KRONIČNA LETARGIJA: Zagrepčani bi šutjeli i da Kulu Lotrščak presele u Rugvicu

Foto: Facebook

Tko danas može zagrebačkim klincima nešto vratiti?

Zagreb će 14. veljače proslaviti obljetnicu povratka imena Dinamo. Croatia ionako nikad nije zaživjela na tribinama. Skupilo se tada oko 10.000 Zagrepčana ispod Maksimira, 10. 000 ljudi koji su pobijedili politiku i dobili ono što su tražili – vratili su djeci Dinamo.

Robert Anic/PIXSELL
Robert Anic/PIXSELL

A tko danas može zagrebačkim klincima nešto vratiti? Tko može vratiti Cvjetni trg ili Kvatrić? Tko se danas može izboriti za Zagreb? Tko će danas dići glas i srcem se upustiti u borbu za grad, za njegovu dušu, za sve ono što predstavlja Zagreb?

Reći ću vam – nitko! Kvatrić se izbjegava u širokom luku, ipak je lakše “pljuvati” po Facebooku na njegovo današnje lice.


Na Cvjetnom trgu, svaki dan nikne neki novi stol, stolci i terase koje Zagrepčani kritiziraju na društvenim mrežama. No, sve ostaje samo na društvenim mrežama, u toplini doma dok se iz tipkovnice dimi. Nažalost, samo iz tipkovnice, na ulicama dim prelazi u tekuće stanje kave na istim tim terasama. Istina, na Britancu i Branimircu se pojavila i iskra, doduše, vrlo brzo ugašena.

Kaj ćemo ostaviti klincima?

Tete u vrtićima bunile su se zbog loših uvjeta. Iako se radilo o najmlađima, iako se dovela u pitanje prehrana naše djece, Zagrepčani su ostali uz svoje kompjutere i laptope ispisujući bijesne statuse i ostavljajući komentare kojima su sve dali do znanja – vrtići moraju imati bolje uvjete. Gdje? Na Facebooku?

Marko Lukunic/PIXSELL
Marko Lukunic/PIXSELL

Na prosvjedu zbog reforme obrazovanja čak se i skupila kritična masa. Ipak, ista ta masa je izgubila epitet kritične mišlju da je dovoljno utrošiti sat ili dva slobodnog vremena na borbu za nešto vrijedno. Vrlo brzo je pobuna pala u vodu, istog onog trenutka kada je masa shvatila da borba ne traje tek koji sat – borba traje danima, mjesecima i godinama. Tada se masa vratila svom zimskom snu, letargiji koju je puno lakše živjeti nego otpor.

Jer zamislite, borba za ime Dinamo vodila se punih 9 godina. Isto toliko se vodila i nedavna borba navijača protiv Zdravka Mamića. Istih onih navijača po kojima mnogobrojni vole sipati otrovne strelice s natpisima “klošari”, “nasilnici”, “propalice”. Iste te “propalice” već nas dva desetljeća uče o pojmovima vjernosti, ljubavi i dosljednosti svojim idealima, principima i svetinjama. No, očito bezuspješno. Zagrepčani se ne bi pobunili niti da im netko Kulu Lotrščak preseli s Gornjeg grada u Rugvicu.

A iza nas, iza generacije bez imalo strasti i srca, klincima će ostati samo ostaci grada kojeg navodno volimo. Ono što je Splićanima fijaka, Zagrepčanima je letargija.

 

Komentari