NASILNICI U ŠKOLSKIM KLUPAMA: Marina ide u 6. razred i nema iPhone, zbog toga je svakog dana maltretiraju

indianexpress

Dvanaestogodišnja djevojčica svakodnevno trpi uvrede.

Marina je zatražila pomoć razrednice i psihologa, oni joj zapravo žele pomoći, ne okreću glavu od problema, ali ne uspjevaju.

“Mama ti je kurva, a tata alkoholičar”

“Tu rečenicu i hrpu drugih uvreda čujem gotovo svaki dan čim sjednem u školsku klupu. Ne mogu više. Svi me maltretiraju. Cijeli razred. Kad su završili školski praznici i kad sam se sjetila da ponovo moram u školu, doslovno mi je pozlilo. Mučno mi je i svako jutro povraćam… Ne znam što ću. Strah me što ću sve čuti dok prolazim pokraj svojih kolega. Sva ta vrijeđanja postala su mi nepodnošljiva. Sama sjedim u klupi ‘jer sam siromašna’. Vjerojatno ću ipak morati promijeniti školu jer se uopće ne mogu koncentrirati na učenje” kaže 12-godišnja Marina drhtavim glasom za Jutarnji.

Pogovorila je ova djevojčica o izolaciji i psihičkom maltretiranju koje je trpi svakodnevno od svih 28 kolega i kolegica u 6. razredu jedne zagrebačke osnovne škole.

Kazala je i kako su razrednica i školski pedagog problem pokušali još prošle godine, ali bezuspješno. Nakon roditeljskih sastanaka situacija se malo primiri što se tiče vrijeđanja i omalovažavanja, ali ubrzo se stvari vraćaju na isto.

Kako je sve počelo?

Glavni razlog je to što sam siromašna. Mi smo siromašni, a u mom razredu nema nikoga tko je siromašniji od mene. Zato nemam ni tenisice Nike ni Dieselove traperice. Obično nosim ono što preraste moja sestra. Nemam ni iPhone. Moj mobitel više ne radi nego radi. Tako star, naravno, nema nitko u razredu. ‘Nosiš dronjke, pogle kak si debela’, čujem svaki dan od kolegica iz razreda, a to je samo mali dio uvreda koje čujem na svoj račun. Nije mi baš jasno zašto je to što sam siromašna razlog da se sa mnom nitko ne želi družiti ili zašto me stalno vrijeđaju. Istina, moj je tata obični radnik, ne nosi odijelo i kravatu, zato su ga nakon što mi je došao u školu na informacije proglasili alkoholičarom, nastavlja Marina svoju potresnu priču o psihičkom maltretiranju.

Djevojčici nije jasno ni zašto su joj majku proglasili kurvom, osim što znaju da će je tako povrijediti i rasplakati. Zadirkivanje i podsmijeh jedini su način komuniciranja njezinih kolega koji se silno trude da budu što okrutniji i da je drže u potpunoj izolaciji. Kad više nije mogla izdržati maltretiranje, Marina je u jednom trenutku ipak zatražila pomoć razrednice.

“Ne mogu reći da mi nitko ne želi pomoći, ali zasad je sve bez uspjeha. Trenutno idem psihologu i čini mi se da ću ipak promijeniti ne samo razred nego i školu jer i u drugim razredima znaju što mi rade pa nekako ne vjerujem da bih i kod njih bolje prošla”, objašnjava Marina u kakvoj se beznadnoj situaciji nalati u toj školi.

Ovo što Marina trpi i odrasli bi teško podnjeli

“Dok traje odmor, ja sjedim na svom mjestu u razredu. To je bolje nego da stojim sama na školskom hodniku s obzirom na to da mi se nitko ne želi približiti osim što u prolazu dobace: ‘Što je, što gledaš, oćeš i ti ovakav mobitel. Slikat ću te u tim dronjcima da se vidiš kak si lepa!’ Najgore mi je kad to rade pod satom. Profesorica me prozove da odgovaram, a oni se smijulje, krevelje mi se i kao slikaju mobitelom. Dok profesor ne gleda, gađaju me papirićima. Nedavno sam tako trebala pokazati profesorici domaću zadaću iz hrvatskog, ali nigdje mi nije bilo bilježnice. Sakrili su mi je u drugom razredu u ormar. Slučajno ju je nakon nekoliko dana našla jedna profesorica. Ne mogu se koncentrirati na odgovaranje jer oni stalno nešto izvode, došaptavaju se i prstom pokazuju na mene”, opisuje Marina “rituale” svojih mučitelja i atmosferu u razredu.

Njeni vršnjaci jedino još, valjda, ne dižu ruku na nju iako se čini da bi djevojčica lakše podnijela to nego svakodnevno psihičko nasilje. Maltretiranje se nastavlja iz dana u dan jer Marina nema najnoviji iPhone ili takvu neku tričariju koja će biti zanimljiva samo dok ne izađe noviji model. Djevojčici trenutno pomažu psiholog, mama i razrednica, piše Jutarnji.

“Ako promijenim školu, možda ću se moći upisati u razred u koji idu dvije moje prijateljice iz ulice pa će mi biti lakše jer ću imati s kim razgovarati”, govori Marina s tračkom nade u očima.

Prošlu je godinu nekako izdržala, ali sve joj je teže

“Prije početka nove školske godine razmišljala sam da više uopće ne idem u školu jer mi je nepodnošljivo. Znam da je osnovna škola obavezna, ali ovako je nikad neću završiti. Njih 28 u razredu svaki dan smišlja nove psine kojima će me vrijeđati i maltretirati, a ja to sve teže podnosim “, drhtavim je glasom Marina završila svoju tužnu priču.


Komentari