DANIJEL I MARIJANA RADE S BESKUĆNICIMA: ‘Oni su nažalost slika i sramota društva’

Prema službenim podacima samo  Zagreb broji 600 beskućnika. 

Bračni par Danijel i Marijana Ivanić Vuga iz Duge Rese pokrenuli su Udrugu RCCG Dom nade kako bi pomogli sugrađanima koji su ostali na ulici, bez vlastitog krova nad glavom, zbog čega su u 2016. godini osvojili nagradu “Ponos hrvatske” koja se dodjeljuje za hrabra i nesebična djela. “RCCG Dom nade” je udruga sa trenutnim sjedištem na adresi Prečko 33. Primarna aktivnost je rad sa beskućnicima i drugim socijalno marginaliziranim osobama u Zagrebu s ciljem suzbijanja siromaštva i socijalne isključivosti.

“Ideja za pokretanje Udruge je proistekla iz želje da služimo bližnjima zbog same činjenice da smo kršćani, oboje čak i teolozi, a ideja za pokretanje “Dnevnog boravka za beskućnike” je potekla od potreba samih beskućnika koje smo upoznali netom nakon registracije udruge.”, objasnili su nam Danijel i Marijana.


beskućnici 4

Kako kažu, korisnici njihovog “Dnevnog boravka za beskućnike” mahom su samci ili rastavljeni ljudi koji su svoj dom napustili u korist bivše supruge i djece. No, tu također ima i socijalno marginaliziranih ljudi, a na dnevnoj bazi im pristigne 10 do 15  korisnika. Svaki tjedan dolaze novi korisnici.

“Korisnici našeg projekta “Dnevnog boravka za beskućnike” su ili beskućnici ili socijalno marginalizirani ljudi. Na dnevnoj bazi ih dođe od 10 do 15, a na godišnjoj razini oko 100 novih osoba. Po pravilu je preko 90 posto srednjovječnih muškaraca, samaca. Ponekad se desi da u jednoj osobi imamo nekoga s problemima ovisnosti/psihofizički nesposobnima za rad/mentalno oboljelima/bivšeg zatvorenika/itd.”, govori ovaj bračni par.

Njihova Udruga ne pruža im samo krov nad glavom i privremenu toplinu. Oni im nude razne radionice, ali i pomoć u traženju posla i pisanju životopisa, kao i podršku pri ostvarivanju socijalnih prava. No, ono što je najbitnije nude im – potporu u svakom obliku.

beskućnici šišanje

“Nudimo razne radionice, pružamo besplatne socijalne usluge tuširanja, šišanja, pranja rublja, korištenje interneta, pomoć u traženju posla i pisanju životopisa/molbi, pomoć pri ostvarivanju socijalnih prava i izrade dokumenata, te psiho-socijalnu i duhovno-moralnu potporu, druženje uz kavu/sok/čaj u prostoriji zaštićenoj od klimatskih (ne)prilika, pomoć i posredovanje u pribavljanju odjevnih predmeta i ostalih potrepština. “, nabrajaju naši sugovornici.

Zima je najteža

Ovaj period godine za beskućnike je najteži. Obružani smo kapama, rukavicama i šalovima, no zima prožima svaki djelić našeg tijela. Oni pak, nemaju ni više slojeva odjeće, a kamo li siguran izvor topline. Ipak, pokušavaju se snalaziti na kojekakve načine kako bi preživjeli još jednu zimu u nizu, u borbi za golo preživljavanje.

[box type=”warning” align=”” class=”” width=””]”Trpe, kao što je rekao jedan naš korisnik. Naravno, to je jedan dio naših korisnika. Neki su se snašli u sredstvima javnih prijevoza i donedavno u čekaoni Glavnog željezničkog kolodvora (ali tu su im ugasili grijanje), zdravstvene ustanove – neki čak odu na liječenje od ovisnosti te time ‘prezime’ i spase se od smrzavanja. Toplu odjeću nabavljaju ili preko naše Udruge ili zahvaljujući donatorima.”, otkrivaju nam Danijel i Marijana surovu realnost dodajući da ustvari ima jako malo građana koji im pomažu.[/box]

beskućnici radionica 2

Na njihove svakodnevne apele tijekom zime javljaju se građani koji su spremni pomoći, no kako kažu, sve je to nedovoljno. Njihovi korisnici izrazito su nepovjerljive osobe zbog raznoraznih loših iskustava koja su ih i dovela na prag “Dnevnog boravka za beskućnike”.

