‘MOJA MAMA VIŠE SE NE SMIJE’: Maturant napisao pismo od kojeg se grlo steže i treba vašu pomoć

Foto: Jutarnji

Nijedno dijete ne bi se trebalo nositi s ovakvim problemima.

Kristijan Knežević maturant je Strukovne škole u Velikoj Gorici i čovjek bi pomislio da trenutno živi najbezbrižnije trenutke svog života, ali to nije tako. U pismu koje je poslao na adresu redakcije Jutarnjeg lista sve je objasnio, a već dugo nas nešto toliko nije potreslo. Ovaj 19-godišnjak više nije dječak, njegovo djetinjstvo je završilo, on je muškarac koji se odlučio za “očajnički” potez i pomoć je zatražio preko medija. Njegovu priču pročitat će svi, i ono što bi trebala biti privatna stvar jedne obitelji, postat će javna jer Kristijan samo želi pomoći majci i s njom zaplesati na svojoj maturalnoj večeri.

Pročitajte njegovo pismo:

…Zovem se Kristijan Knežević i imam 19 godina. Maturant sam Strukovne škole u Velikoj Gorici, obrazujem se za zanimanje automehatroničar. Ovo nije priča o meni već o mojoj majci koju neizmjerno volim. Moji roditelji su se razveli i već skoro 7 godina živimo mama i ja sami…

 …Nije da je hvalim ili nešto, svako za svoju mamu smatra da je najbolja, ali moja mama vam je jedna jako pametna, inteligentna, duhovita i lijepa žena. Prije 8 godina počela je raditi kao čistačica u jednom učeničkom domu nadajući se da će možda jednog dana ako netko ode u mirovinu, moći raditi svoj posao u računovodstvu. I danas još uvijek čisti zahode unatoč svojoj neizlječivoj bolesti zbog koje joj stradavaju kosti. Mogu slobodno napisati da mi je cijeli moj dječački život upravo mama uzor. Uvijek je bila nasmijana i vesela, igrala se sa mnom, crtala, učila prva slova, uspavljivala me. Kada sam bio bolestan nosila me na svojim rukama u gradskom prijevozu do Klaićeve ili neke druge bolnice. Uvijek je bila na tribinama mojih treninga i utakmica, žustro navijala…

 …Uvijek bi, unatoč svemu išla sa mnom u kino da pogledamo neki novi film kada smo si to mogli priuštiti. Iako Muslimanka, moja mama bi čvrsto i ponosno stajala sa mnom u crkvi na misama govoreći mi da moram vjerovati u Boga, kako god se on zvao. Zajedno smo bojili jaja za Uskrs i kitili bor za Božić. Bila su to prekrasna vremena iako mi je bilo pomalo žao što je ona za Bajram bila sama i tužna jer njezini su u Sarajevu. Postali smo pravi mali tim koji skupa farba stan, pere tepihe, kuha, priča o svakodnevnom životu…

 …Moja mama koja je doživjela obiteljsko i seksualno nasilje u svojoj obitelji kao curica, prošla ranjavanje u ratnom Sarajevu, bori bitku sa karcinomom već skoro 7 godina pa su zbog raka aktivirali i ti neki antigeni i dobila je niz dijagnoza autoimunih bolest (neizlječive što sam spomenuo prije).

 …Posljednjih mjeseci moja majka je postala tužna, ne smije se više. Kada ju upitam što je, kaže da „nije ništa“, a dogovorili smo se da ćemo se povjeravati jedno drugom i govoriti istinu. Sada znam da me moja mama pokušava zaštiti i ovo još malo djetinjstva što mi je ostalo, kako ona kaže. Neimaština je učinila svoje. Nemamo svoj krov nad glavom ili auto, ali uvijek smo se snalazili nekako sa hranom i računima. Često ustanem u noći na wc i zateknem ju kako sjedi u mraku… sama, šuti i razmišlja, plače tiho i skrivečki. Znam da razmišlja kako da preživimo sljedeći dan, sljedeći tjedan.

 …Kada banka uzme ratu kredita, njezina bolovanjska plaća je oko 1200 kuna, dobivamo alimentaciju od tate 1500 kn i 270 kn njezinog prijevoza kojeg sada ne dobiva jer ne ide na posao i 200 kn dječjeg doplatka. To su svi prihodi, a za stan sa režijama dajemo oko 2200 kn u prosjeku. Ja sam odustao od treniranja jer više ne možemo plaćati članarinu. Ona nije osoba koja posuđuje i nije dužna nikome osim banci. Koliko znam, obraćala sa za pomoć raznim institucijama, gradu Zagrebu za neki mali socijalni stančić ili sobu ali sve uzalud…

 …Događa se često da je frižider skoro prazan pa ako ima jedna pašteta ili komadić salame, ona pojede šnitu kruha, a paštetu i salamu ostavi meni…

…29.8.2016. kolabirala je u autobusu kad je išla na posao, onesvijestila se i udarila jako glavom. Zadržana je u bolnici zbog jakog potresa mozga i kontuzijskog žarišta. Posljedice toga pada su oštećen vid, gubitak pamćenja na dnevnoj razini i ozljeda vratne kralježnice.

 …Zbog malih primanja morala se vratiti na posao iako je obiteljski liječnik bio zabrinut za nju i otvorio joj je novo bolovanje. 17.12.2016. uspjela je nagovoriti liječnika da zatvori bolovanje i 19.12.2016. je otišla na posao. Tog jutra je padala ledena kiša te se po dolasku na posao otišla javiti svojoj ravnateljici. Izlazeći iz uprave se poskliznula na zaleđenim stepenicama i pala. Ozljedila je desno stopalo i koljeno te je odvezena u Draškovićevu na Traumatologiju. Sve do dan danas je na bolovanju. Poslije 42 dana opet je prešla na teret HZZO-a zbog plaće…

 …Samim time dugovi su se počeli gomilati i ima zadnji rok 15.02.2017. da podmiri račune Dinersa jer će je predati na sud i pokrenuti ovršni postupak. Također će i toga dana Iskon isključiti svoju uslugu zbog neplaćenih računa. Stanarinu nismo imali od čega platiti ni za 1. mjesec…

 …ZATO VAS PREKLINJEM DA NAM POMOGNETE.  Moja mama je odustala od svega i namjerava otići u nepoznato. Kada ju pitam gdje će otići, odgovori mi da nije bitno, da ima mostova u gradu Zagrebu. Ne mogu Vam opisati kako je to ići u školu ili na praksu i razmišljati da li će te naći majku kod kuće kad se vratite. Od 9.mj prošle godine do danas dugovi su se skupili na nekih 20 tisuća kuna.

 …Ona je uvijek pomagala drugima dok je bila u mogućnosti, plaćala je za SOS dječje selo. Sjećam se kada smo skupili robu, igračke i ostale stvari, otišli u dućan i za 500 kuna kupili hrane za ljude bez doma koje je pogodila poplava. Dolazi moja matura i najveća mi je želja da moja majka bude sa mnom na mojoj maturalnoj večeri. Zbog svoje ozljeđene noge ne može obući štikle ali bih bio najsretniji da mi bude na maturalnoj večeri makar u trenirci i tenisicama sa štakama…

Kako možete pomoći?

Kristijanu i njegovoj mami možete pomoći uplatom novca na račun otvoren u Erste banci:

Nisveta Knežević

HR7124020063207159414


Komentari