SJEĆATE LI SE OVOG PRIZORA? Mališanu sa Savice napisao pjesmu i ostavio nas u šoku…

Postoje ljudi koje slomi tuga nad ljudskim sudbinama. Tako nam se javio naš stalni čitatelj Stjepan Horvatić iz Varaždina te poslao pjesmu koja je nastala nakon što je pročitao članak o dječačiću koji kopa po kontejnerima za smeće na zagrebačkoj Savici.

Pjesma je zaista posebna, očekujte da će vas preplaviti snažne emocije…

Ulicom hodam,

gledam Grad

na uglu skrenuh


i ugledah Glad.

Lice joj nježno,

umrljano, mlado.

Odakle si, kuda ideš?

Kamo želiš da se skriješ?

Kutija crna,

kontejner je.

Glad smije se.

Ta naći će se.

A ona sakrit će se.

Al, Gladi, mlada damo,

što naći će se?

Ma čitavo bogatstvo.

za mene jamstvo,

jer imam lice gladi.

U tom kontejneru

Glad, glad si hladi.

A Glad, ta dama mlada

neoprezna, prepoznata.

Nekoć bila bogata?

Al bogatiji, odbogatili.

I damu mladu,

predali gladu.

Onako krhku i nježnu,

bacili u noć snježnu.

Sad gledam Glad

Hoda kroz Grad

Mršavih ruku prekopava smeće.

Ljudi, upalimo svijeće.

Jer Glad hoda,

ulicama Grada, ulicama Sela.

Gdje, što bi jela?

A negdje tamo na Jugu,

ulicom caruje smijeh,

blaga, euri, vina i spize plata,

zlata , srebra…

A našoj se gladi broje rebra.

Na čijoj trpezi Glad odahnut može?

Reci, reci mi Bože…

Što učiniti se može?

Ta mrvica s’ bogataškog stola,

Glad boli, boli do bola…

Preuzeto s dnevno.hr

Komentari

loading...
-->