OBITELJSKO NASILJE: Prihvaća li se kao dio naše kulture?

FOTO: indiatoday.intoday.in

Dugogodišnja obiteljska nasilja ostavljaju traume, a često kobno završavaju.

S problemom obiteljskog nasilja i nasilja nad ženama država se nije uhvatila u koštac koliko bi trebala, čemu svjedoči poražavajuća statistika da je nasilje nad ženama u Hrvatskoj u porastu.

Nasilje se konstantno ponavlja

Između počinitelja i žrtve postoji disbalans moći i manipulacije, i to nasilje se ponavlja, a cilj je kontrola nad drugim osobama upotrebom sile, zastrašivanjem i manipuliranjem.

Zlostavljanje djece i obiteljsko nasilje se prihvaćaju kao dio naše kulture. Međutim, obiteljsko se nasilje danas politički priznaje kao ekspandirajući oblik nasilja u društvu, dok zlostavljanje djece ne dobiva isti stupanj pažnje usprkos tome što tisuće njih biva fizički, seksualno ili emocionalno zlostavljano.

Važeći propisi i dokumenti u RH za zaštitu od nasilja u obitelji: Deklaracija UN-a o eliminaciji nasilja nad ženama, Preporuka Vijeća ministara Vijeća Europe zemljama članicama o zaštiti žena od nasilja, Kazneni zakon Republike Hrvatske.

wikimedia
wikimedia

[box type=”info” align=”” class=”” width=””]Obilježja žena žrtvi nasilja:

  • Imaju nisko samopoštovanje i uz to vezano podcjenjivanje vlastitih sposobnosti da bilo što učine.

  • Vjeruju u sve mitove o nasilnim odnosima.

  • Imaju tradicionalne stavove prema podjeli spolnih uloga u obitelji. Uvjerene su da je muškarac glava obitelji, da se same ne mogu brinuti o sebi i da su ovisne o muškarcu.

  • Vjeruju da mogu spriječiti bijes zlostavljača i prihvaćaju odgovornost za njihove akcije.

  • Očituju ozbiljne stresne reakcije i psihosomatske smetnje.

  • Koriste seks kao način uspostavljanja bliskosti.

  • Vjeruju da im nitko ne može pomoći riješiti njihovu neugodnu situaciju.

  • Dugo trpe patnju, frustraciju i pasivno prihvaćaju ponašanje nasilnika uz usmjeravanje ljutnje prema sebi.

  • Pokazuju neograničeno strpljenje u očekivanju “čarobne kombinacije” za rješavanje bračnih problema i bračnog nasilja.

  • Postupno postaju socijalno izolirane uključujući gubitak kontakta sa svojom obitelji i prijateljima.

  • Bezuspješne su u uvjeravanju partnera u svoju lojalnost i bespomoćne pred optužbama da se “zavodljivo” odnose prema drugima.

  • Postupno gube osjećaj osobnih granica, nisu u sranju dobro procijeniti prijetnju i prihvaćaju krivnju.

  • Vjeruju da će privremeno prihvaćanje partnerovog nasilja dovesti do dugotrajnog rješavanja obiteljskih problema rukovodeći se mislima “Kad bi samo … !”.

  • Prihvaćaju krivnju za partnerovo nasilje, vjeruju da si partner “nije mogao pomoći”, smatraju da je njihovo ponašanje bilo provokativno i okrivljavaju same sebe.

  • Imaju povijest zlostavljanja u obitelji bilo da su bile očevici nasilja među roditeljima ili da su neposredno bile izložene nasilju u djetinjstvu

  • Sudjeluju u uspostavljanju hijerarhije određivanju koja je razina nasilja prihvatljiva za koje “propuste”.[/box]

Postupanje centra za socijalnu skrb sa žrtvom obiteljskog nasilja

Protokol o postupanju u slučaju nasilja u obitelji posebno naglašava obvezu centra za socijalnu skrb da sa žrtvom postupa osobitom osjetljivošću za problem obiteljskog nasilja, njegove uzroke i različite pojavne oblike, te da se tijekom svakog postupanja žrtvi iskazuje osobito razumijevanje spram problema obiteljskog nasilja.

Navedeno je sukladno zadaći centra da zaštiti žrtve i pruži im potrebnu pomoć.

