Roditelji, priđite bliže da vam šapnem tajnu vašeg tinejdžera

Stavite ruku na srce i priznajte da vam kad provalite u tinejdžerski inbox sve izgleda kao da ste bačeni na dugu planetu…

Znam, znam… Ovim što ću vam sad otkriti totalno ću razočarati frendove, al’ ja starijima jednostavno moram objasniti da i onda kad su uvjereni da nas totalno kuže, zapravo nemaju pojma.

Koliko puta sam čula “nema šanse da mi moje dijete laže ili nešto skriva, a da ja ne primjetim”. Aha, right. Ne kažem da mi se to sviđa, al’ mi smo neki novi klinci, djeca novog doba. Čini mi se da smo kao žrtve tehnološkog napretka (a ne zato što smo to htjeli) razvili neke sposobnosti koje već počinju graničit s SF-om. Nama, na primjer, nije nikakav bed u istom trenutku gledat film, chatat s prijateljima prek mobitela, odgovarat mami na pitanja i usput guštat u sendviču. Svi su nam receptori uključeni na najjače, a mozak šljaka i vrti informacije kao lud.

Naravno, taj mozak najčešće ne izvrti ništa pametno, al nije to poanta. Poanta je da smo razvili sposobnost činjenja gomile stvari odjednom, al to nije ono što treba zabrinut našu stariju okolinu. Mi tinejdžeri smo, u povjerenju, razvili jednu super komunikaciju koju stariji teško mogu dešifrirat. Ona se sastoji od skraćenica i slenga, što naših što engleskih, pa kad to upakiramo u rečenicu nekome u blizini može zvučat kao neki vojni kod iz 2. svjetskog rata.


Nije vam jasno? Evo razgovora mene i moje mame: – Laura, što radiš? – Chillam s frendovima prek Whatsappa… – Štooo? – Ma sve ok. Lol. Nvm.

Frendicu je njena BFF-ica nešto prenkala, pa je sad ona izvan sebe… – Aha (moja mama, pravi se da je skužila)

Ja moram priznat da joj nešto previše i ne skrivam, ali kada bi to htjela, nikad, ali nikad ne bi mogla skužiti o čemu raspravljam s frendovima. To što imate šifru od profila vašeg djeteta na fejsu ne znači ništa jer će te naći hrpu izraza kao TNX, NNČ, NKK, BTW, POS, LOL, NP, JBG, OMG, LMAO, NVM. Stavite ruku na srce i priznajte da vam kad provalite u tinejdžerski inbox sve izgleda kao da ste bačeni na dugu planetu. Skajpanje vam je kao okej, jer je sve što vidite vaše bezgrešno dijete koje pristojno komunicira s frendom. A zapravo? On s druge strane piše da vam je neprijatelj (roditelj) iza leđa i brzo upisuje POS – (Parents over shoulder), upozorenje, roditelj u blizini…

Ponavljam, nismo mi krivi, nego je vrijeme učinilo svoje. Iako, to vrijeme nije uvijek na našoj strani. Prokleti mobitel! Uvijek si dostupan, i ne samo to. Sad te još prek mobitela mogu i locirati! – Zar nisi u kazalištu? – Jesam (šapćem). Predstava još traje, a bila je i pauza između dva čina… – Ozbiljno?

A ZAŠTO MOBITEL TVRDI DA SI U PARKU NA ZRINJEVCU? Isuse, koji stres… Sad samo čekam čipiranje. Ko zna, toliko nas cijepe da su nam možda nekaj i uvalili pod kožu i to u dogovoru sa starcima. Mislim, sve će učinit da nas lociraju i dešifriraju. Ja moram priznat da razumijem tu brigu i želju da nas zaštite, al se svaki put preznojim kad čujem isto: “Ovo su opasna vremena, nije kao nekad! Svi imaju oružje, droga, otmica, prodaja organa, pedofilija…” Ma da, kužim, al’ daj skužite i vi da nam ni sto interneta, tvitanja, fejsanja i chatanja neće izbit iz glave ono što ste nam vi kod kuće usadili.

Mi moramo proživjeti svoju mladost i nikakva neprobojna kugla u koju nas želite zatvoriti nas ne može zaštititi. Između ostalog, zato jer još nije ni izmišljena… Ups… Jesam li upravo nekome dala ideju?

>>>  LAURIN INBOX: KAKO JE JEDNA ZEBRA ZALUTALA MEĐU BAD BLUE BOYS-e…

>>>  Severinom protiv podmukle meteorologinje i nepodnošljivih vrućina

>>>  OLUJA U MOM GRADU I MOM SRCU: Zagreb grade, raširi zastave!

Komentari

loading...
-->