[box type=”info” align=”” class=”” width=””]”Radi se o izrazito nepovjerljivim osobama koje su doživjele loša iskustva s drugim ljudima na privatnom i poslovnom planu. Napuštenost i prevara jedan su od razloga zbog kojeg su se neki od naših korisnika našli na cesti.”, objašnjavaju naši sugovornici.[/box]

Upravo zbog toga vrlo je teško raditi s ovim, najosjetljivijim dijelom našeg društva.  Potrebno je zadržati dozu profesionalizma, no vrlo je teško ostati emotivno isključen. Profesionalizam je taj koji sprječava emocionalno izgaranje.

beskućnici

[box type=”info” align=”” class=”” width=””]”Bilo kakav uspjeh u radu s njima ovisi o povjerenju koje se teško i sporo stiče, a osnovni preduvjet je da “otvorite srce i dušu”. Treba postići kombinaciju prijateljstva i profesionalizma, i to profesionalizma isključivo u službi sprječavanja emocionalnog izgaranja, koliko je to moguće.”, kažu Danijel i Marijana.[/box]

Iako smo imali prilike u više navrata svjedočiti hrvatskoj humanosti koja nastupa u najtežim trenucima naših sugrađana, po pitanju beskućnika, nažalost, još uvijek imamo predrasude. Potvrđuje to i ovaj bračni par koji, unatoč pokušajima osvještavanja ljudi o ovom ranjivom sloju društva, još uvijek nailazi na neprobojne barijere.

Beskućnici se suočavaju s predrasudama

“Definitivno je puno teže “dići prašinu” oko beskućnika zbog predrasuda koje vladaju kod većine ljudi čak i danas kada svakoga od nas od siromaštva i socijalne isključenosti dijeli svega par neplaćenih računa, obroka kredita uslijed otkaza, nemogućnosti pronalaska posla, bolesti i slično.” kažu Danijel i Marijana te dodaju kako ih ožalošćuje  što se “onog najgoreg od Hrvatske” sjetimo samo pred Božić ili pri velikim minusima.

“Nije dovoljno “gasiti požare”, filantropiju i empatiju treba vježbati tijekom godine. Društvo je jako koliko je jaka njegova “najslabija karika”. Stoga su beskućnici slika i sramota društva – čast pojedincima.”, upozoravaju ovi teolozi koji svakodnevno svoj život posvećuju upravo njima – ljudima zbog kojih se rijetko kad diže medijska prašina.

beskućnici 3

Na ljudsku patnju reagirali su, zdravo ljudski, neovisno o vjeri, naciji, rasi i nikad nisu nikome zalupili vrata pred nosom. Ono o čemu su čitali, o čemu su slušali, sada imaju priliku živjeti, kaže ovaj mladi bračni par koji svakodnevno najpotrebitijima pruža zrno snage za daljnje teške korake koji su pred njima. Jer svaki korak s vječnim bremenom na leđima za njih je najteži.

Samo u Zagrebu, prema zadnjim podacima, 600 je beskućnika, no upitno je koliko ova brojka odgovara realnoj slici. Kao što imamo prilike čitati svakodnevno, veliki je broj ljudi koji možda i imaju krov nad glavom, no taj isti krov prokišnjava i ne omogućava život dostojan čovjeka.

Ukoliko ste volji pomoći radu udruge donacijom potrebnih stvari za beskućnike ili volontiranjem, možete im se obratiti na mail [email protected] ili putem grupe na Facebooku Dom nade: dnevni boravak za beskućnike.

[box type=”info” align=”” class=”” width=””]Korisnici “Dnevnog boravka za beskućnike” trenutno trebaju: rukavice, zimske cipele i/ili čizme veći brojevi od 41 na više, impregnacijski sprej za čizme, ruksaci, vreće za spavanje, deke, britvice, termo čarape, šalovi, kape, termosice svih veličina, konzervirana trajna hrana, baterijske lampe, baterije  svih vrsta, polovni mobiteli s karticama, grickalice za nokte.

Udruga također potražuje veći broj volontera. Na službenom kontakt broju možete dobiti sve potrebne informacije – 091/4783 – 721 [/box]

Komentari