Njezin život nije ništa nego priča o prekrasnoj mladoj ženi koja nikome ne dopušta o njoj pomisliti drugo nego ono najljepše i najbolje.
Ana Bulut vesela je, vedra i nasmijama studentica Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta u Zagrebu. Dijagnosticirana joj je cerebralna paraliza jer je rođena dva i pol mjeseca prije termina, međutim ovu mladu djevojku, ništa nije moglo spriječiti u ostvarenju ciljeva i planova.
Uporna i talentirana mlada Slavonka rodom iz Đakova, nakon završene četverogodišnje strukovne škole za grafičkog tehničara u Centru za odgoj i obrazovanje Dubrava, odlučila je studirati na fakultetu koji se, kako i sama kaže, zalaže za dobrobit osoba sa svim vrstama poteškoća. Njezin život nije ništa nego priča o prekrasnoj mladoj ženi koja nikome ne dopušta o njoj pomisliti drugo nego ono najljepše i najbolje. Odlučila je progovoriti o predrasudama, preprekama na koje svakodnevno nailaze invalidne osobe, motivaciji za odlazak na studij te mogućnosti zapošljavanja osoba s invaliditetom.
Kako nam je kazala, dolazak u Zagreb uvelike joj je olakšao obavljanje svakodnevnih aktivnosti, međutim priznaje kako metropola ima još puno nedostataka u smislu uvjeta za osobe s poteškoćama.
”Smatram da ima još puno arhitektonskih barijera koje bi trebalo ukloniti. Trebali bi zamijeniti svi stari tramvaji novima iz razloga što linijama koje voze stari tramvaji osobe s teškoćama u kretanju ne mogu ići, također u gradu Zagrebu ima još puno zgrada koje nemaju lift ili imaju, ali je stari pa ga osobe s teškoćama teško koriste”, ispričala nam je simpatična Ana i dodaje kako su upravo osobe s invaliditetom te koje na najbolji način utječu na uklanjanje predrasuda ljudi prema njima, pa zato bi se svaka osoba s invaliditetom trebala na neki način angažirati u društvu.
Je li tvoj fakultet prilagođen za osobe s invaliditetom, kakav je pristup fakultetu?
– Ja sam imala sreće, pa je moj fakultet jako pristupačan i nema arhitektonskih barijera, ali neki moji kolege koje pohađaju neke od fakulteta svakodnevno se njima susreću.
Što te je motiviralo da upišeš Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet?
– Odlučila sam se upisati ERF, jer je to fakultet koji se jako zalaže za dobrobit osoba sa svim vrstama poteškoća, a uostalom to će mi bit dio struke kad završim. S obzirom da sam i sama osoba s invaliditetom mislim da će moj primjer iskustva koristiti nekoj osobi s kojom ću radit i moći davati savjete iz svoje perspektive, a problemi se najbolje razumiju kad imamo slične. Smatram da je potrebno što više rehabilitatora, jer oni poboljšavaju svijest ljudi o osobama s invaliditetom, zbog toga je potreban rehabilitator u svakom gradu, pogotovo u ovim manjim sredinama.
Misliš li da ćeš u budućnosti imati problema sa zaposlenjem zbog invaliditeta?
– Mislim da je država Hrvatska napravila veliki korak što je donijela zakon o zapošljavanju osoba s invaliditetom, jer će se poboljšati svijest poslodavaca i problema oko zapošljavanja osoba s invaliditetom će, vjerujem, biti sve manje.
Možeš li uputiti kakvu poruku onima koji su invalidi, a u budućnosti žele upisati određeni studij i kako motivirati osobe s invaliditetom da studiraju?
– Osobe s invaliditetom moraju pronaći motivaciju u samima sebi, naravno ako je to u skladu s njihovim realnim mogućnostima.
