DONOSIMO SAVJETE DJEČJE PSIHOLOGINJE: Evo kako zaštititi djecu i mlade od internetskog nasilja i opasnih sadržaja

FOTO: Flickr

Suvremene tehnologije djeci i mladima pružaju pregršt mogućnosti koje rado koriste prije nego što su zaista spremni nositi se sa svim opasnostima i odgovornostima.

Djeci i mladima nužno je potrebno nježno i čvrsto vodstvo od strane ostalih, a Dan sigurnijeg interneta održava se svake godine početkom veljače, točnije ove se godine obilježava 7. veljače. Sukladno tome, kao i zbog poražavajućih činjenica i rezultata istraživanja o sigurnosti interneta, razgovarali smo s psihologinja Mijom Roje iz Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba, koja nam je pobliže predstavila ovu tematiku i problematiku, te podijelila korisne savjete i upute za roditelje.

FOTO: Wikimedia
FOTO: Wikimedia

Suvremene tehnologije koriste čak i djeca predškolske dobi

Psihologinja je prvenstveno istaknula istraživanja koja pokazuju da mladi provode i do osam sati dnevno uz suvremene tehnologije. Iako većina tog vremena, kaže, odlazi na TV, vrijeme provedeno na društvenim mrežama i internetu općenito, svake godine sve je bliže vremenu pred televizorom.

[box type=”info” align=”” class=”” width=””]Prema istraživanju Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba i Hrabrog Telefona, 99 % mladih (11-18 godina) koristi Internet, a 93 % njih ima otvoren Facebook profil.

Gotovo 70 % djece otvorilo je svoj profil prije dobne granice od 13 godina, koju propisuje Facebook. Čak i djeca predškolske dobi koriste suvremene tehnologije.[/box]

Američka pedijatrijska akademija preporuča da djeca 0-2 godine uopće ne budu izložena medijima, no mnogi roditelji ne pridržavaju se te upute. Razlozi za to su, naglašava psihologinja, brojni; neki roditelji nisu upoznati s rizicima, neki smatraju da će djeca naučiti korisne stvari, zabaviti se, biti bolje prihvaćena među vršnjacima ili ih nastoje zaokupiti kako bi se umirila na određeno vrijeme.

FOTO: Flickr
FOTO: Flickr
[box type=”info” align=”” class=”” width=””]”Na razini Hrvatske, u provedbi je prvo istraživanje na temu predškolske djece i korištenja suvremenih tehnologija (Poliklinika i Hrabri Telefon). Inozemni podatci govore da gotovo 50 % djece predškolske dobi redovno koristi internet i suvremene tehnologije.“[/box]

Internet nudi i brojne pogodnosti

Iz svega navedenog, dodaje Mia, proizlazi da bi roditeljima bilo jako teško, a možda i nemoguće, u potpunosti izdvojiti svoju djecu od suvremenih tehnologija. No, psihologinja kaže da nam to ne mora ni biti cilj.

[box type=”shadow” align=”” class=”” width=””]”Suvremeno društvo nudi brojne pogodnosti za djecu i mlade. Putem interneta djeca mogu učiti, zabavljati se, povezivati se s prijateljima i obitelji (što je posebno važno za sramežljiviju djecu), razvijati neke sposobnosti, istraživati o svojim interesima, tražiti korisne informacije i tako dalje. Kao i za većinu stari u životu, važno je koristiti internet odgovorno i s mjerom.“[/box]

Psihologinja je istaknula da bi roditelji trebali biti upoznati sa suvremenim tehnologijama barem u nekoj mjeri jer su one nesumnjivo važan i sveprisutan aspekt okruženja u kojem odrastaju današnja djeca.

