Obiteljsko nasilje u srijedu je u Splitu poprimilo svoj najcrnji oblik.
Ponukani kobnim sukobom supružnika u Splitu u kojem je žena ubijena, odlučili smo razgovarati s s psihologom o profilu žrtava i napadača te okolini koja u većini slučajeva zažmiri na očito nasilje.
Psiholog Ivan Modrušan pokušao je rasvijetliti situaciju, konkretnog slučaja iz Splita, ali i općenito što se tiče obiteljskog nasilja u kojem u većini slučajeva stradavaju žene.
Za početak, što je ovdje krenulo nizbrdo? Zašto je suprug tako okrutno presudio svojoj ženi, a zamalo i sebi?
U ovom slučaju je žrtva napustila svog muža, a zlo se dogodilo upravo zato jer on to nije mogao prihvatiti. Ta žena htjela je ujutro krenuti na tržnicu, htjela je i raditi, koliko sam ja shvatio i bilo bi sve u redu da je njen suprug to prihvatio. On je taj koji se nije mogao pilagoditi i zato je smatrao da je najbolje da ubije i nju i sebe nego da pristane na to da ga je ostavila.
Modrušan nam je i kazao kako je očito da postoji jedan određen broj muškaraca koji ne mogu dozvoliti normalan odnos u kojem vlada ravnopravnost i poštovanje. Takvi se često pozivaju na neke tradicionalne modele u kojima žena mora sjediti i šutiti dok je se ne pozove u razgovor.
Možete li na ukratko opisati profil žrtava? Zašto se žene često vraćaju nasilnicima?
“Najčešće su razlozi sasvim prozaični ili životni. Radi se o nedostatku materijalnih sredstava, nedostatku mogućnosti da se živi negdje drugdje. Razlozi su egzistencijalni, ako se osoba vraća zato što nema nikakvih prihoda i zato što nema gdje, to ne znači da je ona odlučila živjeti u toj situaciji, nego nema izbora”, uvjeren je naš psiholog.
“Profil žrtve podrazumjeva da kod jednog broja osoba postoji osjećaj krivice zbog tko zna čega, tu je i nedostatak samopozdanja koji ih dovodi u situaciju da imaju vrlo loše mišljenje o sebi i zato podnose jedan broj situacija jer na neki čudan način smatraju da nisu ni zaslužile bolje”.
“Dakle, takve osobe bivaju neprestano izlagane jednoj neugodi koju si na neki način i same, u vlastitoj glavi stvaraju. Moguće je u takvoj situaciji, terapijom i podrškom pomoći toj osobi da se osovi na noge, da bude samopouzdanija, da si ne dozvoli da sebe uvijek smatra najgorom na svijetu, nevrijednom ljubavi i poštovanja”, opisuje Modrušan žrtve.
Ovako se narušen odnos možda može i popraviti, u nekim situacijama će tako i biti, a drugima pak, takva će osoba shvatiti da nema potrebe to trpiti pa će se od toga i maknuti.
Naravno, govori Modrušan, egzistencijalni uvjeti su ipak najbitniji, ali ako je osoba “došla k sebi” i više nije opterećena tom svojom zamišljenom ili stvarnom krivnjom i nije toliko sklona da uvijek bude potištena i potlaćena, čak će i pronaći način da se pobrine za sebe.
Često se kao uzroci spominju alkohol i ljubomora, možete li to potvrditi ili postoje i neki drugi okidači?
“Naravno, alkohol raspiruje u čovjeku neku vrstu agresije i nerazumnosti i čovjek pod utjecajem alkohola u stanju je napraviti puno vište štete i puno više zla čak i samom sebi, a ne samo drugima”, započeo je.
Ipak alkohol nije razlog nasilja, on samo raspiruje već postojeće situacije. Ljubomora je pak nešto drugo, ona je vezana za osobnost ljudi.
“Patološka ljubomora vezana je za osobnost, ponekad, čak, možemo reći i da se radi o poremećaju osobnosti. Ta neka osoba ima toliko loše samopouzdanje i samopoštovanje da je uvijek opterećena time hoće li ga druga osoba na neki način iskoristiti ili iznevjeriti i zato pokušava manipulitati odnosom”, tumači nam .
