RAZVRATNI ŽIVOT ZAMIJENIO VJEROM: ‘Sotona je upravljao samnom, a ja sam mu padao ničice pod koljena jer nisam bio jak…’

flickr.com

Mnogo mladih ljudi u svom životu dotakne dno. To je jednostavno tako, koliko god se neki to trudili sakriti. Dok neki padnu i nikada se ne dignu, postoje i oni koji se preobrate, kojima vjera u Boga jednostavno otvori oči. Upravo to se desilo Matiji, mladiću koji je živio razvratno, a koji je danas totalna suprotnost.

“Dogodilo se to prije par godina dok sam bio u Lourdesu. Molio sam se i molio na ovom najvećem Marijanskom svetištu sve dok se u meni nešto nije prelomilo. Molio sam za svoje grijehe jer sam bio svjestan na što sam spao. Odjednom suze su potekle. Sve sam više molio i istinski otvorio svoje srce u koje je ušao sam Gospodin”, prepričava nam svoje iskustvo Matija.

“Osjećao sam se kao da se čistim od svih grijeha i zala. Plakao sam kao malo dijete i ne shvaćajući što radim, sve sam priznao svome ocu. Sve…”, nastavlja priču Matija, koji nam je priznao kako se svojedobno drogirao raznim drogama kao što je LSD, marihuana, trip i ostalo.

“Volio sam partijati, ali i cugati. Svaki vikend sam izlazio van sa ekipom. Konzumirao sam svašta kako bi mi izlazak bio što zanimljiviji. Volio sam techno, ekipu koja tamo izlazi, radio sam sve i svašta do tog dana, dana kada sam se prosvijetlio”.

Nakon što je spoznao Boga i istinsku ljubav Gospodina koji ga nije napuštao ni u najgorim trenucima, ovaj razvratni život ostao je daleko iza njega. Danas, svakoga dana odlazi u Crkvu u kojoj aktivno sudjeluje te svoje prijatelje pokušava uvjeriti kako to što čine nije dobro.

“I ja sam to radio, ali bio sam u zabludi. Sotona je upravljao samnom, a ja sam mu padao nićice pod koljena jer nisam bio jak…nisam shvaćao. Vjera je nešto prelijepo, nešto što spaja sve ljude na svijetu, nešto što ti daje nadu u bolje sutra, nešto što je toliko lijepo i čisto da se riječima ne da opisati”.

Dok nam je pričao svoju priču zamislili smo se nad sobom, nad svojim životom, svojim grijesima, postupcima, djelima. Nije nam bilo sve jedno slušati nekoga tko je proživio sve i svašta, a pritom se ne zapitati, koliko grijeha i loših stvari mi sami činimo sebi, ali i drugima. Naime, sve je više ovakvih svjedočanstava, gdje su mladi ljudi spoznali Božju milost i zauvijek odbacili život kakv su nekada živjeli.

Ovakve priče tjeraju nas da se zapitamo duboko u duši… tko smo? Zašto smo mrzovoljni, bezobrazni, podložni manipulaciji samoga Sotone koji nam se tako lijepo smije u lice a da mi to uopće ne vidimo? Vjera u Boga stvar je svačijeg izbora, ali upravo je ta vjera nešto najjače što osoba može doživjeti, a kasnije, samim time, svoje biće i dušu osloboditi okova i živjeti u svijetu mira, spokoja i beskrajne ljubavi.

 

 

Komentari