Ako ne znamo o čemu se radi, teško možemo prepoznati rizike i opasnosti. Istraživanja pokazuju da roditelji najčešće brinu o sadržajima kojima su djeca izložena, i to osobito o agresivnim sadržajima. Djeca uče po modelu i cijeli niz istraživanja u posljednjih pedesetak godina govori u prilog tezi da agresivni sadržaji mogu potaknuti razvoj agresivnog ponašanja u djece. Neke roditelje brine i hoće li njihovo dijete biti izloženo seksualnim sadržajima kroz suvremene tehnologije. Postoje određena ograničenja koja se mogu postaviti na televizoru i računalu i o njima se vrijedi raspitati“, naglasila je stručnjakinja.

FOTO: Wikipedia
FOTO: Wikipedia
[box type=”warning” align=”” class=”” width=””]”Konačno, ako dijete doživljava nasilje doma – u nekom perioda dana odlazi u školu; ako doživljava nasilje u školi – na kraju dana odlazi doma; ako doživljava nasilje putem interneta – ono nikad ne prestaje! Internet je svuda oko nas i dijete nikad nije potpuno sigurno i zaštićeno, što čini nasilje putem interneta jako ugrožavajućim za žrtve.“[/box]

Djeca kao žrtve nasilja

Međutim, dodaje psihologinja, svaka mlada osoba u nekom će trenutku vjerojatno biti izložena neadekvatnim sadržajima na Internetu. Pritom je važno je da ima kvalitetan odnos sa svojim roditeljima koji se razvija od samog rođenja djeteta.

Ako su roditelji osobe kojima se dijete može obratiti kad ima neku brigu ili nedoumicu, vjerojatnije će im se obratiti i kad se uznemiri oko nekih internetskih sadržaja“, kazala je naša sugovornica.

Djeca koja su žrtve nasilja putem interneta većinom ne znaju tko je počinitelj ili tko ga sve podržava. Ta neizvjesnost doprinosi osjećaju bespomoćnosti i manjku povjerenja u ljude oko sebe.

Nasilje putem Interneta odvija se, kazala je stručnjakinja, uglavnom „pred publikom“, koja nekad može biti u neograničenom broju, npr. ako se videozapis podijeli na YouTubeu. Time žrtva doživljava snažnije poniženje, što ostavlja dublje emocionalne tragove.

Žrtve nasilja putem interneta, objašnjava psihologinja, društvo često okrivljuje za nasilje kojem su izložene, navodeći da su „same krive što su slale slike“ i slično. Istina je, dodaje, da mlada osoba ima odgovornost za svoje ponašanje, no krivnja za počinjeno nasilje uvijek je na počinitelju, nikako na žrtvi.

Tko se skriva iza malog ekrana?

Postoje razna lica nasilja putem interneta, objašnjava stručnjakinja, i stav struke je da se sva moraju uzimati ozbiljno: širenje neugodnih informacija o djetetu ili njegovim bliskim osobama, širenje povjerljivih informacija koje je dijete nekom povjerilo na internetu, širenje fotografija i(li) videozapisa djeteta i socijalno isključivanje (npr. nagovaranje grupe na Facebooku da isključe jedno dijete iz grupe).

Osnivaju se i grupe mržnje prema nekom djetetu ili skupini djece, u kojima se potiču negativni stavovi o njima i neprimjereno ponašanje prema njima.

[box type=”shadow” align=”” class=”” width=””]”Nasilje putem Interneta tako je rašireno jer nam internet osigurava određenu razinu anonimnosti koju nemamo inače u životu. Nitko ne mora znati tko se skriva iza malog ekrana, a ako i znaju, postoji psihološki doživljaj anonimnosti i distance koji nam osigurava internet.

Djeca tada mogu činiti stvari koje ne bi činila u „stvarnom životu“ te isprobavaju granice vlastitog ponašanja. Ponekad imaju dojam da su neuhvatljiva i da njihovo ponašanje na internetu ne može imati posljedice. Teže im se zaustaviti jer ne vide svoju žrtvu, njen izraz lica, ne čuju njene riječi i reakcije. Djeca na taj način teže uspostavljaju empatiju i rijetko imaju stvarnu sliku o tome da nekome čine ozbiljnu emocionalnu štetu.“[/box]

Poželjno je da roditelji zajedno s djecom uspostave pravila ponašanja na internetu, koja će se mijenjati ovisno o dobi. Ona se mogu ticati količine vremena provedenog na Internetu, sadržaja koji se pretražuje, osoba s kojima dijete komunicira na internetu i razgovora s roditeljima o tome.

