Da ih nikada ne zaboravimo: Neka vas na vašem putu prati vječno svjetlo

FOTO: Ivan Klindić

Udahnemo život koji nam je dan i posljedni put izdahnemo kada ga trebamo vratiti, u nadi da smo ga dovoljno znali cijeniti, bilo naš ili tuđi.

Kroz naš život prođe značajan broj ljudi od kojih svaka osoba ostavi trag, koliko god dugo bili dio našeg života. Utječu na nas nesvjesni koliko su nam se u utisnuli u život. Zauvijek ostaju živjeti u nama kroz sjećanja. Danas se ponošno dižemo jer smo uspjeli uz njihovu pomoć i bezuvjetnu podršku i ljubav.

Posljednje počivalište podsjeća nas da su jednom bili ovdje, iako više nikad nećemo čuti njihov glas i njihov smijeh. Sjećamo ih se šutke, u potpunoj tišini i intimnom trenutku jer s njima dijelimo uspomene i tajne poznate samo nama, čuvamo ih unutar sebe, unutar svojih suza i sjećanja.

Danas za njih palimo svijeću, za njihovo ime i njihove neispričane priče. Ostaju vječno u našim mislima i u srcu gdje će svaka njihova riječ i djelo nastaviti živjeti; svijeća unutar nas koja će za njih i dalje svijetliti, podsjećajući nas da ćemo se i mi pretvoriti u prah, da smo prolazni, no da još uvijek možemo ostaviti značajan trag kao podsjetnik da je život iako kratak, uistinu predivan.

Današnji je dan posvećen onima kojih više nema, a koji će ipak zauvijek biti tu, kojima s toliko pažnjom uređujemo posljednja počivališta.

Da ih nikada ne zaboravimo…

FOTO: Ivan Klindić
FOTO: Ivan Klindić

IDU DEČKI TREŠNJEVEČKI…

Jedan za drugim
odlaze tiho
dečki trešnjevečki.
Oh, kako tužan slijed!
Na svakoga od njih
je sjećanje živo
ali, sve duži
postaje red.

Idu stari šminkeri,
ribiči, veslači,
hrabri pulferaši.
Sele sa Srednjaka,
Jaruna, Remize…
ostala je Trešnjevka
bez kina, plesnjaka
i svojih fakina.

Pratimo ih suzom
uz domače „FALA“,
jer samo pjesmu
još možemo dati
i molitvu tihu,
da vječno ih svijetlo
na tom putu prati.

– autorica: Maja Cvek.


Komentari