Ubojito zabavna i bolna.
Klik klak igračka je našeg djetinjstva, a izozlijeđivala je mnoge od nas, što u sedamdesetima i osamdesetima to u devedesetima. Sjećamo se i danas koliko sati vježbe smo “utukli” kako bismo bili najbolji u društvu, a u igri su bili i mnogi trikovi kojima smo impresionirali frendove. Plavi zglobovi nisu bili bitni.
Dan kada sam prvi puta dobila ovu igračku urezan mi je u pamćenje. Tata je bio frajer s klik klakom koji je iza sebe imao cijelo djetinjstvo vježbe, a ja pojma nisam imala o čemu se radi. S divljenjem sam ga gledala kako barata igračkom koja mi je do tada bila nepoznanica. Ipak, tata je mudro šutio o “manikurama” koje ostaju nakon klik klaka i predao mi igračku.
Moram reći da mi ni stariji brat nije rekao koliko udaraca je popio od ovih zabavnih kuglica, valjda nije bilo fer da ja isto ne proživim. Iako je na slici prikazano nešto dugačije rukovanje, ozljeda nije nedostajalo. Naime, ja sam klik klak stavila na prstenjak, kako su mi i pokazali, i glavni i jedini cilj bio je da se kuglice udare u zraku iznad ruke. Malo sam ja tada znala o gravitaciji koja je kuglice vukla dolje, ali vrlo brzo sam naučila koji su njezini učinci.
Puno drugačija iskustva nemaju ni oni stariji od mene koji su ispod fotografije u Fejs grupi Osamdesete u Zagrebu napisali svoja sjećanja.
“Kad sam dobil prvi klik-klak obadva zgloba su mi bila u bojama, od žute do plave”, napisao je jedan član.
“Moj je nakon par manikura kaj mi je napravil završil na Elektrinim žicama između dva stupa”, nadovezao se drugi komentator, dok su drugi napisali da ih i danas čuvaju.
