipak riječ o odgoju male djece.
U privatnom vrtiću radi u mješovitoj jasličkoj grupi i kaže da je svako dijete individua. Tu su djeca od jedne godine pa dalje, no Mia smatra da se ne osjeća prevelika razlika. Uče jedni od drugih, kaže, što je velika prednost ovakve grupe.
Na fakultetu joj je jedna draga profesorica rekla: “Roditelji su ti koji će vam biti jedini problem.”
Mia se s time slaže, a sada je to i iskusila jer smatra da su u vrtiću veliki problem roditelji kojima teško pada odvajanje od djeteta, čak više nego samom djetetu od roditelja.
Razlike između gradskog i privatnog vrtića
Mia nam je objasnila da gradski vrtići manje koštaju, ali se dodatni programi plaćaju, ima više grupa i veće su. Primjerice, najmanja cijena gradskog vrtića je mjesečno 100-200 kuna. U privatnim vrtićima cijena je najmanje – 750 kuna mjesečno – ali se ne plaćaju dodatni programi euritmije, sporta, engleskog jezika itd, a grupe su puno manje. Također, radno vrijeme u privatnom vrtiću je nešto kraće – radi 10 sati i 30 minuta.
“Ono što sam u tom vrtiću mogla primijetiti je da je opremljen, bio je nedavno i obnovljen, sadržaj je prilagođen dječjoj dobi, dok se zna da u pojedinim vrtićima ne cvjeta cvijeće. Situacija u privatnom vrtiću je jako dobra – pazi na svaki detalj kako bi prvenstveno djeca, a onda i roditelji, bili zadovoljni. Što se prehrane tiče, prilagođena je dobi djeteta, pazi se na to da budu obuhvaćene sve zdrave i potrebne namirnice za zdrav razvoj djece. Vrtićke grupe nisu tako velike kao u gradskom vrtiću, odgojitelji se duže ‘preklapaju’, što znači da su većinom dva odgojitelja sa skupinom, dok u gradskom nije bilo tako”, objašnjava mlada teta, koja smatra da su privatni vrtići bolji za odgoj i razvoj djeteta jer ih je tamo manje i odgajateljice im se mogu više posvetiti.
‘Borite se za svoju djecu’
Iako već sada ima raznovrsno iskustvo u odgoju djece, smatra da će kao roditelj još uvijek “učiti u hodu”. Kaže da je za nju ovo posao koji je ispunjava, čini sretnom i nakon kojeg je zadovoljna i ispunjena.
“Odgojitelji su ti koji sami stvaraju sliku o sebi, svom poslu, mijenjaju stvari, poboljšavaju ih. Želim da svako dijete bude sretno i zadovoljno. Čim je ono sretno, onda voli surađivati, odnosno, samo sebi pomagati da se bolje razvija. Dakle, borite se za sebe i djecu da im bude bolje!” poručila je Mia.
>>> KREĆE VELIKA ‘HAJKA’ NA GRADONAČELNIKA: ‘Bandiću, dođi i budi na jedan dan tetak u vrtiću’!
