Ilijina priča prilično je šupljikava.
Zbog Ilije Karamatića cijela Hrvatska se digla na noge. Rečenica njegovog sina “tata ja sam gladan” malo koje srce nije dotakla. Ilija Karamatić boluje od multiple skleroze te živi u iznajmljenom stančiću u brdovitom dijelu Kustošije.
Iliji je blokiran račun zbog dugova i žive od 600 kuna mjesečno nakon što plate stanarinu i režije. Ovo su jedine informacije za koje možemo sa sigurnošću tvrditi da su točne. Sve ostalo što je Ilija ispričao novinarima prilično je “šupljikavo”.
Kako bilo, ljudi dobra srca pohrlili su u pomoć, prvenstveno potaknuti željom da pomognu Ilijinoj djeci. Zahvaljujući baš ovim ljudima i medijskoj prašini, obitelj Karamtić dobiti će i adekvatan stan koji oboljelom od multiple skleroze neće predstavljati prepreku u svakodnevnom funkcioniranju.
No, kako to u Lijepoj našoj biva na površinu je počelo isplivavati i prljavo rublje ove obitelji. Na društvenim mrežama tako se pojavljuje više verzija Ilijine priče, kao i informacije o svim njegovim navodnim grijesima – kockanje, alkoholizam, krađe, dugovi prema banci… svega i svačega se dalo iščitati.
Pojedini mediji nisu gubili vrijeme, sakupivši sve negativne informacije o Iliji Karamatiću vrijedno su ga odlučili “raskrinkati”. Tako je Jutarnji list objavio članak pod nazivom “DRUGA STRANA PRIČE O OBITELJI ZBOG KOJE SE NA NOGE DIGLA CIJELA HRVATSKA Ilija državi duguje 60.000 kn, banci još 9200 eura kredita”.
Ljudi nisu svjesni da je ovisnost bolest
Budimo realni, od samog početka ove humanitarne akcije sasvim je jasno da dotični Ilija Karamatić ima velike dugove. U suprotnom, zbog čega bi mu račun bio blokiran, zbog čega bi skupljao boce i na kraju krajeva – zbog čega bi mu bila potrebna humanitarna pomoć?
Također je sasvim jasno da Ilija nije bio iskren po pitanju svog života. No, on pomoć nije niti tražio. On nikoga nije potezao za rukav niti je prosio. Humanitarna akcija pokrenuta je zbog njegove djece, a ne zbog Ilijinih kredita i dugova.
U drugom dijelu članka autor se poziva na glasine o navodnim Ilijinim porocima – kocki i alkoholizmu. Ukoliko su one i točne, netko bi Jutarnjem trebao objasniti o kakvim porocima je ovdje riječ. Naime, alkoholizam i kockanje su ovisnosti koje spadaju u kronično recidivirajuće bolesti. Što to znači?
[box type=”info” align=”” class=”” width=””]Ovisnosti nije moguće izliječiti, samo zaliječiti u obliku apstinencija. Prilikom apstinencija recidiv, odnosno ponovni kratkoročni ili dugoročni korak u ovisnost, je moguć i očekivan.“Ako ste alkoholičar, niste akutni alkoholičar. To nije prolazno ili kratko. Vi ste izgubili kontrolu pijenja za cijeli život, ne možete tu priču kontrolirati. Ove ovisnosti su dugotrajne, no mogu se zaliječiti, objasnio nam je dr. Davor Bodor iz PB Sveti Ivan.[/box]
Laičkim riječnikom, jednom kad zakoračiš u pakao ovisnosti (u pravilu se to događa nesvjesno), iznimno je teško izaći iz istog tog pakla. Moguće je, no zahtjeva liječenje u PB tijekom cijelog života. Do izliječenja je nemoguće doći, ovisnost se može samo zaliječiti što ne garantira da se istim tim ovisnostima ovisnik neće ponovno vratiti.
Također je bitno napomenuti da je kocku, u ovom spektru bolesti, najteže zaliječiti iz jednostavnog razloga – ovo je jedina ovisnost u kojoj ne postoji pomoćno sredstvo u obliku medikamenata, a također je i ovisnost o ponašanju. Kocka i alkoholizam potpuno mijenjaju ljudsku osobnost!
Apsurd raskrinkavanja od strane Jutarnjeg
Jedino sredstvo jest snaga volje. E sad, stavimo u ovaj kontekst čovjeka oboljelog od multiple skleroze koja sve podmuklije nagriza njegovo zdravlje, dodajmo ovisnosti kojima se vrlo lako prepustiti u teškim životnim razdobljima te sve to začinimo potpunom devastacijom psihe i osobnosti koju ovisnosti vuku za sobom, a čemu poprilično pridonosi i najteži oblik multiple skleroze.
Ova računica dat će nam logičan rezultat – bolesnog čovjeka koji se gubi u svojim pričama. Zar ga je doista potrebno prozivati te njegovu mučnu situaciju razvlačiti po medijima, “raskrinkavajući” nekakvu drugu stranu priče?!
Tko mu je želio pomoći pomogao je, ne pitajući kako, zašto i zbog čega. Na kraju krajeva, malo tko se u siromaštvu našao zbog pravih poteza u životu. Većinom su tu u pitanju krivi koraci, naše vlastite greške, loše odluke… Ukoliko ćemo secirati svačiji put prema bijedi, humanitarstvo možemo prekrižiti. Nitko nije bez mrlje na obrazu.
Zanimljivo je obratiti pažnju na jedan detalj – naime, kako se može vidjeti na Facebooku članak od Jutarnjeg je plaćen kako bi se što više širio i kako bi ga što veći broj ljudi vidio. Nazire li se nečiji interes u plaćanju članka, procijenite sami.
No, najveći apsurd u cijeloj priči jest taj što Jutarnji “razotkriva” drugu stranu priče očajnog siromaha, isti onaj Jutarnji čiji vlasnik poprilično zarađuje na leđima takvih, ako je suditi prema broju ovršenih u Hrvatskoj.
“Ja sam socijalno osjetljiv i pomažem, no o tom ne pričam.”, izjavio je vlasnik Hanza Medije svojevremeno kod Stankovića. Je li bio iskren, za razliku od Ilije?
>>>NAHRANIO DJECU PA ZAVAPIO: ‘Ne trebam više ništa’… Je li uistinu tako?
