Do jučer u instituciji, a danas ostvaruju snove.
Osobe s intelektualnim teškoćama u povijesti su bile su stigmatizirane, obespravljene i smještene u institucije u kojima su provodile svoj život. Njihov život u zajednici za društvo je bio nezamisliv, no tijekom sedamdesetih godina u svijetu se počela javljati ideja o procesu deinstitucionalizacije, odnosno životu u zajednici. U Hrvatskoj, u proces deinstitucionalizacije među prvima se uključio Centar za rehabilitaciju Zagreb.
Što je deinstitucionalizacija?
Proces deinstitucionalizacije započet je 2013. godine u Centru za rehabilitaciju Zagreb i Centru za rehabilitaciju “Stančić. Cilj ovog procesa jest osigurati stanovanje izvan institucija, odnosno organizirano stanovanje.
[box type=”info” align=”” class=”” width=””]Organizirano stanovanje socijalna je usluga koja se daje jednoj ili više osoba tijekom 24 sata dnevno. Pritom je organizirana stalna ili povremena podrška stručne ili druge osobe, u stanu ili izvan stana, kao i sve potrebno za osnovne životne potrebe te socijalne, radne, kulturne, obrazovne, rekreacijske i druge potrebe.[/box]Do tog, za njih ključnog trenutka osobe s intelektualnim teškoćama morale su svoj dnevni ritam prilagođavati životu u instituciji, bez mogućnosti za normalno funkcioniranje u svakodnevnom životu.
Danas, oni ne moraju čekati ručak, nego ga kuhaju sami. Odlaze u dućan, na izlete, na kavu, kupuju božićne darove svojim najmilijima i žive život ispunjen svakodnevnim sitnicama koje ih vesele, a na koje u instituciji nisu mogli ni pomišljati.
Jedan sasvim običan dan
U jednom stanu živi od jedne do pet osoba, u skladu sa svojim željama i potrebom za podrškom. Svakoj se osobi pruža podrška u svim životnim područjima (stanovanje, rad, slobodno vrijeme). Osobama se pruža podrška kako bi u što je moguće većoj mjeri usvojile vještine odgovornog ophođenja s novcem, brige o sebi i o stanu, pripreme hrane, korištenja javnog prijevoza i stvaranja i održavanja prijateljstava i poznanstava.
Nakon jutarnje higijene prave doručak te svatko jede što želi, a nakon obroka posvećuju se svojim hobijima i aktivnostima raspoređenim kroz tjedan. Jedan prosječan dan svatko oblikuje kroz individualne aktivnosti, a u stanu se skupljaju u vrijeme obroka. Dogovaraju se međusobno tko će koji dan kuhati ručak, a tko će obavljati kućanske poslove- usisavanje, brisanje prašine, pranje veša…[/box]
Neki od njih pohađaju Rock akademiju ili terapijsko jahanje, drugi pak vode svog psa u školu na socijalizaciju, a utorkom je u Centru za rehabilitaciju Zagreb organiziran ples na koji svi vole odlaziti.
Odlazak na spavanje također je stvar njih samih. Dok su u instituciji točno u određeno vrijeme morali biti u krevetu, u ovom, za njih novom životu na spavanje idu kad oni to žele. Svi uspjesi ovog hvale vrijednog projekta najlakše se mogu vidjeti kroz njih same– osobe koje su ulaskom u stan započele ispisivati do tad prazne stranice knjige svog života.
Ostvarenje ciljeva i snova
N.R. je osoba sa Down sindromom te je spletom različitih okolnosti od najranije dobi živio u nekoliko različitih institucija. Od Gornje Bistre i Brezovice, N.R. je došao i do Zagreba gdje je započeo osnovno školsko obrazovanje, a od 2005. se nalazi u CRZ. Do 2013. godine bio je uključen u program kineziterapije, hidroterapije, fizioterapije i glazboterapije.
Od rujna 2013. N.R. se kroz proces transformacije preselio iz institucije u Sloboštini, u stan gdje živi s 4 sustanara. Vrlo brzo se upoznao sa stambenim prostorom i sa kvartom u kojem živi, a najbolje se snalazi u kuhinji gdje uz aktivnu podršku asistenata uči pripremati obroke.
U 2014. godini za N.R. se radilo osobno usmjereno planiranje gdje je N.R. kroz snove jasno izrazio svoje želje. Na planiranju su bili prisutni ljudi za koje se N.R. sam odlučio da želi da mu pomognu u realizaciji njegovih ciljeva. Dogovoreno je da za vrijeme praznika koje provodi kod majke pomaže u njezinom knjigovodstvenom servisu te je na taj način zaradio novac za ljetovanje.
N.R. je također veliki obožavatelj Dinama te je izrazio želju da se učlani u klub navijača Dinama BBB i odlazi na nogometne utakmice. N.R. je to i ostvario pa ga možete vidjeti na Maksimiru na svakoj domaćoj utakmici njegovog voljenog kluba. Osim nogometa, ovaj mladić voli žestoki rock pa je bio i na koncertu AC/DC u Austriji, a uči i svirati bubnjeve u Rok akademiji.
N.R. ima 32 godine te je do nedavno bio smješten u instituciji, a danas on može reći da živi svoj san, ostvaruje svoje želje i životne ciljeve.
Veliki uspjeh uključenih u projekt
Velika prednost organiziranog stanovanja pred institucijom, također se preslikala na slučaju korisnice A.- djevojke koja ne komunicira verbalno te je sklona izazovnom ponašanju, odnosno autoagresiji. Ona je cijeli svoj život smještena u instituciji.
unatrag nekoliko mjeseci A.B. se preselila u organizirano stanovanje, s ciljem smanjivanja autoagresije i uključenjem u zajednicu. Iako su mnogi bili skeptični prema njenom preseljenju, međutim manji, intimniji prostor se pokazao kao veliki uspjeh za ovu djevojku. Ona sad, uz podršku, odlazi u dućan, autogresivno ponašanje se smanjilo te je ravnopravni član društva, kao i svi ostali.
Svi uključeni u ovaj projekt ističu potporu društvenih zajednica, Crkve i Ministarstva bez koje ne bi mogli promicati organizirano stanovanje kao takvo.
I upravo s nadom da će društvo nastaviti prepoznavati njihov entuzijazam, rad i napredak koji ostvaruju s ciljem da osobama s intelektualnim teškoćama omoguće dostojan život kakav ima svatko od nas, optimistično koračaju u 2017. godinu. Jer svaki novi dan, mjesec i godina njima nose nove uspjehe i osmijehe onih kojima su posvetili život- njihovih korisnika.