Roditelji i dijete, istaknula je naša sugovornica, mogu zajedno koristiti internet u svrhe koje roditelj drži korisnima i poželjnima, npr. za rezervaciju kino-ulaznica, istraživanje o sportu ili životinjama, slušanje glazbe, pretraživanje slobodnih aktivnosti kojima bi se dijete moglo priključiti, Skypeanje s rodbinom, raspitivanje o zadaći kod prijatelja iz razreda, dogovaranje druženja s poznatim prijateljima i tako dalje.

S djetetom se treba razgovarati i o prednostima, i o opasnostima interneta, s posebnim naglaskom na to da se uvijek može obratiti roditeljima. Na taj način dijete će od malih nogu naučiti čemu internet služi, što može biti opasno i neće osjećati potrebu da skriva pred roditeljima njegovo korištenje. Ako dijete nastojimo uplašiti navodeći samo opasnosti kako bismo ga zaštitili, ono vrlo brzo može razviti otpor prema roditeljima i doživljavati internet posebno privlačnim jer doma nije dozvoljen“, kazala je psihologinja.

FOTO: Our ICT
FOTO: Our ICT

Odnos povjerenja s djetetom vrijedan je i poseban

Kako dijete postaje starije i ulazi u adolescenciju, nastoji se osamostaliti u svakom aspektu života, pa tako i u ovome, naglasila je naša sugovornica. Sve više vremena na internetu provodit će bez roditelja, što može dovesti do toga da se roditelji pitaju što se događa i imaju potrebu „špijunirati“ djetetove aktivnosti. Takve potrebe su, objašnjava psihologinja Mia, uobičajene i normalne, no važno je da se roditelji nastoje suzdržati od toga.

Više vrijedi ulagati u to zajedničko povjerenje te otvoreno izraziti svoja pitanja i brige djetetu, nego narušiti povjerenje da bismo što prije saznali neku informaciju. Za mladu osobu posebno je važan osjećaj da joj roditelji vjeruju i puštaju je da bude samostalna u okviru svoje dobi i dogovorenih pravila, a da istovremeno uvijek ima sigurnost u podršku roditelja ako ju zatreba i traži. Takav odnos gradi se godinama, zahtjeva trud i strpljenje, no svakako se višestruko isplati“, kazala je naša sugovornica.

Dakle, djeca koja imaju takav odnos s roditeljima imaju veliku mogućnost razvoja u zadovoljne mlade ljude koji će donositi zrele i odgovorne odluke, kako u životu, tako i u pogledu suvremenih tehnologija.

[box type=”warning” align=”” class=”” width=””]Zabrinjavajući su podatci o djeci koja dodaju nepoznate osobe na Facebook i odlaze s njima na susrete.

Prema istraživanju Poliklinike i Hrabrog Telefona, 34 % djece prihvaća zahtjeve za prijateljstvo od nepoznatih osoba, 21 % djece možda bi otišlo na susret s nepoznatom osobom, a 8 % djece već je to učinilo. Iako nije sigurno nalaziti se ni s nepoznatim vršnjacima, još veća opasnost nalazi se u odraslim osobama koje se lažno predstavljaju i nastoje iskoristiti djecu putem suvremenih tehnologija.[/box]

FOTO: Pixabay
FOTO: Pixabay

!Konkretni savjeti za roditelje!

1. Upoznajte se sa suvremenim tehnologijama. Možete tražiti dijete da vam pokaže neke osnovne stvari, čime ćete ne samo naučiti o internetu, nego i provoditi zajedničko vrijeme s djetetom te dobiti uvid u ono što dijete radi na Internetu.