Ljubomorni nasilnici na sve moguće načine žele zadržati “prednost” u vezi.
“Ljubomora je jedan bolestan, poremećen način ophođenja prema drugoj osobi. Nikad to nije u životu tako jednostavno, ali pretpostavljam da to ide od početka samog odnosa. Dakle, ako se nađu, primjerice, partnerica koja je lošeg samopoštovanja koja pristaje ili čak treba nekog da je vodi, ako se s druge strane nađe takav iskompleksirani tip koji ne može dozvoliti ništa što ugrožava njegov slabi ego on se to pretvara u tu jednu nevaljalu i nesretnu igru proganjanja i izbjegavanja”, svjedoči Modrušan.
Psiholog Modrušan je potvrdio da ljubomora ponekad ide i do nivoa sumanutog poremećaja, odnosno ljubomorne osobe zamišljaju situacije koje se uopće ne događaju. U tom trenu odnos s takvom osobom postaje težak za podnositi.
Što kada nasilnik ima nisko samopouzdanje? Podiže li on svoj ego nasiljem?
Ako se radi o nekoj psihopatskoj ili socipatskoj strukturi, moguće je da nasilnici sami sebi izgledaju jače kada napadnu ženu.
“Ukoliko je to osoba koja ima određene probleme s vlastitim moralom, sasvim je jasno da sadizam, manipulacija i povrjeđivanje drugog takvoj osobi daje poremećen osjećaj vlastite važnosti, odnosno na jedan poremećen način osoba smatra da je uradila nešto što je za nju dobro i što njoj odgovara”, govori psiholog.
Što je s okolinom? Zašto često okreću glavu od evidentnog nasilja?
Po onome čemu svjedočimo gotovo svakodnevno, naše društvo je, nažalost, vrlo tolerantno na nasilje.
“Meni se čini da je hrvatsko društvo jedno patrijarhalno, tradicionalno društvo u kojem je agresija vrlo uobičajen, sastavni dio življenja. Dakle, kod nas agresija postoji u svim dobima. Postoji u vrtiću, osnovnoj školi, postoji i tinejdžerska agresija, pa i ona u braku, ali i na radnom mjestu”, priča Modrušan.
Čini se da je agresija upisana u naše gene, iako naš psiholog nije htio generalizirati, stoga je nadodao da ne želi da Hrvati ispadnu divljaci. Ipak, vrlo je čest taj mentalitet u kojem sila, odnosno pravilo jačeg, pobjeđuje.
“Naravno, valjda je smisao kulture i smisao ovog modernog društva da se to ipak ublažava i da se nasilnike koji ne poštuju zakone i pravila, suzbija. Opet se vraćam na nešto što stalno ponavljam, uloga društva i medija trebala bi biti da ukazuje na takve stvari i da ukaže da se to zapravo ne treba tolerirati i da se treba na to reagirati“, govori nam
Uloga nadležnih službi
Ali koliko god se mi kao društvo ili mediji trudili ukazati da se nasilje ne smije tolerirati, s druge strane dolaze uvijek iste isprike. Zdrastvena služba, socijalna služba i prosvjeta nikad nemaju dovoljno dobre uvjete i nikad se reagira na te stvari dok se neko zlo ne dogodi.
“Instrumenti društva to moraju spriječavati, ali ja nisam siguran kako to izvesti. Dakle, žena koja odlazi od muža možda stvarno nekada mora otići u sigurnu kuću, ali nije to valjda jedini način da bude fizički zaštićena na anonimnom mjestu”, pita se Modrušan.
“Kroz suce za prekršaje i kroz rad policije mora se spriječiti takvo otvoreno nasilje, ne smije ga se tolerirati. Nažalost, iako ne želim nikoga optuživati, policija često nije na visini zadatka, a nasilje se provodi jer nasilnici to mogu. Ono se ne događa slučajno”, zaključuje priholog.
