ODGOVOR BUDUĆE MAJKE LAŽNIM MORALISTIMA: Dobivala sam po guzi, tko vam zato daje za pravo moju majku nazivati zlostavljačem?

 Podigli su se na noge svi lažni moralisti koji kao da žele pokazati svijetu da više vole dijete, više nego li to jedna majka može. I mene je moja majka, ova ovdje žena preda mnom strgana od boli znala lupiti…
Zastadoh nedavno na tren s velikom stijenom u grlu, klizila je niz moj želudac, spuštala se sve niže i niže i tjerala mi suze na oći. Moja majka, moja najdraža i jedina mama prevezena je gore na Sveti Duh. Imala je moždani udar,  kazuje mi strpljiva gospođa odjevena u bijelu kutu.I kao da zna da ću se slomiti do kraja, dodaje: ”Bit će sve u redu”. Što to može biti u redu, kada nju boli? I boli je prvi put otkada je znam, prvi puta to je priznala jer nije mogla, nije uspijevala ići dalje. Spremiše je u trošnu bolničku sobu na krevet kroz kojega je vidi se na prvi pogled prošlo puno života. Vlažni zidovi kao da pričaju priče pacijenata. Priče koje se isprepliću s najdivnijim prizorima iz mojeg djetinjstva.Vidim majčine oči koje me gledaju iz nekog polusna i kao da pitaju jesam li ja dobro. Ne, ona ni sada ne mari za sebe ona brine za mene. Gledam te ruke, te poznate ruke pune nježnosti i topline. U njima zabijene razne iglice čije značenje ne znam. Ne tješi me previše podatak da bi i od tih iglica u njezinim rukama trebalo biti bolje, da će igle značiti oporavak. Boli me spoznaja da su to moje voljene ruke, koje su me sve do jučer nježno grlile. Onako nježno kako to samo majka može, onako nježno kao što to nikada niti jedan pjesnik nije izrekao.O da, te ruke u kojima danas stoje igle nekada su me znale udariti. Znam, vodi se oko toga ovih dana velika polemika. Podigli su se na noge svi lažni moralisti koji kao da žele pokazati svijetu da više vole dijete, više nego li to jedna majka može. I mene je moja majka, ova ovdje žena preda mnom strgana od boli znala lupiti. Govorila mi je tada s tugom u glasu jednom kada odrasteš shvatit ćeš da ove batine više bole mene, nego li tebe.Nisu to bili udarci, bili su to uviđam sada izrazi ljubavi i upozorenja, bili su to oni trenuci u kojima razgovor ne pomaže. Bili su to strahovi koji su mi i sada urezani u sjećanje. Pamtim i danas dobro prvu majčinu ruku na svojoj stražnjici kada sam se odvažno zaletjela na cestu kojom inače prolazi rijeka automobila. Lupila me, plakala sam, ali sam i zaslužila jer bezbroj puta prije toga ponavljala mi je da na tu cestu bez nje ne smijem izaći. Nakon tih batina, koje su značile upozorenje, batina koje su značile svojevrsnu borbu za život, ta cesta za mene doista postade zabranjenom.

[box type=”shadow” align=”” class=”” width=””]Ruka žene koja te gradi u velikog čovjeka i koja je za svoje dijete spremna učiniti sve. Pa tko to onda može lekciju o moralu i ljubavi spram djetetu, držati mamama čija je ljubav bezuvjetna?[/box]

Po stražnjici sam dobila i kada sam mlađu sestru odlučila izvesti na pizzu. Imala sam sedam godina, a moja Ana svega četiri. Nas dvije odvažno smo bez majčina znanja odšetale do obližnjeg lokala i kao gospođe sjele i naručile… Kada nas je mama nakon višesatne potrage pronašla dobile smo po stražnjici. I da, plakale smo. Ali da, znale smo i prije toga da se takvo što ne smije činiti. No, bijaše to mali crv znatiželje, kojega je doista slomiti mogla tek ruka na stražnjici.

Zlostavljanje, danas mnoge mudre glave  taj čin nazvat će zlostavljanjem. No, daleko je majčina ruka od svih tih modernih metoda i stručnjaka koje se trude svemu nadjenuti ime. Jer ista je to ona ruka koja nam daje ruku kad ustanemo, ruka koja nas hrani, hrabri i bodri. Ista je to pobogu ruka one moje shrvane majke koja je zbog mene satima stajala u bolnici. Ista je to ruka majke koja je pljeskala svim mojim školskim uspjesima. Ruka je to one hrabre žene koja bdije uz svoje dijete, ruka žene koja te pušta u svijet, a čuva duboko u srcu.

Pitam se to i sada gledajući u svoju majku i svoj trbuh u kojem mirno sniva čedo koje tek treba doći na svijet. Majka je hrabrost i , a to osjetiš tek kad još jedno srce kuca ispod tvojega, osjetiš to i onda kada njezino oko krije svoju bol od tebe. Tek tada zapravo spoznaš da niti jedna batina nije bol, bol je samo spoznaja da mošes izgubiti tu voljenu osobu, te voljene ruke…

>>> BUDUĆA MAJKA OVIM ODGOVOROM POMELA KOLUMNU JELENE VELJAČE! ‘Moja trudnoća NIJE TEŠKA, jer sam ja tako odlučila!’


Komentari

loading...
-->