2. I vi sami odgovorno i umjereno koristite suvremene tehnologije.

3. Dogovorite mjesto i vrijeme bez malih ekrana (što vrijedi za sve članove obitelji), primjerice obiteljski ručak.

4. Nastojte da djeca predškolske dobi provode što manje vremena pred malim ekranima, posebno djeca jasličke dobi.

5. Odredite jasna i konkretna pravila o korištenju suvremenih tehnologija s djetetom osnovnoškolske dobi (vrijeme korištenja, dopušteni sadržaji, zajedničko korištenje, razgovor s roditeljima). Po potrebi ih zapišite.

6. Osmislite zajedničko korištenje suvremenih tehnologija na obostrano zadovoljstvo, potičite konstruktivno korištenje Interneta.

7. Dok imate mlađu djecu, ugradite programe koji blokiraju određene sadržaje.

8. Razgovarajte s djetetom adolescentne dobi o njegovom životu – prijateljima, školi, brigama, pa tako i o suvremenim tehnologijama. Postavljajte otvorena pitanja i budite tu za njega. Direktno izrazite svoje brige ako ih imate i postavite jasne granice kad procijenite da je to potrebno. Iako će se nekad adolescent ponašati kao da ga gnjavite i pokazivat će otpor prema razgovoru ili pridržavanju pravila, važno je da zna da se ima kome obratiti i da je nekome stalo do njegove sigurnosti.

9. Razgovarajte s djetetom o sadržajima koji po vama nisu prihvatljivi za dijete, kao i o poželjnim aktivnostima na internetu. Potaknite ga na iznošenje argumenata, čime potičete kritičko mišljenje. Poštujte djetetovo mišljenje i kad se ne slažete s njim, ponudite mu svoje viđenje nekog problema i pustite ga da samostalno oformi svoj konačan stav. To što dijete ima pravo na svoje mišljenje, ne znači da ne treba poštovati vaša pravila i odluke, osobito kad se radi o zaštiti djetetove sigurnosti. Pravila treba poštovati, iako se ima pravo ne slagati s njima (vama) i biti ljuto.

10. Odredite dob u kojoj dijete može početi koristiti društvene mreže i budite uz njega na početcima njihovog korištenja.

11. Uvedite dijete u temu sigurnosti na internetu, razgovarajte o prednostima, rizicima i tome kako se možemo zaštititi. Također potičite djetetovo kritičko mišljenje i mudrim načinom postavljanja pitanja omogućite djetetu da samo dođe do adekvatnih zaključaka.

12. Poštujte privatnost djeteta. Radite na odnosu, otvoreno izrazite brige i postavite granice radije od toga da potajno čitate poruke i slično.

13. Objasnite djetetu što je nasilje putem interneta. Razgovarajte o tome kako ga prepoznati i što učiniti.

14. Ako vam se dijete povjeri da je počinitelj ili sudionik u počinjenju nasilja putem interneta, dajte mu do znanja da je to neprihvatljivo ponašanje koje ima svoje posljedice, ali jasno razdvojite dijete od ponašanja. Važno je da dijete zna da ga i dalje volite, iako njegovo ponašanje nije u redu. Razgovarajte s djetetom o razlozima počinjenja nasilja. Nijedno dijete ne želi se ponašati „zločesto“, vjerojatno ima neki problem koji ne zna riješiti, odnosno potrebu koju ne zna drugačije zadovoljiti. Pobrinite se da žrtva dobije adekvatnu pomoć i da se nasilje prekine u suradnji sa školom i/ili nadležnim institucijama. Ako vam se dijete povjeri da je žrtva nasilja putem interneta, pokažite mu razumijevanje i podršku, nikako osudu. Poduzmite daljnje korake.

15. Nasilje putem interneta prijavite nadležnim institucijama i obratite se školi uključene djece. To je ozbiljan oblik nasilja koji jako pogađa žrtve. Tako ga treba i tretirati. U nekim slučajevima poželjno je potražiti stručnu pomoć, kako za dijete žrtvu, tako i za dijete počinitelja nasilja.


Komentari