Da bi se ovaj pristup ostvarivao, nužna je dobra osposobljenost i senzibilizacija stručnih radnika centara za problem obiteljskog nasilja. Stručni radnici trebaju imati dovoljno znanja o obiteljskom nasilju, a posebice o njegovim posljedicama na funkcioniranje žrtava i obitelji.

khoobsurati.com
khoobsurati.com
[box type=”info” align=”” class=”” width=””]Indikatori obiteljskog nasilja kod žena:

  • tjelesna ozljeda (uključujući mogućnost smrtne posljedice)
  • problemi s mentalnim zdravljem (kao anksioznost, depresiju, stres, seksualne poremećaje i nisko samopoštovanje). Posljedice mogu biti povezane s PTSP-om
  • povećan rizik od samoubojstva,
  • povećan rizik od zlouporabe sredstava ovisnosti,
  • nedostatak povjerenja pri razvijanju budućih odnosa,
  • značajno sniženje standarda života,
  • prijetnje i nastavak nasilja i nakon separacije od nasilnog partnera,
  • teškoće u pronalaženju trajnijeg i odgovarajućeg partnera,
  • teškoće i povećan stres vezan uz roditeljstvo (jer su i majka i djeca traumatizirani nasiljem),
  • strah da će im nadležna tijela oduzeti dijete,
  • nedostatak socijalne mreže i podrške.
  • žena spominje da nije u stanju koristiti telefon kada god to zaželi;
  • ženi je zabranjeno viđati se sa prijateljima ili rođacima odnosno to joj je izvedivo u onim granicama koje joj partner unaprijed definira;
  • partner ima ekskluzivnu kontrolu nad svim financijskim sredstvima u kućanstvu i nad svim financijskim izdacima
  • ženi nije dozvoljeno da donosi odluke niti da sudjeluje u procesu donošenja odluka vezanih uz kuću i obitelj
  • partner ne dopušta ženi da položi vozački ispit, školuje se, zaposli se i sl.
  • nedostatak samopouzdanja, loše mišljenje o samoj sebi, žena i drugim ljudima govori o sebi vrlo loše; nije u stanju uspostaviti niti održati kontakt očima sa sugovornikom, te uvijek skreće pogled prema tlu dok govori
  • žena se često žali na različite i ne-specifične bolove koje konstantno pokušava liječiti; naravno, radi se o problemima koji su posljedica stresa.[/box]

Žrtvi je potrebno osigurati zaseban prostor i vrijeme za iskaz

U postupcima koji se vode pred centrom zbog nasilja vrlo je važno omogućiti žrtvi da neometano iznese sve činjenice važne za utvrđivanje počinjenog nasilja. To znači da je potrebno osigurati zaseban prostor i vrijeme za iskaz žrtve, uvijek odvojeno od počinitelja nasilja.

U takvim je situacijama žrtva najčešće preplavljena emocijama, boji se za sebe i djecu, te bi prisutnost počinitelja zasigurno utjecala na njezinu spremnost da iznese sve činjenice.

Iskaz žrtve u kontekstu rada centra naročito je značajan u pogledu činjenica koje govore o nazočnosti djece činu nasilja ili izloženosti djece nasilju, i sukladno tome, poduzimanja odgovarajućih mjera od strane centra za socijalnu skrb.

Procjena žurnosti zaštite ovisit će i o okolnostima kao što su trajanje nasilja, način izvršenja nasilja, eventualno ranije nasilje i raniju izloženost žrtve nasilja i djece nasilju, te eventualno već ranije postupanje upravnih tijela u slučaju nasilja u obitelji.

Nakon prikupljanja svih potrebnih činjenica centar za socijalnu skrb provodi postupak radi ostvarivanja prava žrtve nasilja i djece, sukladno Zakonu o socijalnoj skrbi i Obiteljskom zakonu, a posebno mjera radi zaštite prava i dobrobiti djeteta, uvažavajući najbolji interes djeteta.

FOTO: moroccoworldnews.com
FOTO: moroccoworldnews.com

Čest je slučaj da zlostavljana osoba i sama postane zlostavljač

Teza o intergeneracijskom prenošenju zlostavljanja jedna je od najčešće spominjanih i najpopularnijih teza u području zlostavljanja djece. Ona se svodi na to da osobe koje su u djetinjstvu doživjele zlostavljanje u obitelji u odrasloj dobi postaju zlostavljači vlastite djece ili supružnika.

Učenje nasilnog ponašanja u djetinjstvu može se odvijati kroz vlastito iskustvo u procesu izravne izloženosti nasilju ili opažanjem nasilja nad roditeljem, braćom ili sestrama.

Brojni autori dokazuju da su bračno nasilje i zlostavljanje djece povezani u obitelji te da je prvo dobar prediktor drugoga.

Samoobrana

Instruktori borilačke vještine Krav Maga i udruga B.a.B.e. obučavali su žene kako se obraniti od nasilnika. Rezime: udariti i pobjeći.


Komentari