POZADINA SEVERININOG SRPSKOG VJENČANJA: O čemu je razmišljala dok je izgovarala sudbonosno ‘DA’?

Facebook

Ima nade za sve nas, povikaše ovih dana brojne neudane žene koje godinama hodaju ulicama iščekujući svojega princa.

Udala se Severina, odjeknu poput bombe vijest brdovitim Balkanom. I u tom trenu sve je stalo. Prestade kriza, zaustavi se recesija, a iz prikrajka mi se učini da je čak i frizura Branka Grčića pomalo živnula. Kakvu li je haljinu imala, zapita se nacija gladna kruha, dok s druge strane onaj kivniji dio raspali po kraljici estrade jer osim što je upecala onog malca, još se oženi u susjednoj nam i nadasve neprijateljskoj Srbiji.

Kako je samo mogla zlica jedna, živjeti za sebe, a ne za svoj narod. Severina doduše, nije to neka novina – oduvijek živi za sebe. Vidjelo se to i na onoj jahtici kada je samo za sebe legla pod Lučića, peglajući se do besvjesti.

Ipak, tu je pokazala da ima srca jer nacija je ubrzo svjedočila prizoru od kojega su pucali gumbovi mnogih muških gaća u regiji, a u šire. I tada osudiše je drvljem i kamenjem, jer pobogu kako je mogla on je oženjen. Da, da kako je ona mogla, on je oženjen. Ah, taj primitivizam, da barem za njega postoji cjepivo bez obzira na njegovu štetnost valjalo bi ga ubrizgati pa da u potocima poteče našim ulicama. Pitam se pitam, da li je Severina izgovarajući svojem Igoru sudbonosno ”DA” pokušala zbrojiti sve muškarce koji su joj prošli kroz život. Onako iskreno iz toga bi se vjerujem mogla formirati matematička formula, Severina bi mogla biti oznaka onako k’o Njutn ili nešto slično, a zadatak teži od bilo kojeg logaritma

Ko bi to riješio, Mornar bi ga automatizmom poslao na državnu maturu i samo za njega maznuo bi se test da odmah sve položi i uleti na fakultet. Kad se već upisuje preko veze, može se i ovoga progurati – pa nismo mi surov narod.


OTRIVENA TAJNA SEVERININOG VJENČANJA Evo što pjevačica nikako ne želi da saznamo (FOTO)

Roditelji znaju biti luđi od djece

Dok se Severina udavala, jedna druga Splićanka bombastičnu atmosferu priredila je u kući velikog brata, riječ je o Stefani dakako. Negdje između pive, podrigivanja i psovki domogla se Goranova dezodoransa, a zaljubljeni tandem zaboravio je na njegovu zaručnicu Lejlu, koja će ga vrlo vjerojatno s toljagom sačekati po izlasku iz ove kuće nemorala.

Nije tu uletila niti Stefanina mater, premda Goran više priliči njoj nego li mladoj Stefani, majka odobrava sve njezine poteze šaljući narodu jasnu poruku kako nekada zbilja roditelji mogu biti luđi nego djeca. S druge strane, poslao je i Goran jasnu poruku da muškarci zabadaju u svaku rupu pa makar iz nje opalio strujni udar. J*be se njemu na koncu priče i tako žena ispadne glupača koja ne promišlja, što u ovoj priči i nije nemoguće.

Dok su se ovi drpali, teta Rada moralizirala je o moralu kojega tamo zapravo niti nema, a Zorica je pak ušla u sukob sa dvjema sestrama, Barbarom i Tinom. Utrka za parama, gurnula je u drugi plan prijateljstva koja nisu niti postojala, dok je osebujna Mirjana pokazala da je jednostavno osebujna. A Ervin, što reći za Ervina? Možda bolje ništa, jer svaki zaključak rezultirao bi tužbom, štoviše bio bi i pomalo prost. Dok televizije diljem regije, naciji serviraju očaj iz kuće velikog brata, na svjetskim televizijama glavna vijest jest Pariz i terorizam koji je poljuljao sigurnost cijelog svijeta, poglavito Europe.

Postali smo kunići, zarobljenici vlastitog uma koji utjehu i bijeg od realnosti pronalaze u okvirima kuće koja jasno oslikava život ljudskih bića koji se pretvorio u nemoral, mržnju i jal.

Negdje u trci za novcem, negdje daleko od ljudskosti nestale su temeljne ljudske vrijednosti, a čovjek čovjeku postade zvijer suprotno napisima u svim vjerskim knjigama. Tapka u tom mraku ljudskih duša, koji se polako nadvija nad nama odvodeći nas u rat i naša Hrvatska kroz koju prolaze rijeke izbjeglica, tražeći svoju budućnost u nekom boljem svijetu, koji zapravo nije puno bolji od njihovih domova. Suluda je to slika, u kojoj ulje na vatru dolijevaju izbori na kojima nema pobjednika. Ruše se i grade mostovi, gaze izjave i obećanja pa na koncu nije teško zaključiti da bi cijeloj naciji doista mogao pomoći jedan psihijatar. Ne mora to nužno biti Petrov. Može to biti bilo tko, željan ljudske dobrote. Bilo tko, voljan vratiti nas na početak s kojega bi ponovno trebali graditi nove živote, živote u kojima ćemo biti – ljudi.

Komentari